OSTALO je još točno 11 dana do početka Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, koja je po treći put domaćin završnog turnira najboljih momčadi Starog kontinenta. Inicijalni Euro 1960. održan je u Francuskoj, baš kao i turnir 1984., kad su se domaćini predvođeni Michelom Platinijem okitili svojim prvim velikim nogometnim zlatom.

 

Premda u Francuskoj ovog ljeta neće biti nogometne sile kao što je Nizozemska, a tamo ćemo gledati Sjevernu Irsku, Island, Albaniju i Wales, reprezentacije iz drugog, pa čak i trećeg razreda europskog nogometa, ne treba sumnjati da ćemo punih mjesec dana uživati u spektakularnom nogometu.

 

Dok ludnica 10. lipnja ne krene, odbrojavamo do Eura uz zanimljivije priče iz povijesti Eura, najljepše golove, legendarne utakmice i najbolje igrače.

 

Odbrojavanje je počelo.

 

 

Znate li tko je Karl Wald? Taj bivši njemački sudac, a po zanimanju frizer iz njemačkog gradića Penzberga bez sumnje je engleski državni neprijatelj broj jedan, naravno, kad pričamo o nogometu. Wald je rođen 1916., a umro je 2011., no nema dvojbe da ga se na Otoku s nelagodom prisjećaju svaki put kad se sjete njegovog izuma s kojim je revolucionirao nogometnu igru.

 

Englezi su kroz povijest na velikim natjecanjima čak šest puta ispadali u nokaut fazi na račun slabijeg izvođenja udaraca s bijele točke, a njih je izmislio baš Wald.

Njemačka u polufinalu Svjetskog prvenstva u Italiji 1990., pa opet Njemačka u polufinalu Eura 1996., onda Argentina u onoj sad već mitskoj osmini finala protiv Argentina u Francuskoj 1998. Nakon toga došao je red na Portugalce da pokažu Englezima kako se to radi. Dva puta u nizu, u četvrtfinalu Eura 2004. i u osmini finala Svjetskog prvenstva 2006. Portugalci su nastavili nabijati traume Gordon Albionu, a priču, barem za sada, kraju je privela Italija, koja je Engleze izbacila u četvrtfinalu Eura 2012. Jedina reprezentacija, koju su Englezi uspjeli izbaciti nakon ruleta s bijele točke bila je Španjolska, u četvrtfinalu Eura 1996., no što to vrijedi kad su već utakmicu poslije obilježile suze Garetha Southgatea i veselje Elfa usred Wembleya.

 

Do 1970. pravilo u slučaju neodlučenog rezultata u slučaju remija bilo je da se pobjednik odlučuje ili bacanjem novčića ili odigravanjem nove utakmice. 

 

 

"Bacanje novčića - to nisu bile prave pobjede! To je bilo stravično nepravedno, to tako jednostavno nije smjelo ići dalje", pričao je poslije Wald, tad već njemački umirovljenik kad se prisjećao kako je to nekada izgledalo.

 

Waldova ideja, kako to obično biva s inovacijama u FIFA-inoj konzervativnoj hijerarhiji, nije ispočetka pala na plodno tlo, međutim, svoj izum Wald je najprije testirao na školskim turnirima po Njemačkoj. Gledatelji su bili oduševljeni i kad bi bilo jasno da slijedi izvođenje penala, gledatelji bi se doslovce tukli za uhvatiti najbolja mjesta kako bi imali dobar pogled na pucača i vratara.

Ipak, trebalo je uvjeriti i nogometne birokrate da će ta inovacija revolucionirati nogomet. Na jednom bavarskom sudačkom kongresu 30. svibnja 1970. u Münchenu, Wald je prezentirao ideju s penalima. A tadašnji predsjednik Bavarskog nogometnog saveza Hans Huber posprdno ju je nazvao "pomodnom".

 

No, Wald se ipak izborio da se penali uvedu. Retorički briljantnim govorom pridobio je delegate za svoju ideju, a na koncu je popustio i Huber.

 

Penali su se tako počeli izvoditi u natjecanjima pod okriljem Bavarskog nogometnog saveza. No, još je nekoliko godina proteklo dok jedanaesterce nisu prihvatili i odgovorni u Svjetskog nogometnoj federaciji (FIFA). Nakon što je podnesen zahtjev za uvođenjem penala, održano je nevjerojatnih 47 sjednica FIFA-ine Komisije za nogometna pravila, prije nego što su 1976. penali postali pravilo.

 

Jedanaesterci su nogometu podarili novu dimenziju dramatike. Međutim, koliko je bilo oduševljenih Waldovom ''pomodnom'' inovacijom, jednako je toliko bilo i onih koji su smatrali da nije pošteno da se pobjednik dobije nakon nečega što zapravo nema nikakve veze s nogometom, već je u pitanju puka sreća. Čuvena je izjava Oscarovca i velikog glumca Sir Petera Ustinova: 

 

"Penali, to je kao kad se neki veliki rat ne bi okončao odmjeravanjem duhovnih snaga za stolom, već partijom ruskog ruleta!"

 

Ipak, bilo kako bilo, punih 40 godina penali su oruđe s kojom se rješava dramatika, a posljednji takav slučaj gledali smo u subotu u finalu Lige prvaka kad je Real boljim izvođenjem jedanaesteraca slomio Atletico i osvojio 11. titulu najbolje momčadi Starog kontinenta.

 

Da, Englezi su nacija koja sigurno nije najsretnija što se Karl Wald nekoć davno uhvatio sudačke zviždaljke i što je dokon prčkao po nogometnim pravilima gurajući nos tamo gdje mu nije mjesto. Međutim, ima jedna reprezentacija, također nogometna velesila, kudikamo i uspješnija od Engleske, koja kad dođe do udaraca s bijele točke uglavnom biva poražena. Naravno, riječ je o Nizozemskoj. 

 

 

Užasan je niz Oranje otvorilo u polufinalu Eura 1992. protiv Danske, kad je odlučujući penal promašio njihov najbolji igrač Marco Van Basten. Na Euru 1996. u četvrtfinalu uspješniji su bili Francuzi, a u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998 Brazilci. Nizozemska je bila domaćin Eura 2000. i kad su svi očekivali da će barem na domaćem terenu ta generacija napokon skinutu etiketu luzerske nacije, u šokantnom polufinalu protiv Italije ispali su nakon penala, no o tom bizarnom meču, jednom od najčudnijih u povijesti Eura, bit će rečenica dvije u nastavku teksta. Niz poraza nakon penala Nizozemci su završili u polufinalu Svjetskog prvenstva u Brazilu, kad je Argentina preko njih prošla u finale.

 

No, za razliku od Engleza, koji su s bijele točke uspjeli svladati samo Španjolce, Nizozemci su bili tek za nijansu uspješniji. U četvrtfinalu Eura 2004. pala je Švedska, a u četvrtfinalu Mundijala u Brazilu Kostarika.

 

No, kad smo kod uspoređivanja sreće i nesreće kod ove dvije nogometne nacije, treba reći da su penali bili kobni i za Ajax., koji je baš naslov europskog prvaka protiv Juventusa 1996. izgubio na taj način (i tako propustio postati jedini klub koji je uspio obraniti naslov Lige prvaka), dok su engleski klubovi u finalima Kupa/Lige prvaka nakon jedanaesteraca bili kudikamo uspješniji. Liverpool je u Rimu 1984. baš nakon penala protiv domaće Rome osvojio naslov prvaka Europe, baš kao što je i u onom ludom istanbulskom finalu 2005. to napravio protiv Milana. Manchester United je do naslova u Moskvi 2008. došao boljim izvođenjem jedanaesteraca protiv Chelsea, dok je Chelsea svoj jedini naslov osvojio 2012. protiv Bayerna, opet nakon penala. 

 

 

Dakle, iz priloženog vidimo da Englezi nemaju sreće kad u dresu s Tri lava na prsima loptu stavljaju na kreč, no barem u klupskom nogometu s tim problema nemaju. S druge strane, Tulipanima je u obje varijante noćna mora kad je nakon 120 minuta igre na semaforu izjednačen rezultat, a najnoviji slučaj koji ide u prilog toj tezi je i onaj PSV-a, kojeg je ove sezone Atletico izbacio u osmini finala nakon penala.

 

 

Ipak, ono što se dogodilo u polufinalu Eura 2000. rijetko je viđeno u povijesti nogometa. Utakmica između Nizozemske i Italije nedvojbeno je jedna od najčudnijih utakmica ikad odigranih na velikim natjecanjima, a kao i obično, deblji kraj su izvukli Nizozemci.

 

 

Igrači Franka Rijkaarda od početka su navalili i pred golom Francesca Tolda igrala se viktorija. Talijani nisu mogli izaći iz svog šesnaesterca, a najbolju šansu propustio je Dennis Bergkamp, čiji je udarac zaustavila vratnica. Kad je u 34. minuti zbog drugog žutog isključen Zambrotta, šanse Talijana mjerile su se u promilima. Domaćini su nastavili s napadima, a Nesta je u svom kaznenom prostoru povukao je Kluiverta i Nizozemska je dobila penal. No, Toldo je obranio udarac Franku De Boeru. Nakon toga odličnu je priliku imao i Kluivert, ali njegov udarac zamalo je promašio okvir vrata. 

Odmah na početku nastavka susreta, Marc Iuliano je srušio Edgara Davidsa i sudac Markus Merk pokazao je po drugi puta na bijelu točku. Loptu je ovaj put uzeo Patrick Kluivert, ali umjesto mreže pogodio je vratnicu. Nevjerojatno.

 

Talijani su se do kraja utakmice uspješno branili i uspjeli su utakmicu odvesti u penale, a tamo novi šokovi za Tulipane.

 

Luigi Di Biagio, Gianluca Pessotto i Francesco Totti, pogađaju za Talijane, dok su De Boer i Jaap Stam promašili. Kluivert je zabio za Nizozemsku, a tračak nade Oranju vratio je Paolo Maldini, koji je promašio. Međutim, sjajni Francesco Toldo brani udarac Bosvelta i Italija je ni kriva ni dužna ušla u finale gdje ju je čekao svjetski prvak Francuska.