Milano je danas njegov grad
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Getty Images / Guliver Image
POBJEDOM nad Milanom sinoć u gradskom derbiju (3:2) Inter je na sjajan način najavio dvoboj s Napolijem u vikendu prema nama. Kapetan Intera Mauro Icardi zabio je hat trick i od derbija napravio fantastičnu priču.
Tempirana bomba
Icardi je vrhunski strijelac. Način na koji se zalijepi za stopera te se povuče u zadnji tren kako bi otvorio kut za udarac spada u udžbenike koje moraju pročitati svi napadači na svijetu. Zna zabiti s obje noge, ima fini osjećaj za prostor, igra u klubu u kojem je igra u ofenzivnom dijelu podređena njemu, i čini se kako mu je samo nebo granica. Na kraju krajeva, tek su mu 24 godine. Ipak, Icardi je tempirana bomba u svakom smislu te riječi. Izgleda kao da će svaki trenutak eksplodirati, ali nitko ne zna na koji način. Možda urodi hat trickom u najvećem derbiju, a možda se opet posvađa s 20 tisuća navijača zbog čega će često izgledati kao tip kojem se više ne igra na Meazzi. Njegov repertoar u igri širi je i bogatiji od samog zabijanja golova, ali to pokazuje prerijetko. U trenucima kada Interu fali prava spojka u igri ne postoji logičnija opcija od one u kojoj on preuzima tu ulogu. Milano je danas nedvojbeno njegov grad, a jučerašnja predstava ponajbolja koju smo mogli vidjeti bilo gdje ove sezone. Pravo pitanje nije može li prerasti Inter, jer to je dijagnoza koju rijetko tko ne bi potpisao nakon ovakve partije, pitanje je može li taj isti Inter uzeti na svoja leđa, da zajedno eksplodiraju u bolje sutra.
Njihov optimizam, za sada, počiva isključivo na rezultatu. U ovoj maksimi može se opisati čitavo prvo poluvrijeme.
Jedni žele, drugi ne mogu
Milan je na teren izašao strahovito oprezno i postavio 5-3-2 pasivnu zonu duboko na svoju polovicu. Nedostatak ikakve inicijative vidio se u trenucima kada bi preuzeli posjed – Bonucci bi vodio igru s pozicije srednjeg braniča i pokušavao direktnim loptama naći usko postavljen prednji red, dok su svi veznjaci bili parkirani tek malo ispred obrambene linije kako bi bolje branili eventualnu kontru. Inter je u takvoj konstelaciji snaga bio naoko ekipa koja napada i diktira tempo igre, ali odigrali su poluvrijeme za zaborav. Isključimo li sjajan Candrevin prodor i fantastičan centaršut za Icardija, koji je bio akcija „2 na 5“, Inter nije smisleno stvorio šansu u prvom dijelu. Krila su ostajala široko, totalno odsječena od igre, dok je statika ubila ikakav protok lopte i omogućila igru 1 na 1 što je vjerojatno bila originalna Spallettijeva zamisao.
Borja Valero odigrao je odličnu utakmicu, ali u potpunosti van svoje originalne uloge. S obzirom na to da je Milan stajao izrazito nisko i pasivno, nije bilo potrebe za viškom u organizaciji igre, pa je on nastojao pronaći prostor bliže suparničkom golu između suparničkih linija, nešto što je radio puno bolje od Vecina kojem u ovakvoj postavi najviše leži takva uloga „desetke“. Nije pomogla ni činjenica da je Gagliardini odigrao možda i najslabiju utakmicu u Interovom dresu – konstantne sitne greške u predaji i neforsirani gubici lopte lomili su ionako upitan Interov ritam. Icardijev gol preporodio je utakmicu, koja je postala nešto sasvim novo u drugom dijelu.
Ludilo u nastavku
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Uvođenjem Cutronea umjesto Kessiea i otpuštanjem očitih kočnica u igri prema naprijed, Montellin Milan zadominirao je utakmicom. Već do izjednačujućeg gola Handanović je spasio dva „mrtvaca“ i nekoliko udaraca iz solidnih pozicija. Formula je bila jednostavna – vezni igrači sada su se uključili organizaciju igre na lijevoj strani, gdje bi navukli Interov blok, pa onda ciljanom dijagonalom pronalazili Borinija koji je iskorištavao Perišićevo neigranje obrane i Nagatomovu neodlučnost da mu stane bliže i time ostavi veći prostor iza svojih leđa. Jednom kada bi Milan uspješno promijenio stranu, sve Interove linije bile bi razbijene i u samo jednom dodavanju „gosti“ bi došli u zadnju trećinu terena. Preostali golovi micali su psihološki momentum čas na jednu, čas na drugu stranu, ali jedini uzorak drugog dijela bilo je totalno divljanje. Igralo se isključivo na krajevima terena, s laganim izlascima u gol-šanse, bez ikakve organizacije igre u sredini terena ili kompaktnog bloka. Rulet je otišao na stranu Intera s više sreće nego bilo čega drugog.
Zabavan za publiku, stresan za trenere
Milanski derbi u potpunosti je opravdao očekivanja ako ste upalili tv i htjeli vidjeti napeti triler, barem u drugom dijelu. S taktičkog aspekta, obje ekipe pokazale su manje od onoga što ovakva utakmica nosi sa sobom. Teško je reći je li ijedna ekipa barem pola sata igrala u tempu i uvjetima koji su bili originalno zamišljeni. Inter je pokazao kako ima strašan prednji trojac, ali je jako upitno može li kombinacija u sredini terena istovremeno kreirati igru i braniti zadnju liniju koja je kvalitetom daleko od onih u najjačim svjetskim klubovima. Najbolji ispit za to slijedi već u subotu, kada idu na noge najkreativnijoj ekipi u Europi, Napoliju. Milanovi problemi s ozljedama otkrili su koliko je dugačak put od dijagnoze i kupovine dobrih igrača ovog ljeta do potpunog klupskog ozdravljenja. Izuzev Donnarumme i Bonuccija, te Silve kao potencijala za to, oni u kadru nemaju svjetsku klasu. A to znači da svi ostali kotačići u sustavu moraju biti puno uigraniji i spremniji nego su to bili sinoć. A za to treba strpljenja i povjerenja u Montellu kao pravog čovjeka za taj posao. Bez obzira na lošu formu u posljednje tri utakmice, već je u Fiorentini pokazao kako je trener koji zna stvoriti i razumjeti igru.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati