Na današnji dan Jugoslavija igrala posljednju utakmicu SP-a, četvrtfinale protiv Maradonine Argentine
Tekst: Zvonko Alač
NAŠ mini feljton o Jugoslaviji na svjetskim nogometnim prvenstvima završava na logičnom mjestu, mjesec dana nakon 13. svibnja, dva mjeseca prije krajinskih barikada i godinu dana prije početka rata, točnije na SP-u koje se igralo u Italiji 1990.
> Žuljale ih kopačke: Španjolska ´82. debakl još jedne velike generacije
> Jugoslaviju na SP-u ´74 uništile svađe oko parsto maraka
"Miris baruta" osjećao se, dakle, u zraku još prije SP-a (na kojem je Jugoslavija opet nastupala nakon propuštanja jednog prvenstva), tog proljeća drugi dio prvenstva obilježili su do tada najveći navijački neredi na utakmicama Zvezde i Partizana i, naravno, na Maksimiru neposredno prije Svjetskog prvenstva.
Jugoslavija se nogometno raspala na Maksimiru, ali 20 dana nakon 13. 5.
Upravo će aktivno sudjelovanje u tim "događajima" na terenu Zvonimira Bobana koštati pozivnice za SP, a reprezentacija će u pokušaju smirivanja tenzija i ponovnog dobivanja podrške zagrebačke publike doživjeti debakl kada neposredno prije Svjetskog prvenstva upravo Maksimir odabere za mjesto odigravanja prijateljske utakmice s Nizozemcima.
Aktualne europske prvake predvođene Van Bastenom, Rijkaardom (strijelci za pobjedu 2:0) i Gullitom, i jedne od favorita za naslov, 3. lipnja dočekao je ispunjen stadion čije su ograde bile okićene "pogrešno" okrenutim jugoslavenskim zastavama, a publika je otovoreno navijala za Nizozemsku, dok je intoniranje himne "Hej Slaveni" i Osimove izabranike dočekala i ispratila gromoglasnim zvižducima.
Tjedan dan prije Jugoslavija nije bila bolje sreće ni u još jednoj odmetnutoj federativnoj republici - na Bežigradu ju je golom legendarnog Butraguena svladala Španjolska. Provjere protiv iznimno jakih selekcija Osim je iskoristio da standardizira ekipu, a ni njega ni igrače na pripremama u Poreču nisu uznemiravali porazi, ni rastuće međunacionalne tenzije.
Osim reprezentaciju sastavio po načelu "Čileanci", veterani i "pola Sarajeva"
Od hrvatskih igrača pozvani su Tomislav Ivković kao prvi golman reprezentacije, Zoran Vulić koji je igrao u prvoj postavi na prvoj (Njemačka) i zadnjoj (Argentina) utakmici na SP-u, te Bokšić, Šuker i Panadić koji uopće nisu igrali na pet utakmica SP-a. Robert Jarni dobio je jedno poluvrijeme iako ga je Osim na svakoj utakmici slao na zagrijavanje po paklenim vrućinama. Teško je reći trebamo li u ovom razdoblju Prosinečkog svrstati u hrvatske igrače, s obzirom na to da ga se do '94. trebalo moliti da igra za Hrvatsku.
Osim je počinio veliku grešku kada na SP nije poveo Dražena Ladića koji je te sezone bio daleko najbolji golman jugolige, a dosta je kontroverzi izazvalo i njegovo pozivanje njegovih "Željovaca" Baljića i Šabanadžovića, kao i reaktiviranje za mirovinu spremnih Sušića, Hadžibegića i Zlatka Vujovića.
Za gaženje od Nijemaca bijes iskalili na Emiratima
U prvoj utakmici u skupini Jugoslavija je u Milanu teško stradala (1:4) od budućih svjetskih prvaka SR Njemačke. Utakmica se igrala na rasprodanoj Meazzi pred 74.765 gledatelja koji su vidjeli kako Matthaus, dvaput, Klinsmann i Voeller pogađaju Ivkovićevu mrežu, dok je počasni gol za "plave" postigao Davor Jozić, branič iz Konjica koji se probio igrajući za Sarajevo 80-ih, a u to vrijeme je u Seriji A igrao za talijansku Cesenu.
Nešto smo vas bolje upoznali s Jozićem jer je on bio strijelac jedinog gola u ključnoj pobjedi za plasman u drugi krug, protiv Kolumbije. Poentirajući 15 minuta prije kraja u mrežu Renea Higuite otključao je Jugoslaviji vrata drugog kruga, prvi put nakon 1974.
Posljednja utakmica u skupini, protiv smiješne selekcije Ujedinjenih Arapskih Emirata (4:1), služila je za popravljanje gol-razlike. Emirati su prije toga od Njemačke izgubili 5:1, a strijelca jedinog gola njihov emir nagradio je Rolls Royceom optočenim draguljima.
Emir je s vrha tribina stadiona u Bologni prije utakmice za sreću puštao svog orla, a Jumaa Ali Tani, koji je zatresao Ivkovićevu mrežu, dobio je zlata koliko je težak. Golmana UAE-a svladali su Sušić (koji je zgoditkom u 5. minuti dobio zlatni sat kao strijelac najbržeg gola na SP-u), Pančev dva puta i Prosinečki.
Piksi za povijest protiv Španjolaca
U prvom eliminacijskom krugu, osmini finala, Španjolska i Jugoslavija igrale su u Veroni na nepodnošljivoj vrućini utakmicu koja će ostati u sjećanju po možda najvećoj predstavi u bogatoj karijeri Dragana Stojkovića Piksija. Jugoslaviju je u vodstvo doveo u 77. minuti, kada je prihvatio Vujovićev centaršut s lijeve strane, lažnjakom na travu bacio španjolske igrače i poentirao pored nemoćnog Zubizarrete za 1:0.
Pet minuta prije kraja izjednačuje krakati Barcelonin centarfor Julio Salinas, a onda u trećoj minuti prvog produžetka Stojković sjajnim golom iz slobodnjaka zabija za konačnih 2:1.
Ivković bolji od Maradone, ali prečka jača od Piksija
Četvrtfinale u Firenzi protiv aktualnih svjetskih prvaka, Maradonine Argentine, bio je nesretni oproštaj od SP-a, jer utakmica je završila 0:0, a nakon što je sudac Rothlisberger strogo isključio Šabanadžovića zbog prekršaja na Maradoni, Jugoslavija je zaigrala bolje i imala nekoliko izglednih prilika za pobjedu.
Međutim, pobjednika su odlučili penali: već prvi za Jugoslaviju promašio je Stojković, nakon čega Ivković brani Maradonin udarac, a Goychoechea Brnovićev i Hadžibegićev i tu je bio kraj.
Sastav reprezentacije Jugoslavije na SP-u u Italiji '90. (u zagradi su klubovi za koje su igrači nastupali)
Ivković (Sporting), Omerović (Partizan), Leković (Budućnost), Stanojković (Partizan), Spasić (Partizan), Vulić (Mallorca), Hadžibegić (Sochaux), Jozić (Cesena), Brnović (Metz), Panadić (Dinamo), Katanec (Sampdoria), Baljić (Sion), Šabanadžović (Crvena zvezda), Jarni (Hajduk), Savićević (Crvena zvezda), Prosinečki (Crvena zvezda), Sušić (PSG), Pančev (Crvena zvezda), Stojković (Crvena zvezda), Vujović (PSG), Bokšić (Hajduk), Šuker (Dinamo)
Izbornik: Ivica Osim
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati