Foto: AFP
NAJBOLJI igrač svijeta i Barcelone, Lionel Messi, prolazi kroz veliku krizu. Nakon prve dvije utakmice na Copa Americi, argentinski čarobnjak ne ostavlja ni približno dobar dojam kao u klubu. Iako ga u dresu "Gaučosa" očekuje još mnogo utakmica i izazova, ako nastavi pružati ovakve partije, mogao bi postati eksplicitan primjer planetarne zvijezde koja nije baš ništa osvojila s reprezentacijom.
Jedan od legendarnih nogometaša koji također nije imao sreće u reprezentaciji je Messijev sunarodnjak, Alfredo Di Stéfano. Karijeru je započeo u River Plateu kada je zbog štrajka nogometaša u Argentini 1949. godine, otišao u kolumbijski Millonarios s kojim je, u četiri godine, osvojio tri naslova prvaka Kolumbije. Pritom je u 131 odigranoj utakmici postigao 120 pogodaka.
Nakon što je Argentina odbila igrati na SP-u 1950. godine, Di Stéfano svoju reprezentativnu karijeru nastavlja igrajući za kolumbijsku reprezentaciju. Četiri godine nakon toga, zajedno sa Ferencom Puskásem u Real Madridu čini nezaustavljivi napadački tandem. Za Real Madrid, Di Stéfano postiže 246 pogodaka u 302 odigrane utakmice. Postavlja rekord Lige prvaka sa 49 postignutih pogodaka od 58 odigranih utakmica,a kojeg je srušio tek 2005. godine Raúl.
Teško je vjerovati kako igrač ovakvog kalibra nije ni nastupio na Svjetskim prvenstvima. Naime, 1954. godine FIFA mu je zabranila igranje na SP-u pošto je bio registriran za dvije reprezentacije- Argentinu i Kolumbiju. Dvije godine nakon zabrane Di Stéfano uzima španjolsko državljanstvo i već u prvim kvalifikacijama za novu reprezentaciju doživljava neuspjeh. Ne uspijeva pomoći Španjolcima da se kvalificiraju na SP 1958. godine.
Četiri godine kasnije Di Stéfano se uspijeva kvalificirati na SP, ali prije natjecanja doživljava ozljedu i biva primoran propustiti SP.Ovaj legendarni nogometaš je do 1961. godine bio s Real Madridom pet puta na krovu Europe, ali niti jednom nije uspio nastupiti na SP-u.
Keegan i Cantona nikada do reprezentativnog trofeja
Slučajevi Erica Cantone i Kevina Keegana mogu poslužiti kao pravi primjeri nogometaša koji su u dresu reprezentacije puno obećavali, a malo napravili. Kevin Keegan je zbog odličnih partija u dresu Hamburga, 1978. godine, osvojio prvu od dvije Zlatne lopte koliko ih je sveukupno osvojio u karijeri.
No, jedini uspjeh koji mu je izostao jest plasman na SP 1974. godine i 1978. godine. Napokon, kada se uspio sa reprezentacijom plasirati na SP u Španjolskoj, od početnog sastava udaljila ga je ozljeda leđa. Nakon što se oporavio za vrijeme SP-a u Španjolskoj od iste, odigrao je tek 26 minuta za engleski sastav i tako propustio napraviti rezultat sa reprezentacijom.
Eric Cantona je igrao za francusku reprezentaciju između 1987.godine i 1995.godine, ali nikada nije postigao rezultate kao što je to učinio sa Manchester Unitedom. Pod vodstvom Platinija, Francuska je izgubila u prvom krugu natjecanja SP-a.Tadašnji napad francuske reprezentacije činili su Pierre Papin i Cantona, ali su u potpunosti zakazali.
Dolaskom Gérarda Houlliera na mjesto izbornika stvari bivaju još gorim. Francusku je sa SP-a izbacila Bugarska i tako opet mijenjaju izbornika. Aimé Jacquet preuzima kormilo francuske reprezentacije i imenuje Cantonu kapetanom momčadi, ali zbog fizičkog nasrtaja na navijača tijekom prvenstvene utakmice Cantona dobiva devet mjeseci suspenzije i Jacquet se odlučuje zamijeniti kapetan a- Zinedineom Zidanom.
Nesretni Michael Laudrup
Sudbina Michaela Laudrupa, bivšeg danskog reprezentativca, čisti je primjer koliko čovjek može imati nesreće u životu. Laudrup je izabran u dansku reprezentaciju kao najmlađi igrač i odmah se nametnuo kao vođa generacije. To mu se odbilo u glavu 1992. godine, kada je zbog neslaganja sa tadašnjim izbornikom Richardom Møllerom Nielsenom otišao iz reprezentacije prije početka EP-a.
Vjerojatno se i dan danas kaje zbog te odluke, pošto je Danska 1992. godine osvojila naslov europskog prvaka. Nakon 1992. godine vratio se u reprezentaciju koju je vodio isti izbornik Nielsen, ali Danska nikada više nije osvojila međunarodno natjecanje.