Foto: Austria Salzburg 

NIKOLA JURČEVIĆ imao je svega jedan dan da odluči hoće li sa Slavenom Bilićem produžiti u Istanbul. Avantura u Rusiji tek je završena i planirali su odmor. sve se odigralo posve neplanirano. Baš u tim momentima s Jurčevićem bili su njegovi nekadašnji kolege iz salzburške Austrije. Ručali su i dugo razgovarali o karijeri nekadašnjeg hrvatskog reprezentativca (igrao na EP-u '96., ali ne i u Francuskoj '98.). Pričao im je o svojim počecima u mladim selekcijama Jugoslavije, vojnom roku koji mu je kao 17-godišnjaku na neko vrijeme prekinuo karijeru u Dinamu, i sjajnom iskustvu iz jugo-lige.

"Sa 17 godina sam ušao u momčad Dinama, no kada sam se vratio iz vojske, klub je bio prevelik, pa su me poslali u Zagreb. To je također klub velike tradicije. Dva puta smo bili prvaci druge jugoslovenske lige, bio sam najbolji igrač i dva puta najbolji strijelac prvenstva. No, Dinamo je uvijek bio moj najdraži klub. Tamo sam počeo i kao trener.
Jugoslovenska liga bila je sjajno natjecanje. Zamislite samo kako su tada jake momčadi imali Zagreb, Split, Beograd, Sarajevo... Danas igrači puno brže napuštaju svoje klubove i ne uspijevaju se identificirati s njima. Velika je to šteta.", veliki intervju s desnom rukom Slavena Bilića objavljen je na službenom webu Austrije, gdje je Jurčević odradio najbolje godine svoje karijere, od 1991. do 1995. odigrao je 130 utakmica uz 42 pogotka, da bi u Salzburgu u konačnici i zaključio igračku karijeru 1999.  godine.

Na kartanje s Bobanom

Austrijanci ga se sjećaju i po dugoj kosi i kostobranima.

"Nekako sam se bolje s njima osjećao, bio sam žestok i volio sam duel. Nisam se bojao faula. Kosu sam nosio jer sam bio praznovjeran"

Kada je iz Zagreba došao u Salzburg ključni faktor bio je Otto Barić.

"Nakon razgovara s njim, znao sam da je Austrija dobar izbor. I blizina je bila prednost. Tijekom zimske stanke nalazio sam se s bivšim kolegama u Zagrebu. Kartao sam sa Zvonom Bobanom"

Jurčević se posebno sjeća europske pobjede nad Portom u čijim su redovima tada bili Luis Figo, Krasimir Balakov, Jorge Cadete. Žali zbog minimalnog poraza od Milana na pragu četvrtfinala Lige prvaka.

I u Jugoslaviji sam bio ponosan što sam Hrvat

I za vrijeme rata u Hrvatskoj bio je u Austriji.

"Moja obitelj u Zagrebu nije izlazila iz kuće, iako nije bilo direktne opasnosti. Telefonom i mislima stalno sam bio s njima, kod kuće"

Ipak, rođeni se u Jugoslaviji.

"I u Jugoslaviji sam bio ponosan što sam Hrvat, kao i danas. Nezavisnost proglašena '91. važan je događaj za našu zemlju. Ne želim govoriti loše o vremenu Jugoslavije jer bilo je puno lijepih stvari. Imao sam puno kontakata u drugim državama. Na kraju se uvijek radi o tome jesi li čovjek ili ne"

Jurčević je ponosan na svoj angažman u hrvatskoj reprezentaciji.

"90 posto našeg kadra bili su igrači iz inozemnih klubova, u sedam ili osam država. Kranjčar, Ćorluka, Modrić, Srna... Ekstra klase"

Hrvatskom nogometu ipak nedostaju neke elementarne stvari.

"Veliki je problem u Hrvatskoj prerani odlazak talentiranih igrača. Nekada je dobna granica za transfer u inozemstvo bil 25, pa 28 godina, potom je spuštena do 20. godine, a danas limita nema. To nije dobro niti za igrače niti za naš nogomet. 80 posto mladih igrača psihički nije spremno na taj  potez, a niti po svom nogometnom znanju. S ulaskom u EU odlasci će se dodatno povećati jer više nismo stranci u europskim klubovima. Klubovima u Hrvatskoj nedostaje i novac te osnovna infrastruktura. Jedino Dinamo ima novca te je na europskom nivou. Uveli smo austrijski model, Ligu 10, vidjet ćemo kako će djelovati na naše prvenstvo" 

"Za kvalitetu nogometa regionalna liga bila dobro rješenje, ali ne i za manje klubove. Sigurnost na stadionima također je veliki problem", kaže Jurčević.