POLUFINALE SP-a u Budimpešti napokon je ponudilo vaterpolo klasik u pravom smislu te riječi. Srbija i Hrvatska godinama su dvije najjače i najkvalitetnije reprezentacije na svijetu, ali međusobni okršaji tih dviju ekipa u posljednje vrijeme odavali su isključivo nadmoć Srbije koja je do četvrtka navečer bila apsolutni vladar svjetskog vaterpola. Srpski vaterpolisti aktualni su olimpijski pobjednici, prvaci su Europe, ali svjetski tron više ne drže. Hrvatska je nakon punih sedam godina uspjela slomiti velikog rivala i u čudesnoj utakmici s 12:11 izborila je finale protiv Mađarske.

 

Za komentar utakmice nazvali smo u Budimpeštu Vladimira Vujasinovića, legendu srpskog vaterpola i jednog od najvećih igrača svih vremena.

 

Za one mlađe, koji ne znaju tko je Vladimir Vujasinović, reći ćemo da je u bazenu radio sve ono što je Ivano Balić radio na parketu. Vujasinović je bio umjetnik vaterpola, a u veličanstvenoj karijeri je osvojio 37 klupskih i 19 reprezentativnih trofeja. Više je puta biran za najboljeg vaterpolista svijeta, a s reprezentacijom Srbije jedino nije bio olimpijski prvak (ima dvije bronce i jedno srebro).

 

Njegova kreacija, pristup igri, lepršavost i mašta, bili su nešto novo u svijetu vaterpola, nevjerojatnim rješenjima koje je izvlačio iz rukava nerijetko su se divili i protivnički igrači i navijači, a zbog njega vaterpolo je bio zanimljiv i onima koji ovu igru ne vole ili ne razumiju.

Relativno statičan sport namijenjen divovima i grubijanima potpuno je redefinirao i pretvorio ga je u dinamičnu i vizualno atraktivnu igru svima ugodnu za oko. Nikad nije bio rob šablona i obrazaca, a treneri su ga puštali da u bazenu radi što želi jer bili su svjesni da se takav talent nije mogao niti smio sputavati krutim regulama struke.

 

Vaterpolo je počeo igrati u rodnoj Rijeci, gdje je već s nepunih 15 godina debitirao za prvu momčad Primorja, a premda uvjerljivo najmlađi u bazenu, u svom je prvom nastupu među odraslima zabio gol.

 

Za reprezentaciju bivše Jugoslavije prvi put je zaigrao protiv Francuske u Kotoru kad je imao svega 17 godina, a premda je legenda srpskog vaterpola, Vujasinoviću u CV-u piše i da je nastupio za Hrvatsku.

 

 

''Bile su to prve utakmice hrvatske reprezentacije od raspada Jugoslavije. Igrali smo dva prijateljska susreta protiv Njemačke. Igrale su juniorska i A reprezentacija, a ja sam nastupio za obje ekipe. Nakon što smo se vratili u Hrvatsku, saznao sam da sljedećeg vikenda odlazim u Beograd gdje mi je već bio otac'', pričao je kasnije Vujasinović.

 

Danas je ''Veliki Vladimir'', kako ga zovu, trener Pro Recca, kluba s kojim je vladao europskim vaterpolom, a ujedno obnaša i funkciju izbornika U-20 reprezentacije Srbije.

 

''Ne bih se složio s tvrdnjom da pobjeda Hrvatske, odnosno poraz Srbije, znači i prekid naše dominacije. To je preteška riječ. Iza nas je čudesan period velikih uspjeha, Srbija je u posljednjih nekoliko godina osvojila sve što se moglo osvojiti i logično je da je seriji fantastičnih rezultata jednom morao doći kraj. Nakon Rija nastupio je novi olimpijski ciklus, period kad reprezentacije uglavnom idu u ''remont'' i izbornici pokušavaju održavati stare navike, ubacujući u momčad pokojeg novog igrača kao zalog za budućnost. Srbija u Budimpešti je ponešto drugačija momčad od one koja je igrala u Riju, došli su neki novi igrači, a nekih više nema. Zato na ovaj poraz ne gledam kao na veliku tragediju'', kazao nam je Vujasinović na početku razgovora, pa je nastavio:

 

 

''Porazi su kao i pobjede dio sporta, a mi smo u polufinalu izgubili od reprezentacije koja je više željela i grizla je puno jače od nas. Ključ trijumfa hrvatske reprezentacija bili su baš ta želja i energija. Trener može taktički, tehnički i fizički momčad spremiti do savršenstva, ali ako nedostaje motiva i želje za pobjedom, sve pada u vodu. Taj faktor je presudan u sportu i tu su nas Hrvati nadmašili. U tom segmentu bili su puno bolji od nas. U nekim prijašnjim susretima Hrvatska nije pronašla način kako će se vratiti u susret kad bismo mi poveli i vrlo lako smo ih pobjeđivali. Ovaj put u bazenu sam vidio posve drugačiju Hrvatsku. Kad je Srbija povela 3:1, kod Hrvata nisam vidio paniku i strah. Igrali su svoju igru, grizli su i nisu se predavali, iako su gotovo cijelu utakmicu bili u rezultatskom minusu. Hrvati su željeli pobjedu, a tu želju kod naših igrača nažalost nisam vidio. Hrvati su imali sve i čestitam im na tome, zasluženo su u finalu, a mi iz ovog poraza moramo izvući pouke za budućnost.''

 

''Manda nije bio spreman, to je bilo jasno, ali svaka mu čast. Žrtvovao se za momčad, dao je sve od sebe i skidam mu kapu zbog toga. Ne bih rekao da je samo Mandić podbacio. Bez želje da nekog poimenice prozivam, bilo je još igrača koji su odigrali ispod očekivanja, a kad u momčadi imaš samo dvojicu-trojicu raspoloženih igrača, nemoguće je pobijediti ekstra ekipu kao što je Hrvatska. Hrvatska je zasluženo pobijedila, a na nama je da analiziramo što se dogodilo i da iz ovog poraza izvučemo nešto korisno za budućnost.''

 

 

''Nije se dogodio nikakav štrajk u reprezentaciji. Bilo je nekih problema na relaciji igrači-Savez, ali ne postoji kolektiv u kojem je sve ružičasto i bez trzavica. Nismo mi izgubili zbog svađa unutar ekipe, nego smo ispali jer smo naletjeli na bolju i raspoloženiju momčad, a Hrvatska je to bila.''

 

 

''Finale između Hrvatske i Mađarske vrlo je teško prognozirati. Ako Hrvatska bude na razini kao što je bila protiv Srbije, postat će svjetski prvak. Na onakvu igru Mađari neće imati odgovora, ali pitanje je koliko će pobjeda protiv Srbije utjecati na hrvatske igrače na psihološkoj razini. Mađari ne igraju lijep vaterpolo, ali su učinkoviti. Imaju izvrsnog golmana, nosit će ih publika i vjerujem da će do kraja biti gusto i neizvjesno. Igrački je Hrvatska bolja, ali za konačan trijumf bit će potrebno puno više od kvalitete u bazenu.''

 

 

''Navijam da pobijedi vaterpolo i da uživamo u vrhunskoj utakmici.''