PERO je istinski lider generacije koja ne prestaje oduševljavati hrvatske ljubitelje sporta, a njegovu sjajnu pucačku formu ne mogu poremetiti ni snažni suparnici i još snažniji nasrtaji.

"Da, noga mi je u puno boljem stanju nego što je to  sinoć izgledalo. Hematom se nije stvorio i to je najbitnije. Mislim da ću biti spreman za sutrašnji susret sa Dancima", izvijestio je Metličić nakon što je sinoć protiv Rusa dobio bolan i neugodan udarac koljenom u mišić.

Bez obzira na udarce i obrambene taktike, čini se da protivnici ne mogu zaustaviti Metličića ni njegovu ljevicu, kojom i na ovom prvenstvu buši protivničke mreže. U čemu je tajna, u "kompjuteru u glavi" ili u izbrušenom šutu?

"Stvar je u tome da sam dobro pripremljen i redovno radim sa maksimalnim opterećenjem. Kada sam u treningu sto posto uvijek igram kao što je to sada slučaj, a kada se to spoji sa odličnom asistencijom suigrača, jer imam tu sreću da igram sa vrhunskim igračima, kao i sa malo sreće, rezultat ne može izostati" - odgovara Pero.

"Instinktivno smo povezani"

Rukometni reprezentativci su, osim po vještinama na terenu, poznati i po tome da znaju proslaviti sa stilom; da li je sinoć nakon prve faze natjecanja, koja je stopostotno apsolvirana, palo kakvo mini opuštanje? "Malo smo samo se počastili, svak s jednom pivicom, jer je tehniku Udovičiću rođendan ali u 23:30 smo svi bili u krevetima. Nema opuštanja, jer ništa još nismo napravili".

Toliko se već pisalo i govorilo o kemiji među trofejnim rukometašima, bez koje sigurno ne bi bilo toliko medalja i naslova, ali ove Perine riječi ponovo povlače to pitanje: "Mi igramo na instinkt, nema tu neke velike taktike. Igramo četiri godine zajedno, neki i više, a svi koji se "putem" uključuju u reprezentaciju odlično se uklope. Tako se savršeno poznajemo da je u mnogim situacijama dovoljan i samo jedan pogled pa da znamo što odigrati. Uživamo biti skupa i igrati zajedno."

"Nema pritiska, cilj je polufinale"

Velika očekivanja i još veće proslave koje ih dočekuju kući nakon povrataka sa natjecanja ne postavljaju pred njih nikakve imperative, naprotiv: "Ne osjećamo baš nikakav pritisak, bilo od javnosti, navijača ili novinara, jer u momčadi vlada takvo zajedništvo kojim se "branimo" od takvih utjecaja"

Reprezentaciju osim selidbe u Mannheim, očekuje i druga faza natjecanja gdje u kojoj su suparnici Danska, Mađarska, Češka i Španjolska, ponajbolje svjetske reprezentacije: "Bit će teško jer svaki od tih suparnika želi četvrtfinale. Danci su možda najteži protivnik, iako ne igraju dobro na SP-u. Ali prije svega trebamo razmišljati o nama: ako smo svi "unutra", nema nikakvih problema", razmišlja kapetan reprezentacije.

"S još jednom pobjedom smo u najvjerojatnije u četvrtfinalu, ali nema kalkulacija, jer to se najčešće obije o glavu. Ako već moram birati koga ne bi htjeli u četvrtfinalu koje je ključ, onda su to Francuzi jer su možda najjači i Nijemci jer su domaćini. Polufinale smo zacrtali kao cilj, a onda, tko zna?"

Lako je Paklenima uz pakao na tribinama

Ono čega se mnogi zasad tek stidljivo pribojavaju je pitanje golmana jer bez Šole se čini da smo na toj osjetljivoj poziciji tanki, uz potpuno uvažavanje kvaliteta Loserta i Jerkovića, koji su jučer do 45. minute skupili tek par obrana: "Šola je čovjek koji je sinonim za ovu reprezentaciju, kojeg se svi pribojavaju. Možda ljudi nemaju povjerenja u njegove zamjene ali mi imamo i oni će u predstojećim susretima pokazati što znaju", uvjeren je Metličić.

Na kraju moramo spomenuti i navijače: "Doista su sjajni i bilo bi lijepo kada bi i mi pratili njihovu formu, koja se diže kako prvenstvo napreduje, jer su sinoć protiv Rusa bili čini mi se najglasniji do sad. Naši udruženi navijači: oni iz dijaspore i oni koji su doputovali iz Hrvatske stvaraju domaćinsku atmosferu i s njima na tribinama i nama na terenu će svima biti pakleno uz Paklene".

Z.A.
Foto: AFP