Luis Aragones: Vrhunac karijere ostarjelog nomada, svađalice i rasista

Luis Aragones: Vrhunac karijere ostarjelog nomada, svađalice i rasista

VIŠE kvantitetna nego kvalitetna bila je do sinoć 34 godine duga trenerska karijera prgavog i kontroverznog izbornika novog prvaka Europe.

Gotovo nevjerojatnih osam klubova (Atletico, Betis, Barcelona, Espanyol, Sevilla, Valencia, Oviedo, Mallorca) trenirao je "Mudrac iz Hortaleze" prije nego što je 2004. preuzeo Španjolsku nakon Eura u Portugalu.

Bilo je to godine '88.: posljednji trofej je osvojio kad je većina španjolskih europskih pobjednika "nosila dudu u ustima"

S obzirom na iznimno dugi i stresni staž na klupama španjolskih klubova i to što je trenirao sve velike klubove, osim Reala, Aragones se i ne može podičiti nekom niskom trofeja, jer osvojio je "tek" četiri španjolska kupa (tri s Atleticom i jedan s Barcelonom) i jedno prvenstvo (Atletico), uz napomenu da je posljednjih trofej osvojio prije 20 godina - Kup Kralja s Barcom.

Atleticov Ćiro: Mjesto utočišta i povratka u pauzama između novih lutanja

Aragones je kao napadač imao briljantnu igračku karijeru u madridskom Atleticu, gdje je u deset godina, od '64. do '74., osvojio tri prvenstva i dva kupa Generalisima (kako se natjecanje zvalo tijekom diktature fašista Franca), a '70. se okitio naslovom najboljeg strijelaca Primere. Atleticov Pichichi je za svoj klub postigao i zgoditak u finalu Kupa prvaka protiv Bayerna '74., ali su nakon neriješenog susreta, Bavarci u ponovljenom susretu slavili.

Nakon što je iste godine sjeo na klupu Atletica, na njoj je ostao šest godina. Poslije toga su uslijedila još tri povratka na Vicente Calderon: 1982.-87., '91.-93. i 2002.-'03., prije i poslije kojih je prokrstario uzduž i poprijeko Španjolske i sigurno nema svlačionice ni pomoćnog terena u toj zemlji gdje Aragones nije bio barem jednom u 757 susreta, koliko je vodio kao trener u prvoj ligi.

Svađe i sukobi glavno obilježje karijere

Tijekom burnih desetljeća u Primeri, Aragones se redovno svađao s predsjednicima klubova koje je trenirao, a Španjolcima su posebno u sjećanju njegovi otvoreni ratovi s Barceloninim Josepom Luisom Nunezom, Valencijinim Pacom Roigom. Posebice se bio žestoko dohvatio s jednako "ludim" predsjednikom Atletica Jesusom Gilom. Prije deset godina je napuštajući Betis objavio kako odlazi u mirovinu, jer mu je dosta nogometa. Nakon toga je radio u četiri kluba i reprezentaciji.

Debi na klupi Španjolske sa 66 godina

1991. je prvi put bio u kombinaciji za izborničku poziciju i bio je na "audiciji" u savezu, ali je umjesto njega izabran Vicente Miera. Naravno da staro zlopamtilo to nije zaboravilo pa je glatko odbio molbu saveza da '98. preuzme Španjolsku nakon odlaska Javiera Clementea.

Odmah nakon prošlog Eura postavljen je za izbornika nakon što njegov prethodnik Inaki Saez nije uspio proći skupinu u Portugalu. Na izbornički stolac je uskočio nakon što je, do kraja upravo okončane sezone, vodio Mallorcu. Tada je potpisao dvogodišnji ugovor, kojim mu je jamčeno da će na klupi biti samo do SP-a 2006. u Njemačkoj.

Aragones poručuje Henryju: Reci tom crnom govnu..

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prije četiri godine je zaprepastio javnost rasističkim primjedbama na račun Thierryja Henryja, koje je zabilježila i španjolska televizija. Hrabreći Josea Reyesa na treningu reprezentacije, rekao mu je: "Reci tom crnom govnu da si mnogo bolji od njega. Nemoj se suzdržavati, reci mu da sam mu ja to poručio. Moraš vjerovati sam sebi, bolji si od tog crnog govna!".
Ironija je kako je riječi o negru de mierda kao ohrabrenje uputio Reyesu, koji je Rom.

Španjolski nogometni savez ga je kaznio s pišljivih tri tisuće eura, iako se očekivalo da će ga drastično udariti po džepu ili mu barem dati otkaz. Umjesto toga, oduzeta mu je jedna "dnevnica" i to pola godine nakon njegove zloglasne uvrede.

Zanimljivo da španjolski savez nije ni pomišljao kazniti Aragonesa nakon što se doznalo za njegov ispad, nego je na to bila prisiljena nakon pritiska Komisije protiv nasilja.

"To nije rasizam nego motiviranje igrača nogometnim žargonom"

Aragones se branio da mu nije bila namjera vrijeđati Henryja, nego motivirati njegovog igrača usporedbom sa suigračem: "Obaveza mi je motivirati igrače kako bi postigli što bolje rezultate i u tome se koristim žargonom kojega razumiju svi u nogometnom svijetu".

Očigledno su taj žargon razumjeli i navijači u Madridu u studenom 2004., mjesec dana nakon Aragonesove motivacije, jer kada su Engleska i Španjolska igrale prijateljsku utakmicu, Ashley Cole i Shaun Wright Philips su, također, bili meta rasističkih napada.

Njemačka 2006.: Posljednje poglavlje luzerske priče

Na SP-u je Španjolska suvereno pokorila grupu H sa tri pobjede nad Ukrajinom, Tunisom i Saudijskom Arabijom, ali je otišla kući već u osmini finala gdje ih je čekala Francuska, koja je suprotno očekivanjima, bila druga u svojoj skupini iza Švicarske pa su Španjolci za protvinike dobili susjede koji su ih već izbacivali s europskih prvenstava.

Prije točno dvije godine u Hannoveru Španjolska je povela zgoditkom Ville iz kaznenog udarca, ali je do kraja poluvremena izjednačio Ribery. Na samom kraju utakmice Vieira i Zidane su golovima poslali Francusku na Brazil u četvrtfinalu, a Španjolsku kući.

Iz tada poražene momčadi Aragones je sinoć u finalu Eura ostavio čak sedam igrača: Casillas, Puyol, Ramos, Fabregas, Xavi, Torres, a Senna je u drugom poluvremenu ušao u igru. Dakako, bio je tu i strijelac Villa, koji bi svakako nastupio sinoć da nije ozlijeđen.

Nedostižan skor sa Španjolskom

Aragones je Španjolsku doveo u (ne)slućene visine i kako je krajnje nepopularan, bolje reći omražen u zemlji, svi će reći kako mu ne pripadaju nikakve zasluge za titulu prvaka Europe, nego da se sve može zahvaliti generaciji nogometaša kakva se rađa jednom u sto godina i kakvu Furija vjerojatno nikad do sad nije imala.

Ima i u tome istine, ali pogledajmo kakav skor je s osporavanim izbornikom ostvarila Espana: 54 utakmice, 39 pobjeda, 11 neodlučenih i tek četiri poraza, uz prvo mjesto u izjednačenoj kvalifikacijskoj skupini za Euro i prvo polufinale na velikim natjecanjima nakon 24 godine.

Zvonko Alač
Foto: AFP

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara