ISLANDSKO nogometno čudo i dalje traje. Lani su uz Wales bili najljepša priča Eura u Francuskoj, ovaj put su otišli još korak dalje. Pobjedom protiv Kosova Island se izravno plasirao na SP u Rusiju i tako je postao najmanja nacija koja će zaigrati na najvećoj svjetskoj nogometnoj smotri. Također, Island je skinuo i rekord Trinidada i Tobaga.

 

 

 

Plasmanom na SP u Njemačku 2006. ta karipska zemlja s 1,3 milijuna stanovnika bila je država s najmanjim brojem žitelja koja je uspjela izboriti jedan Mundijal. Sve do sinoć. 334 tisuće Islanđana slave povijesni rezultat.

 

Island je u konkurenciji nogometnih sila Hrvatske, Ukrajine i Turske uzeo prvo mjesto u skupini i izborio direktni plasman u Rusiju, dok će Modrić, Rakitić, Mandžukić i ostale zvijezde najjačih europskih klubova morati u baraž. A Ukrajinci i Turci će Mundijal gledati preko TV ekrana.

 

Island je danas glavna svjetska sportska priča i globalna senzacija, no ako mislite da je to slučajnost, varate se.

 

Islanđani su prije četiri godine bili blizu plasmana na Svjetsko prvenstvo, kada ih je na putu da postanu najmanja država u povijesti koja je izborila Mundijal u dokvalifikacijama zaustavila baš Hrvatska.

 

No onda se dogodio Euro i plasman među osam najboljih na Starom kontinentu, a na putu do Francuske Islanđani su razbili Nizozemce i Turke.

 

 

Fantastičan rezultat u Francuskoj i plasman u Rusiju plod su dugogodišnjeg ulaganja u nogomet, sport koji prijeti rukometu da ga skine s "broja 1" najpopularnijih sportova na Islandu. Do 1950. na Islandu se nogomet nije ni igrao na travi, već na šljunku od vulkanske lave, a do 1990. profesionalni nogomet tamo je bio nepoznanica. Nešto se moralo promijeniti. Plan je bio jednostavan, 2002. godine počelo se ulagati u infrastrukturu. Izgrađeno je sedam velikih dvoranskih travnjaka kako bi se nogomet na Islandu mogao igrati cijele godine te 22 vanjska travnjaka i 111 manjih.

 

 

"Prije petnaest godina nogomet na Islandu nije se mogao igrati tijekom cijele godine. Tako sam ja tijekom zime igrao rukomet i košarku, a nogomet ljeti. Zimi bih imao samo jedan nogometni trening tjedno u maloj košarkaškoj dvorani", prisjeća se Arnar Bill Gunnarsson, danas tehnički direktor reprezentacije. Inače, izbornik Islanda je Heimir Hallgrímsson, čovjek koji kruh zarađuje kao zubar.

 

 

Otprilike u isto vrijeme kada su se počeli graditi nogometni tereni, Nogometni savez Islanda počeo je organizirati trenerske tečajeve. Tako je u posljednje dvije godine Island dobio više od 600 trenera s A ili B trenerskom licencom.

 

Island tek očekuje velike rezultate jer najviše pažnje poklanja omladinskim kategorijama. Djecu već od osme godine vode treneri s A ili B UEFA-inom licencom, a s 13 godina organiziraju se prvi reprezentativni kampovi jer, kako Gunnarsson kaže, Island je toliko mali da ne može dopustiti da propusti ijednog talentiranog dječaka.

 

 

Nogomet zanima sve više ljudi na Islandu, pa tako navijači koji su dosad punili stadione kako bi gledali zvijezde suparničkih reprezentacija, sada dolaze gledati svoje reprezentativce.

 

Gylfi Sigurdsson, Evertonov veznjak težak 40 milijuna eura, prva je vedeta ove reprezentacije. No nije jedino jako ime. Deseci islandskih nogometaša počeli su u malim skandinavskim klubovima, da bi u posljednjih nekoliko godina preplavili Europu. Island je zemlja sa zdravom sportskom kulturom i ispravnim shvaćanjem sporta. Unatoč maloj populaciji rezultati Islanda u proteklom desetljeću zapanjujući su. Danas svi znaju tko je Island i nema sumnje, nitko više neće podcijeniti Vikinge kao što su to napravili bahati Englezi u Francuskoj prošlog ljeta.