22. SIJEČNJA 1995. Manchester United gostovao je kod Crystal Palacea, a sva pozornost i navijača i medija bila je usmjerena na debi Andyja Colea koji je te zime prešao u United iz Newcastlea za tada rekordnih sedam milijuna funti. Manchester je vodio mrtvu trku za naslov s tada jakim Blackburnom predvođenim Alanom Shearerom i Chrisom Suttonom. 

 

Stadion Palacea te večeri nije bio pun, na tribinama se skupilo tek nešto više od 18 tisuća ljudi, a dobar dio njih bio je obojen u crveno i navijao je za United. Prvo poluvrijeme bilo je poprilično nesadržajno, a Andy Cole gotovo da nije ni pipnuo loptu.

 

No jedna manja skupina navijača Palacea cijelo je poluvrijeme uporno vrijeđala Erica Cantonu. Alex Ferguson osjetio je da u Francuzu vrije i na poluvremenu ga je upozorio da se suzdrži od bilo kakvih reakcija, da se koncentrira isključivo na svoju igri i da mu misli budu fokusirane kako pobijediti i prestići vodeći Blackburn.

 

Tek što je poluvrijeme nastavljeno s istog tog dijela tribine navijači domaće momčadi nastavili su vrijeđati Francuza i tada se dogodio trenutak koji je ne samo obilježio povijest Premiershipa, već je ostao duboko utisnut u kolektivnu memoriju sviju nas koji smo tada voljeli nogomet.

 

Cantona je nakon jednog grubog starta isključen. Tribine su proključale, a oni najuporniji u pljuvanju iskoristili su taj trenutak da Cantonu dodatno izvrijeđaju dok je Francuz išao prema svlačionici. U tom trenutku Eric je preskočio reklame i kung-fu udarcem je udario primitivca na tribinama. To se zbilo toliko brzo da igrači i jedne i druge momčadi zapravo nisu ni znali što se dogodilo. Neki igrači Uniteda, u prvom redu Paul Ince, mislili su da je Cantona fizički napadnut i krenuli su u obračun s navijačima, no jedan od rijetkih koji je sve dobro vidio bio je slavni Peter Schmeichel koji je prišao Cantoni i odveo ga prema tunelu.

 

''Mislim da sam bio jedan od rijetkih igrača koji nije potrčao u gužvu. Nije da nisam htio, jednostavno nisam mogao. Bio sam u šoku i samo sam stajao skamenjen na centru. Kad smo ušli u svlačionicu vladao je pravi muk. Nitko nije rekao ni riječ. Eric je sjedio u kutu i samo je tupo gledao. Mislim da je on jedini shvaćao što se dogodilo i što je napravio, znajući da će ga taj trenutak pratiti cijeli život'', pričao je poslije Gary Pallister, a Lee Sharpe ovih je dana otkrio što se događalo u svlačionici nakon čuvenog kung-fu poteza Erica Cantone.

 

''Sjedili smo u svlačionici pognutih glava, nitko nije riječ progovorio, a onda je Ferguson ušao bijesan kao ris. Zalupio je vratima, skinuo jaknu i zasukao rukave. Para mu je izlazila iz ušiju, a na ustima pjena'', počeo je svoju priču tadašnji veznjak Uniteda.

 

''Šalice s čajem, sendviči… Sve je letjelo svlačionicom. Svi smo bili prekriveni sendvičima od jaja, pogledamo jedan drugoga i mislimo si: 'Jebote, Cantona je sad gotov'.

 

Ferguson je tad krenuo: 'Jebeni Pallistere, ne znaš igrati glavom, ne znaš uklizavati... Incey, gdje si ti jebote bio?! Sharpey, pa moja baka trči brže od tebe! Svi ste vi jebena sramota! Sutra ću vas uništiti na treningu. I da, Cantona, sine, ne možeš ići okolo i raditi takve stvari'.

 

Bio je to do danas jedan od najvećih skandala u povijesti Premiershipa, a odmah ujutro, samo dan nakon tog događaja, Cantona je sazvao izvanrednu presicu. Legendarni Francuz ušao je među brojne novinare, sjeo je i samo je tiho prozborio:

 

"Kad galebovi slijede koću, čine to zato što misle da će im baciti srdele u more", prosiktao je Eric, ustao je i bez daljnjeg obrazloženja izgovorenog otišao, ostavivši sve okupljene novinare u čudu.

Takav je bio Kralj Eric.

 

Možda je taj potez protiv Palacea najviše obilježio njegovu karijeru, možda ga zbog tog high-kicka i danas ljudi pamte, ali njegovo pravo nasljedstvo bilo je nemjerljivo veće i bogatije.

 

Cantona je bio produžena ruka sir Alexu Fergusonu dok je ovaj gradio temelje najmoćnije dinastije u povijesti modernog engleskog nogometa i odigrao je ključnu ulogu u pretvaranju Premiershipa u globalni fenomen.

 

Zato je sir Alex i reagirao onako kako je reagirao. Na koncu, zato je i bio najveći trener svog doba jer je znao čitati između redaka i dobro je znao razliku između igrača i nogometaša.