U GLASU Ivice Križanca nije bilo ljutnje, kao da ga pomalo zabavlja čitava fama koju su paralelno stvarali ruski i hrvatski novinari, nakon što se njegovo ime nije našlo na popisu kandidata za susret s Realom. Ruski kolege "provalili" su priču o sukobu s Malafejevom, vratarom Zenita, u poluvremenu prvenstvenog derbija sa CSKA. No, jasno da je priča prenapuhana, jer kada promašite 20 zicera, a gubite na domaćem terenu, nervoza u svlačionici je neminovna.
"Ruski mediji 'provalili' su priču, pišu ono što čuju na ulici. Moj i Malafejevljev sukob nije potvrđen ni od strane trenera, glasnogovornika kluba ili mene osobno. Nisam suspendiran i jedina je istina da sam susret s Realom propustio zbog ozljede. Još od utakmice Superkupa protiv Manchestera u Monacu mučim se s preponama, a ruski novinari posumnjali su u istinitost moje priče kada su me u ponedjeljak vidjeli na treningu. To ih je zbunilo, ali ja sam izašao na travnjak probati koliko mogu. Kažite mi, tko ne bi htio igrati protiv Reala? No, ubrzo sam vidio da to ipak nije to."
Križanac ipak priznaje da se tijekom poluvremena domaćeg susreta protiv CSKA sporječkao s Malafejevom. No, bio je to jedan od onih "sukoba" kakvi se na utakmici, u žaru igre, dogode milijun puta.
"Da je stvar bila toliko ozbiljna, zar mislite da bi nas trener pustio da odigramo zajedno susret do kraja? Bili smo ljuti što gubimo od CSKA, a nismo iskoristili tolike šanse. U srijedu, dan nakon utakmice s Realom, trener nas je ipak zadržao na razgovoru. Sve je prošlo u najboljem redu, uvježbavali smo priču za medije, jer oko cijele stvari se podigla prevelika prašina. Malafejev i ja bili smo prijatelji prije utakmice, prijatelji smo i danas. Zaista se ništa spektakularno nije dogodilo. Trener nam je rekao da se ne brinemo zbog medija, da to nije naš problem, već je naše da igramo nogomet. Rekao je da će cijelu situaciju pojasniti na press konferenciji."
Dakle Ivica Križanac nije "bad boy"? Sjećamo se i incidenta u Sparti, kada se potukao sa suigračem...
"A što, sada sam još i hrvatski zločesti dečko? Ha, ha... Da je to zaista tako, ne bih u Sparti proveo tri, a u Zenitu četiri godine".
Kakva je situacija s ozljedom, hoćeš li biti spreman za Ukrajinu?
"Proteklih sam dana radio po prilagođenom programu, a sutra krećem zajedno s grupom. Nisam siguran hoću li biti spreman za sljedeću utakmicu protiv Luč Energije koju vodi gospodin Vulić, ali do Ukrajine ću sigurno biti u potpunosti zdrav."
Gledali smo utakmicu protiv Reala i prava šteta što nisi igrao. Bila je to prava ljepotica, Zenit je ponovo plijenio razigranošću i hrabrošću, međutim bodovi su izostali...
"Drago mi je da nas ljudi tako doživljavaju, jer igramo zaista pravi, napadački nogomet. U Torinu smo bili bolji od Juventusa, protiv Reala smo bili u potpunosti ravnopravni, a radi se ne samo o favoritima skupine, već čitavog natjecanja. Protiv Reala smo igrali lijepo, atraktivno, brzo, ali ostali smo bez bodova. A nogomet se igra za bodove. Čekaju nas dvije teške utakmice, prva protiv bjeloruskog BATE-a i nadam se da će ovaj put biti lošiji, a da ćemo na konto konačno staviti tri boda."
Trener je najavio odlazak prije Nove godine, koliko će to utjecati na Zenit?
"Da, odlazak su uz trenera najavili i neki igrači, uključujući i mene. No, siguran sam da će doći dobar trener i novi kvalitetni igrači, Zenit sigurno neće biti lošija momčad u budućnosti. Mogu biti samo bolji."
Križanac ima ugovor do prosinca 2009. godine, ali sasvim sigurno će Zenit prije krenuti u realizaciju transfera, kako bi na iskusnom stoperu utržio svoj dio kolača.
"Imam neke ponude iz Europe i sigurno odlazim iz Zenita. Moja kći je upravo krenula u školu, želim biti bliže obitelji. Strašno mi nedostaju i ponekad se jako teško koncentrirati na nogomet kad pokraj sebe nemaš svoje najmilije."
Postoji li mogućnost povratka u hrvatski nogomet?
"Svakako."
Bliži si Hajduku ili Dinamu?
"Hajduku, naravno, i jednog dana sigurno ću zaigrati na Poljudu."
Prije povratka kući, Križanca čekaju mnogi reprezentativni ispiti. Hrvatska obrana je na kušnjama, ostali smo bez Kovača i Šimića...
"Cijela ta situacija oko Kovača me kao nogometaša strašno pogodila. Mislim da sporni prekršaj nije bio za crveni karton, sudac je reagirao kad je vidio krv, uostalom, izvadio je karton tek nakon dvije minute, kada je Cole pao na pod. Kazna je prevelika i nadam se da će HNS uspjeti smanjiti suspenziju, jer Kovač to nije zaslužio. Kada je u formi, Robi je najbolji stoper na svijetu. No, s druge strane, imamo dosta momaka na toj poziciji i ne bi trebalo biti problema. Što se mene tiče, u reprezentaciji sam novi i čast mi je što uopće mogu nositi hrvatski dres. Kao i svaki pravi sportaš želim igrati, doduše, nisam baš niti navikao na klupu, ali u reprezentaciji pristajem na sve opcije. Zaista obožavam biti s momcima, prava su klapa. Hoću li startati u Ukrajini, to je ipak pitanje za stručni stožer".
Igrao si u Sparti, kako ocjenjuješ Dinamove šanse?
"Kada sam igrao u Sparti, bila je to jedna sasvim druga momčad, prepuna čeških reprezentativaca. Gledao sam prvu utakmicu u Zagrebu i teško mi je procijeniti prave mogućnosti Sparte, jer su se branili i nisu težili stvaranju prilika. No, vjerujem u Dinamo, iako su u krizi, imaju dobru momčad. Šanse Dinama i Sparte prema mojoj procjeni su podjednake."
Dea Redžić
Foto: AFP/Index