Kukavičluk, čekanje i kašnjenje: Tri obilježja tri ključne utakmice ovog Mamićevog izbornika
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Goran Stanzl / Pixsell
"JESU li zamjene trebale ranije ući? Nikad nećemo saznati. To je hipotetsko pitanje na koje mi je teško odgovoriti.
Što prije moramo zaboraviti čarobnu Francusku. Pokazali smo dobar nogomet. Idemo se što prije odmoriti i za mjesec dana gledamo prema Rusiji. Vjerujem da ćemo pronaći snage da se plasiramo na SP. Neće biti lako. Puno stvari nam ne ide na ruku. Iskreno, nisam optimističan kao vi jer jako puno znači igrati utakmice uz podršku navijača, a mi to u prve dvije utakmice nećemo imati. Skupina je teška, samo prvi ide dalje, ali vjerujem da ćemo naći snage i motiva. Ponavljam, neće biti lako i puno stvari nam ne ide na ruku..."
Nije trener, ali je dosljedan prorok
Ante Čačić definitivno nije vrhunski trener, jasno je to i onom tko mu je reprezentaciju povjerio, ali na osnovu priloženog, izgovorenog nakon ispadanja Hrvatske od Portugala (0:1) u osmini finala EP-a, morate priznati da je ako ništa drugo, onda barem dosljedan i da još važnije, posjeduje vrline proroka.
Jer prva rečenica gotovo je identična njegovu sada već legendarnom "ki bi, da bi" odgovoru nakon još jednog njegova poraza u velikoj utakmici, do kojeg je došlo 11 mjeseci kasnije kod Islanda (0:1), u kvalifikacijama za SP.
Drugi Čačićev citat pokazuje da je točno predvidio da se plasirati na iduće veliko natjecanje "neće biti lako" jer "puno stvari nam ne ide na ruku", a novinarima koji su smjeli pratiti reprezentaciju na Euru poručio je "nisam optimističan kao vi".
Strah od zamjene, čekanje ispunjenja luzerske sudbine i ziheraštvo čovjeka koji u svakoj kriznoj situaciji dokazuje da nije taj
Krivac zašto je Hrvatska oba puta minimalno izgubila ključne utakmice od protivnika od kojeg je dobar dio utakmice bila bolja (Portugal) ili je od njega igrački daleko kvalitetnija (Island) je isti, onaj koji je Antu Čačića postavio na izborničku poziciju.
Kao što je Ante Čačić obje najveće utakmice u trenerskoj karijeri izgubio, a onu treću, protiv Češke na Euru, od pobjede 2:0 u zadnjih 15 minuta pretvorio u remi, zbog istih razloga.
Jer se nedodirljive, preplaćene i iscrpljene institucije i legende boji zamijeniti potentnima, poletnima i svježima.
Zamislite kako je nakon Heynckesova, Conteova i Mourinhova drila, doći pod Čačićev
Zato što čeka kraj utakmice i klizi prema luzerskom raspletu, umjesto da isprovocira preokret i sudbinu. Dovoljan je jedan pogled na njega tijekom prijelomnih trenutaka navedenih utakmica, da se vidi kako govorom tijela, zapanjenim izrazom lica i izgubljenim, melankoličnim pogledom, demonstrira koliko je potkapacitiran za visoku funkciju koje je dobio. Ante Čačić ne djeluje nimalo autoritativno, ne odašilje samopouzdanost, a samim tim ne može na igrače u kriznim trenucima djelovati umirujuće i poticajno. Posebno ne na igrače koje su vodili i vode Heynckes, Conte, Simeone, Mourinho, Guardiola, Van Gaal, Allegri, Zidane.
Čačić je ziheraš, jednostavno tako zrači izgledom, figurom i pogledom. On je dobri, dragi stric ili susjed, nekonfliktan lik koji je svima ako ne omiljen, onda barem simpatičan. On je sve to, ali nije trener kojem se vjeruje niti onaj koji će vrhunske nogometaša složiti u jednako takvu momčad ili s njima dostići približno takav rezultat.
Daj čovjeku funkciju i pripadajuću titulu, čin i moć i vidjet ćeš kakav je. Maksima je koja se u najviše slučaja pokazuje točnom, pa tako i u Čačićevom. On je predsjednik kućnog savjeta koji je dekretom suverena postao premijer i u svakoj imalo kriznoj situaciji bolno dokazuje da nije taj.
Neinventivni, talasanju i poduzimanju inicijative neskloni Čačić nikoga ne može iznenaditi
Čačić je na pripremnim utakmicama za Euro "zavaravao protivnike" mijenjanjem taktike za svaku pripremnu, zapravo revijalnu utakmicu prije EP-a, ali to nikoga nije prevarilo, jer znao se sastav i raspored igrača za EP, kao i da će ga se prilično neinventivni, talasanju i poduzimanju inicijative neskloni Čačić slijepo držati:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Subašić; Srna, Vida, Ćorluka, Strinić - Modrić, Badelj - Brozović, Rakitić, Perišić - Mandžukić.
Točno tako je i bilo na Euru, gdje je Hrvatska Modrićevom golčinom na otvaranju skupine pobijedila groznu Tursku, prelošu čak i za Euro na kojem igra pola Europe, nakon čega je uslijedila utakmica sa Češkom. Tamo je Čačićevu ukipljenost u ključnim trenucima i gledanje kako mu momčad vodstvo 2:0 pretvara u 2:2, zasjenila diverzija navijača Hrvatske. Ogorčenost glavešinama privatiziranog i jednom čovjeku podređenog HNS-a i hrvatskog nogometa te pretvaranjem reprezentacije Hrvatske u prćiju, izlog za prodaju i bankomat te iste klike, iskazali su bacanjem baklji u teren stadiona u St. Etienneu, zbog čega je došlo do prekida utakmice. Zvijezde Mamićeve i Šukerove Hrvatske, šokirane ponašanjem onih koji bi ih trebali bodriti, ispustile su kapitalnu prednost i Česi se u samom finišu vraćaju i uzimaju bod.
Utakmica sa Češkom u drugom kolu skupine Eura po svemu je savršeni primjer koliko je Ante Čačić pogrešan čovjek na najprestižnijem mjestu
Utakmica sa Češkom u drugom kolu skupine po svemu je savršeni primjer koliko je Ante Čačić pogrešan čovjek na najprestižnijem mjestu. Hrvatska je do tada do gotovo 75. minute odigrala jednu od najboljih predstava u posljednjih deset godina, ali utakmice ne završavaju u 75. minuti, niti se učinak, kvaliteta i sposobnost trenera ocjenjuje istekom te minute.
Čačić i Hrvatska su nakon Rakitićeva gola za 2:0 u 60. minuti imali sve; kapitalnu prednost i nekoliko kontri idealnih za do kraja razbiti protivnika. Čačić suparnik Pavel Vrba ne čeka, ne boji se još gore porcije i ne kalkulira, nego u 67. minuti nevidljivog Lafatu mijenja Škodom, a u 86. minuti umjesto Plasila uvodi Necida. Epilog: obje češke zamjene postižu golove za veliki povratak i konačnih 2:2.
Što za to vrijeme radi Ante Čačić?
Naravno, čeka. Prije velikog preokreta i pri vodstvu 2:0, napravio je samo jednu, prisilnu zamjenu, kada je ozlijeđenog Modrića zamijenio Kovačićem. Hrvatska, pokazat će to i utakmica godinu dana kasnije u Reykjaviku, kada se playmaker umorio, bez njega nema igru. Kao što Čačić bez njega u momčadi nema rezervni ili ikakav plan, niti hrabrosti ili vizije da razdrma ekipu i vrati je na pobjedničku stazu, kojom je još maločas suvereno marširala. Gledao je kako mu se momčad raspada i onda kada je već bilo gotovo u trećoj i četvrtoj minuti sudačke nadoknade (!) "oduševio" sljedećim zamjenama: Schildenfeld umjesto Rakitića i Vrsaljko umjesto Strinića.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ovdje nema "nogometne inteligencije"
Čačić se pokazao nesposobnim podići momčad u još jednom segmentu, kada su igrači ostali potpuno zabezeknuti spomenutom diverzijom hrvatskih navijača. Kao prije i kasnije, izbornik se igračima u čuđenju i krizi pridružio, umjesto da ih je od tamo izbavio i vratio u život. "Nismo to mogli očekivati od naših navijača...", zdvajali su hrvatski reprezentativci i izbornik nakon utakmice. Znate školsku definiciju inteligencije. Hrvatski reprezentativci i onaj koji ih navodno vodi, nisu se baš snašli u novim ili nepoznatim okolnostima.
Čovjek se uči dok je živ, govori drevna uzrečica, a Čačić se zahvaljujući Mamiću krenuo učiti pod stare dane i to na Hrvatskoj, jer skup sjajnih igrača dobio je priliku napraviti jednako takvom momčadi u 62. godini, kada je trenerski debitirao na najvećoj sceni.
Razlika između Čačića i njegovog vršnjaka koji mu je očitao lekciju na Euru: Jedan je '98. vodio Sesvete, drugi Porto
U školi zvanoj Europsko prvenstvo, Čačiću je u još jednoj ključnoj utakmici, osmini finala, lekciju očitao učitelj, ali koji je njegov vršnjak. Razlika među pripadnicima iste generacije je što je '98., kada je Fernando Santos vodio Porto, Ante Čačić bio trener Croatije iz Sesveta. Santos, koji je u finalu "samo" ponovio ono što je napravio nekoliko puta ranije na Euru; bez milosti odstranio nezamjenjive i zamijenio ih igračima iz drugog plana koji su se pokazali ključnima, prestrojio momčad u hodu i opet imao Plan B. Što je, za razliku od kolege Čačića, dokazao i protiv Hrvatske, gdje je i krenuo pobjednički pohod koji je kulminirao trijumfom nad Francuskom.
Prije prve utakmice nokaut runde, osmina finala s Portugalom, a Hrvatskoj se već tada opasno "otvarao put prema finalu". Naravno, ako je vjerovati konstruktivnim medijima, u kojima je rezon bio sljedeći: "Portugalci su očajni, a kod njih ionako igra samo Ronaldo, koji je na Euru loš. Kada se apsolvira njih, na redu su Poljaci, ali od njih smo bolji, pa nas onda čeka Wales koji ima samo Balea."
Čačić je u euforičnom okružju Kockanistana, u kojem vladaju mitovi i legende, umislio da je doista bolji od portugalskog izbornika i da je Ronalda učinio nevidljivim
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Jasno, dvoboj s Portugalom pokazao je smislenost i utemeljenost ovakvih "analiza". Protivnik Hrvatske u eliminacijskoj fazi, doista se jest jedva provukao do ove utakmice (te tako posredno i do europskog naslova), ali već tada smo isticali da u skupini nije osvojio samo tri boda s tri remija, nego da je izgubio šest. Jer Island je trebao dobiti s par golova razlike, Austrija mu se izvukla tako što je Ronaldo promašio penal, a on i suigrači još par velikih prilika, dok je do remija i golijade u zadnjem kolu s Mađarskom (3:3) došlo tako što su Mađari dva gola zabili nakon što su se udarci s velikih daljina putem do gola odbijali od igrača i tako potpuno mijenjali smjer, hvatajući portugalskog golmana na krivoj nozi. Sve ovo o Portugalu, kao i spomenutu napomenu da Španjolska koju je Hrvatska pobijedila nema veze s onom iz Južne Afrike ili Poljske i Ukrajine, pisali smo i dokazivali tijekom Eura, ali naravno, kada vlada euforija, na cijeni nisu činjenice, nego mitovi i legende.
Čačić se na cijelom Euru njegovim rezervama ograničio dati tek ulogu prodajnih eksponata na revijalnom meču sa Španjolskom, a u svim ostalim susretima, slijepo je i ziheraški vjerovao početnoj postavi poznatoj svima, pa naravno i protivnicima
Činjenica je da je Hrvatska u segmentima 120 minuta duge bitke s Portugalom bila bolja, ali ne toliko kao što se pisalo i pričalo, a posebna je besmislica da je "nezasluženo" ispala ili da je, što su isticali hrvatski reprezentativci "bolja momčad od Portugala". Potpuni promašaji, jer nitko ne spominje kako je Portugal oštećen za nedosuđeni penal kada je Nanija u punom trku pred golom Strinić punom nogom napucao u stomak. Hrvatska nipošto nije bolja momčad od Portugala i to je očito svakome tko je gledao njihovu međusobnu utakmicu. Momčad čine i igrači s klupe, odnosno "drugog plana" koji su Portugalu donijeli Euro: od Josea Fontea preko onih koji su srušili Hrvatsku - Renata Sanchesa i Ricarda Quaresme do Edera, dok se Čačić na cijelom Euru njegovim rezervama ograničio dati tek ulogu prodajnih eksponata na revijalnom meču sa Španjolskom, a u svim ostalim susretima, pa tako i protiv Portugala, slijepo je i ziheraški vjerovao početnoj postavi, poznatoj svima, pa naravno i protivnicima.
Utakmica koja je vapila za Kramarićem i Pjacom: Prvi je dobio minutu, a drugi zadnjih deset u produžecima
Ova utakmici vapila je za Kramarićem i Pjacom, što se posebno vidjelo kada je potonji prekasno ušao u 110. minuti umjesto Rakitića i za pet minuta donio više živosti u igri Hrvatske te opasnosti pred golom Portugala, nego svi njegovi suigrači do tada, dok je drugog Čačić "pravovremeno" uveo u 120. minuti. Čačić je čekao i gledao, za razliku od kolege Santosa koji je bez milosti odstranio nezamjenjive i zamijenio ih igračima iz drugog plana koji su se pokazali ključnima, prestrojio momčad u hodu i opet imao Plan B. Ne znamo je li izbornik formalno dio momčadi, ali mislimo da nije potrebno obrazlagati tko po ovom kriteriju nosi pobjedu u srazu Hrvatske i Portugala, simboličku i stvarnu.
Ove izjave pokazuju razlike između velikog trenera i onog koji misli da to jest
Čačiću je to bio prvi poraz na klupi Hrvatske, a ovako ga je opravdao nakon utakmice:
"Portugal je odlučio igrati na kontre i polukontre s osmoricom igrača iza lopte. Što je više utakmica odmicala, to smo bili opasniji. Napravili smo jednu grešku tamo visoko kod njihovog gola i odmah smo bili kažnjeni. To je čar nogometa. Nismo im dozvolili da nam puknu prema golu. Mi smo s druge strane promašili svoje šanse, nismo naplatili dominaciju. Dogodilo se što se dogodilo. Nije lako, imamo za čime žaliti. Bili smo bolja ekipa od Portugala. Bilo je očekivano da će Pjaca i Kalinić nešto napraviti jer su bili svježi. Jesu li trebali ranije ući? Nikad nećemo saznati. To je hipotetsko pitanje na koje mi je teško odgovoriti".
Pobjednik Fernando Santos jednostavno je objasnio kako je savladao laganog suparnika na drugoj klupi:
"Osvježio sam momčad jer smo imali tri teške utakmice u skupini. Mijenjao sam na bokovima zato što Hrvatska ima brza krila. Morali smo biti pragmatični. Ovo je bila taktička utakmica. Morali smo naći način da zaustavimo momčad koja ima vrlo malo slabih točaka. Glavni zadatak bio je sprječavanje njihove brze kontre, a pomoglo je što smo imali brzi prijenos lopte."
Napokon, eto nas i na zadnjoj utakmici na kojoj je "izbornik" nastavio demonstrirati sve navedene "odlike", jučerašnjem porazu (0:1) kod Islanda u kvalifikacijama za SP.
Na Islandu garažirane čuvao Pašalića, Bradarića, Roga, Andrijaševića, redom igrače koji bi momčadi bez pluća i ideje bili od velike pomoći
Čačić ništa nije naučio iz dvaju prethodnih primjera, pa smo opet gledali kako se potpuno iscrpljeni i bezvoljni hrvatski reprezentativci vuku po terenu, dok je on napravio sam jednu zamjenu u 63. minuti, a drugu na samom kraju meča.
Borbeni Islanđani su uzeli ponuđeno i do kraja stisnuli i konačno pregazili Hrvatsku, dok je Čačić garažirane čuvao Pašalića, Bradarića, Roga, Andrijaševića, redom igrače koji bi momčadi bez pluća i ideje bili od velike pomoći.
Kao poseban bonus, odlučio je glumiti Allegrija i Mandžukića staviti na lijevo krilo, ali nezamjenjivim Mandžom je napravio dvostruku štetu; ovaj je igrao ozlijeđen, pa je s obzirom na to neprepoznatljivo loš, Perišiću, najboljem igraču reprezentacije zadnje tri godine, uzeo poziciju na kojoj je najbolji. Tu nije bio kraj Čačićevim glavinjanjima s Mandžukićem, kojeg je pred kraj utakmice, sada još i iscijeđenog, poslao pred gol, a iz igre izvukao golgetera Kalinića.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Facebook
Google
