Foto: Getty Images / Guliver image 

PRVI put u posljednje 22 godine engleski nogomet nema predstavnika u četvrtzavršnicama europskih kupova. U Ligi prvaka u toj fazi nema ih drugi put u posljednje tri godine. Ako znamo da je Liga prvaka donijela Uefi 74 posto od njezinih viškova prošle godine, možemo govoriti i o financijskom udarcu. No ne kada je riječ o Englezima, oni imaju većih problema u ligi koju su samo i isključivo novcem pokušali održati u europskom vrhu. Smatrali su da će ruski, američki ili katarski kapital zadržati njihove zvijezde kod kuće. Dogodilo se da zvijezde više gotovo i ne stvaraju. Nikada nisu bili rasadnik talenata, ali više nemaju ni najjaču ligu, a to je posljedično problem i za englesku reprezentaciju.

Radna dozvola ovisno o renkingu reprezentacije

Otkako je 2013. godine preuzeo FA Greg Dyke, nekadašnji novinar i direktor najvećih medijskih kuća, govori o tom problemu, a s debaklom engleskih klubova u Europi poklopila se kampanja za uvođenje drastičnih promjena pravila natjecanja usmjerenih primarno prema smanjenju broja stranaca u ligi. Neka od njih već su usvojena i primjenjivat će od 1. svibnja. Povećava se minimalan broj igrača iz vlastitog pogona u klubovima na 12 imena za razliku od dosadašnjih osam, a pravilo će se postupno implementirati od 2016. godine. U taj kontingent ulaze igrači koji su u klubu registrirani od 15 godine života, dok je do sada granica bila punoljetnost. Najmanje dva od 12 domaćih igrača moraju sukladno pravilima biti u klubu od svoje 15 godine.

Ključnom izmjenom navode postroženje uvjeta za stjecanje radne dozvole u Engleskoj. Do sada je igrač izvan Europske unije morao ispuniti kriterij od 75 posto odigranih utakmica za reprezentaciju u posljednje dvije godine. Taj postotak prema novim pravilima određivao bi se sukladno renkingu reprezentacije; 30% odigranih utakmica u dvije godine za momčad iz Fifinog Topa 10, 45% za reprezentacije od 11 do 20 mjesta, 60% od 21. do 31. te 75% za ekipe od 31. do 50. mjesta.

"Koliko smo Harryja Kanea izgubili?"

Urednik BBC-a Dan Roan ističe primjer Harryja Kanea, koji je za Spurse debitirao tek kao 21-godišnjak prošle godine, a danas je najbolji strijelac s 19 pogodaka i statusom reprezentativca. 

"Da smo ovakav sustav provodili posljednjih pet godina imali bismo trećinu stranaca manje. Ne želimo spriječiti talent da ulazi u Englesku, već želimo postaviti standarde", rekao je Dyke koji je prije dvije godine osnovao i posebnu komisiju za goruće pitanje.

U njoj sjedi i nekadašnji engleski reprezentativac Danny Mills.

"Danas imamo strance i u nižim ligama i to bitno smanjuje broj domaćih igrača koji se mogu probiti kroz sustav", upozorava Mills.

Klubovi se opiru uvođenje rezervnih momčadi: Bi li Courtoisa ikada nastao u Wycombe Wanderersima? 

Dyjkeova klika nije se zaustavila na navedenih izmjenama. Iznio je i dugoročni plan u kojem čvrsto zagovara uvođenje B ekipa u niže razrede, bez mogućnosti plasmana u Premiership. Klubovi nisu složni, a upitno je i kako ispoštovati ionako neuvjerljive odredbe Fair playja. Prema pravilima, klub može u plaće igrača uložiti 55 posto svog prihoda u League Two i 60 posto u League One. Usporedbe radi, i najmanje plaćeni igrači Premiershipa u tjedan dana zarade prosječnu plaću drugog ranga i nejasno je kako FA planira riješiti taj jaz. Ideja glasi da se osnuje League Three s 10 B ekipa Premiershipa i deset klubova iz četvrtog razreda (Football Conference). Otpor klubova je velik.

Bi li Chelsea ikada dobio Courtoisa da se kalio u Wycombe Wanderersima umjesto u Atleticu? Nema jamstva niti da će utakmice B ekipa biti gledane, a tu analitičari s Otoka vuku paralelu s rezervnim ekipama Barcelone i Reala koje imaju malu posjetu u odnosu na druge ostale nižih liga. Osim tehničkih detalja, Englezi prigovaraju i zbog tradicije. Utakmica Cityja B i Liverpoola B nikada neće imati povijest poput derbija Bristola ili Sheffielda.

Obzirom na sve, komisija traži nove putove ali ne odustaje u potpunosti od ideje rezervnih ekipa, čak i u smjeru jačanja U23 lige, koja dokazano ima financijski potencijal, a koji se u Engleskoj mjeri većinom kroz zaradu od tv prava. Premierliga od 2013. do 2016. godine odrađuje rekordni ugovor za ustupanje tv prava od 5,5 milijardi funti. Za razlilku od Španjolske, gdje Real i Barca pokupe većinu zarade, u Engleskoj se događa da je Cardiff City prije dvije godine zaradio više od Manchester Uniteda od tv prava. Ipak, premierligaši unatoč rekordnoj zaradi rade i rekordne dugove, a zvijezde nikad nisu bile bolje plaćene.

"Engleska ima talente, ali oni ne ulaze u prve momčadi kao što je to slučaj u Španjolskoj ili Engleskoj. Reprezentacije uzimaju većinom kandidate iz vodećih klubova svojih liga, to su egzaktni podaci i na tome moramo raditi", tvrde u FA-u koji B momčadi zamišlja kao skupine od 25 igrača, s njih 19 ispod 21 godine i uz maksimalno pet stranaca.

Također, klubovi se poticali na sklapanje ugovora o strateškoj razmjeni s dva niželigaška kluba gdje bi na posudbe mogli skrasiti do osam svojih igrača, ali sve mlađe od 22 godine.