Kako je Indexov novinar slijepim navijačima pomogao da dožive Dinamo
Foto: Index / GNK Dinamo
ZA RAZLIKU od nekih ranijih slučajeva, Maksimir je u srijedu popodne bio pozornicom jedne jako lijepe, životne, pa i povijesne priče. Naime, za vrijeme prvenstvenog susreta Dinama i Istre 1961, prvi put u povijesti HNL-a organizirana je audiodeskripcija za slijepe i slabovidne osobe koje su bile smještene na zapadnoj tribini stadiona.
U suradnji s Gradom Zagrebom, Udrugom slijepih i tvrtkom AS, zagrebački Dinamo osigurao je besplatne uređaje putem kojih su slijepi i slabovidni navijači u autentičnom stadionskom doživljaju mogli slušati prijenos utakmice, odnosno komentiranje dvojice naratora koji su sjedili u komentatorskoj loži.
Projekt je osmislio viši stručni savjetnik gradonačelnika za osobe s invaliditetom Branimir Šutalo koji ističe kako se nada da će ovako slijepe i slabovidne napokon dobiti priliku biti na samom mjestu događaja, među ostalim građanima te tako osjetiti sve čari navijačke atmosfere, što je u njihovu slučaju neprocjenjivo.
Idejni vođa projekta Branimir: "Ako mogu u engleskoj petoj ligi, možemo i mi"
Ništa manje nije važno to što se ovom praksom žele razbiti stereotipi da slijepi i slabovidni ne vole i ne prate sport. To je potpuno suprotno, a kako su kompletni radijski prijenosi nogometnih susreta već stvar prošlosti, osobe s ovom vrstom invaliditeta više ne mogu kvalitetno pratiti događanja u HNL-u.
Inače, audiodeskripcija standard je u Engleskoj pa čak i u njenom petom nogometnom razredu, a ako to mogu imati i otočki niželigaški, zašto to ne bismo imali i mi. Vjeruje se kako će od sljedeće natjecateljske sezone ovo biti standard i to s vremenom ne samom na utakmicama Dinama, nego i ostalih hrvatskih klubova.
Da vas više ne zamaram s proceduralnim izjavama, opisat ću kako je to sve izgledalo na maksimirskom stadionu, na kojem sam igrom slučaja dobio priliku i veliku čast biti jedan od dvojice prvih audiodeskriptora nogometne utakmice u Hrvatskoj. Kolega Igor Gabor, već iskusni audiodeskriptor i ja, navodni stručni sukomentator i novinar.
Vratio sam se u doba djetinjstva
Kako sam dobar dio djetinjstva proveo uz radijske prijenose HNL dvoboja, slušajući Željka Škopljanca kako se svojim legendarnim usklikom "Go.. Korner u Vinkovcima" ubacuje u eter ili Krešimira Čampu kako na dalekometni projektil +veznjaka Šibenika Nede Jovića viče "Umalo je stradao dimnjak obližnje tvornice Poliplast", ovaj ideja odmah me je privukla.
Međutim, dolaskom na stadion bio sam prilično nervozan jer nisam znao kako će to sve izgledati. Nisam imao nikakvog iskustva, a ti ljudi će sat i pol slušati svaku riječ koju kažem. Kako se utakmica bližila početku, tjeskoba je sve više rasla, a onda su desetak minuta prije početka, na tribinu počeli uvoditi svečane goste.
Kad sam vidio njihove široke osmijehe, tu nevjerojatnu uzbuđenost i sreću, shvatio sam da ništa ne može krenuti loše i da je sam dolazak na Maksimir njihova velika životna pobjeda. Neki nikad nisu ni bili na stadionu, ne znaju ni kako uopće izgleda jedno takvo zdanje, a o nogometnoj utakmici uživo nisu mogli ni sanjati.
Tijekom prvog poluvremena kolega Igor i ja pokušavali smo razbiti tremu neobaveznim dijalogom u situacijama kada se na terenu ništa nije događalo, međutim ispostavilo se da smo se previše zanijeli u pojedinim trenucima. Iako je bio zadovoljan odrađenim poslom, naš najveći kritičar Branimir Šutalo sugerirao nam je na poluvremenu da se više koncentriramo na događanja na terenu, jer je to ono što slijepima najviše treba.
"Nemate pojma koliko nam je značilo kada ste rekli da se igrači zagrijavaju odmah ispod nas"
Bio je potpuno u pravu, poput kakvih televizijskih komentatora, uzeli smo zdravo za gotovo da oni vide da se na terenu baš ništa ne događa. U nastavku susreta prihvatili smo sugestije i na zadovoljstvo slušatelja odradili puno bolji posao. Barem ako je suditi po njihovim zadovoljnim komentarima nakon završetka utakmice.
"Fantastičan osjećaj. Malo ste bili neozbiljni prvo poluvrijeme, ali u nastavku sjajni. Za prvi put bilo je vrlo dobro, ali morate više opisivati okruženje, ljude na stadionu, sve objekte koje vidite. Znate, kad ste rekli da Maksimir izgleda kao poslagane Lego kocke ili da se igrači Dinama zagrijavaju odmah ispod nas, nemate pojma koliko nam je to svima značilo", komentirao je jedan stariji slušatelj.
"Meni je najviše nedostajalo fizičkog opisa igrača. Morate više vremena posvetiti tome, kako koji igrač izgleda, kakva mu je kosa, stas, koliko je visok i kako se kreće. Tako ih možemo bolje zamisliti", rekla je uz hihot jedna od dviju djevojaka koje su prisustvovale susretu.
Sve u svemu, premijera je prošlo dobro, a posebno je bilo zanimljivo vidjeti interes ostalih navijača na tribini. Naime, često su prilazili grupi slijepih i slabovidnih osoba te se raspitivali o uređaju koji su dobili i kvaliteti prijenosa koji slušaju. Pohvale su uglavnom stizale sa svih strana, što je odlična platforma da ovaj projekt zaživi u cijelosti.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati