Foto: Getty Images/Guliver Image
 
PRIJE nešto više od dvije godine, točnije 7. srpnja 2014., Njemačka i Francuska igrali su na mitskoj Maracani četvrtfinalni ogled Svjetskog prvenstva. Elf je poveo golom Matsa Hummelsa iz 13. minute, a Tricolori su, unatoč rezultatskom minusu, cijelu utakmicu proveli u defenzivnom grču i bez hrabrosti za napraviti nešto više te preokrenuti rezultat.

Dvije godine čekao je Didier Deschamps na osvetu Nijemcima i nije je mogao dočekati u boljem trenutku, na legendarnom Velodromeu u polufinalu Europskog prvenstva. Istina, puno je kadrovskih promjena bilo u reprezentaciji Francuske od susreta u Riju, međutim najveća promjena očitovala se u pristupu. Galski pijetlovi su sinoć bili izuzetno motivirani, odlučni i hrabri.

Rezultat je to rada protekla 24 mjeseca, tijekom kojih je stručni stožer imao svo vrijeme svijeta za posložiti i izbalansirati momčad kojoj je zadatak doći barem do finala kontinentalne smotre. U odnosu na spomenuto četvrtfinale, Francuska je u udarnoj jedanaestorki imala svega pet prvotimaca iz tog dvoboja, Llorisa, Evru, Matuidija, Pogbu i Griezmanna, dok je Loew na teren poslao praktički istu momčad, uz izostanke Lahma i Klosea.

Loew je uspio sve osim nadomjestiti odlazak Klosea

Upravo taj Klose najveći je razlog što Njemačka na ovom Europskom prvenstvu nije povezala europski i svjetski naslov. Aktualni svjetski prvak jednostavno nije imao pravu alternativnu legendarnom strijelcu. Kako je Goetze u međuvremenu gotovo nestao s nogometne karte svijeta, a Thomas Mueller odigrao najgori turnir u svom životu, bilo je jasno da je oštrica Elfa sasvim otupila.

Dok su Hummels i Boateng još udarali u tandemu, ukupni dojam bio je dobar i više no prolazan, međutim jednom kada je zbog žutih kartona novopečeni stoper Bayerna bio prisiljen sjesti na klupu, Nijemci su izgubili i posljednji vijak (Lahm, Klose) koji je osovinu ove momčadi držao na okupu. Krah koji je večeras uslijedio, bio je neminovan.

Francuzi se moraju zabrinuti uoči finala, Nijemci su ih držali na konopcima

Naravno, i tu se još jednom očituje ta varljivost nogometne igre, o svemu ovom ne bi bilo ni govora da su Nijemci pogodili jednu od desetak sjajnih prilika pred golom Llorisa ili da oronuli kapetan Schweinsteiger nije onako amaterski igrao rukom u kaznenom prostoru te skrivio kazneni udarac i to samo nekoliko dana nakon što je na isti način Boateng umalo Italiju gurnuo među četiri najbolja.

Pred Nijemcima je veliki remont, a u ništa manjim problemima nije ni Didier Deschamps uoči finalnog dvoboja s Portugalom. Teško da će ga ova uvjerljiva pobjeda zavarati jer Francuzi u Marseilleu nisu odigrali ništa posebno, štoviše, u nekoliko navrata bili su na konopcima i samo ih je dodir sreće "održao na životu".

Kako probuditi Payeta?

Vjerojatno najveći upitnik nad glavom je veznjaka West Hama Dmitrija Payeta kojeg umor očigledno sve spretnije sustiže. Naime, kako se Euro primiče kraju tako i Payet sve slabije dirigira veznim redom. Nema više one njegove upečatljive genijalnosti, a ništa bolji nije ni Paul Pogba, s tim da se on na kraju ipak iskupio sjajnom asistencijom za drugi gol Griezmanna.

Vrlo je problematična posljednja linija Tricolora, jer dvojac Samuel Umtiti - Laurent Koscielny ne ulijeva nimalo sigurnosti, ni kada je riječ o dubinskim proigravanjima ni kada je riječ o skok igri, gdje su Portugalci predvođeni svemirskim letačem Ronaldom i Pepeom na ovoj kontinentalnoj smotri posebice ubojiti.

Griezmann na tragu Michela Platinija

No Francuzi imaju aduta u rukavu, nogometaša koji je pokazao više od svih drugih na ovom Europskom prvenstvu, sjajnog Antoinea Griezmanna, koji je u polufinalu zabio nova dva pogotka i stigao do šest golova u šest susreta. Ako netko može otključati bunker Fernanda Santosa, onda je to napadač madridskog Atletica, koji će u završnom susretu pokušati prestići Alana Shearera na trećem mjestu najboljih strijelaca u povijesti Eura.

Koliko je zapravo dobro Griezmann odigrao ovo Europsko prvenstvo otkriva podatak kako nikada prije i nikada poslije čuvenih Platinijevih devet zgoditaka 1984. godine, nijedan nogometaš nije zabio više od pet golova na jednoj europskoj smotri. Antoine je već sada ušao u povijest, a ako u Parizu u nedjelju napravi korak više, mogao bi postati jedna od ikona nove slavne francuske generacije.