HNL

NAJBOLJI TRANSFER RIJEKE Odbačeni dinamovac može postati novi Andrijašević

KLJUČNI PODACI
  • Domagoj Pavičić jedan je od najtalentiranijih i najboljih veznjaka u ligi
  • Može li Kek od njega stvoriti novog "Andrijaševića"?
Piše: Vice Karin
petak, 22.9.2017. 11:00
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Facebook, Getty Images / Guliver image 
 
RIJEKA je u prijelaznom roku izgubila Ristovskog i Andrijaševića, dvojicu najboljih igrača u protekloj sezoni. Poraz od Dinama uzrokovao je nervozu navijača koji sumnjaju da će Rijeka opet osvojiti titulu. Ali nada itekako postoji, a na Rujevicu je nedavno stigao igrač koji bi mogao pomoći u tome. Zove se Domagoj Pavičić i jedan je od najboljih veznjaka u HNL-u. 
 
Bez prave šanse u Dinamu
 
Iako zbroj odigranih minuta u Dinamu i ne izgleda pretjerano loše, Pavičić nikada nije dobio pravu šansu na Maksimiru. Najčešće je bio sasvim privremeno rješenje u igri bez kontinuirane minutaže, a većinu minuta "ispucao" je na utakmicama u kojima je Dinamo bio favorit. Nerijetko je dobra partija u jednoj utakmici značila klupu u idućoj utakmici. Dinamovi mladići itekako trebaju znalačku ruku koja ih uvodi i navikava na seniorski nogomet, jer njihova prva iskustva uglavnom počivaju na dvama ekstremima:  dominantnoj poziciji u HNL-u koja lako trpi greške u igri i posve podređenoj europskoj u kojoj je svaka izgubljena lopta skupa, a odrastanje mukotrpno.
 
Ante Ćorić bio je projekt maksimirske uprave u nadi da će ga prodati skupo prije nego što su se dogodili problemi u klubu, pa je talentiranom kreativcu bilo oprošteno što s 19 godina jednako toliko minuta može trčati. Domagoj Antolić pretjerano je kritiziran igrač, ali jednostavno je previše trom za moderni nogomet. Teretne vezne linije kojima je on dirigirao tolerirale su se u europskim blamažama, kao i Machadovo izigravanje Maradone s prstom podignutim prema tribinama. Iz jednog, drugog ili trećeg razreda, u sve se ove igrače vjerovalo u Maksimiru. U neke odmah kao nositelje igre, u neke kao zlatne koke koje se mogu dobro naplatiti. Pavičić nije spadao ni u jednu od dvije grupe, što je samo otkrilo kroničnu nesposobnost maksimirske uprave da prepozna vrhunski potencijal.
 
 
Unikatan stil za hrvatske terene
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
 
O Pavičićevim nedostacima ili vrlinama može se diskutirati, ali postoji segment igre po kojem apsolutno odudara od, čast izrazito malobrojnim izuzecima, svih veznih igrača u HNL-u. To je njegov dribling. Izrazita motoričnost i osjećaj za loptu u pokretu daje mu prednost nad čuvarima već u prvom koraku, pa nije nimalo čudno da od svih pandana u Rijeci, Hajduku i Dinamu, ima i statistički, a i površnom procjenom, najopasniji dribling. Za razliku od niza opasnih krilnih igrača koje su hrvatski klubovi proizveli u zadnje vrijeme (Pjaca, Vlašić, Bočkaj), Pavičić tako nudi mogućnost stvaranja viška i u sredini terena, što je kudikamo rizičnije, ali i teže, s obzirom na to da se suparnik obično nalazi sa sve četiri strane. Njegove mogućnosti dodavanja dolikuju tehnički dotjeranom igrača i lagan korak omogućava mu odigravanje brzih pasova iz prvog dodira, ali to je segment u kojem postoji puno prostora za napredak. Njegova elitna razina lige je sposobnost da napad učini opasnim onda kada ništa ne upućuje na takav razvoj događaja.
 
Rijeka je s njim fleksibilnija ekipa
 
Kek ima jasno posloženu momčad u svim linijama, pa tako i u veznom redu. Mate Maleš je čovjek koji nudi defenzivni balans i omogućava bekovima da postaju krilni napadači, Filip Bradarić je motor i mozak ekipe u oba smjera, a Mišić je igrač odličnih trkačkih kapaciteta sposoban pokriti više pozicija. Za razliku od lani, fali Andrijašević, faktor X, onaj koji dodatnom vrijednošću oplemenjuje uigranu i automatiziranu momčad. A baš taj lik bi mogao biti Pavičić. On je jedini veznjak u sadašnjem rosteru Rijeke sposoban odraditi sve svoje zadaće, a i dalje biti prisutan u završnici i istinska prijetnja za suparnički gol. Vjerojatno nitko to ne može raditi s osjećajem i tajmingom kao Andrijašević, ali Pavičić je nešto najbliže tome što je postojalo na tržištu. Protiv zatvorenijih protivnika može odigrati "osmicu“ s Mišićem ispred Bradarićem, u derbijima ga Kek može koristiti kao dodatnog veznjaka koji bi se s pozicije desetke spuštao i davao brojčanu prednost ekipi i ulaženjem između linija inicirao završnicu. Jedno je sigurno – geometrija Kekove ekipe dobila je potencijalno nekoliko novih dimenzija koje bez igrača takvih tehničkih kapaciteta ne bi bilo moguće efikasno igrati.
 
Preostaje najteže – vjerovati
 
Pavičić nije čudotvorac. On je talentiran igrač koji tek uz veliko povjerenje i još više rada može ostvariti sve svoje potencijale koji su postavljeni vrlo visoko. S 23 godine više se ne može smatrati čudom od djeteta, ali fazu igranja koja sa sobom nosi "dječje bolesti“, a kod boljih igrača onda i pouke, nitko ne može preskočiti. Škola je to koju su morali proći i Filip Bradarić i Marko Rog i Luka Modrić i Andres Iniesta. Dobar trener, što Kek nedvojbeno je, zna prepoznati ovakav potencijal. Ali puno teže je odlučiti da se konci igre djelomično daju u ruke igraču koji se tome tek treba učiti, a put je to na kojem su greške neminovne.
 
Posebno se pritom treba osvrnuti na igru u obrani i uštimavanje kako bi Pavičić postao jedna u nizu karika u Rijekinu presingu koje funkcioniraju vrlo dobro. Dosad se u karijeri nije susreo s takvim zahtjevima i vrlo skoro ćemo saznati kako će na njih odgovoriti. Rijekina sezona je ulaskom u Europsku lige postala dovoljno duga da bi se vidjelo može li Pavičić biti novi Andrijašević, oruđe odbačeno od mrskih rivala koje Slovenac umije vješto iskoristiti za izgradnju stroja koji nitko u ligi ne zna i ne može braniti.
Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije