Foto: Getty Images/Guliver Image

HRVATSKA nogometna reprezentacija će u noći na subotu (1:30 sati) u Miamiju igrati prijateljsku utakmicu protiv Perua, prvu u nizu pripremnih utakmica za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Južnoamerikanci s velikim nestrpljenjem očekuju susret s Hrvatskom koja je u svojih 26 godina nogometne povijesti postala puno veća sila nego što je to Peru.

Ne može se Peru pohvaliti nekim prevelikim rezultatima na Svjetskim prvenstvima, no s vremena na vrijeme znao je igrom slučaja izbiti u prvi plan svjetskih medija. Ne prečesto, ali kad se o njima pričalo - pričalo se na sav glas.

Jedan peruanski novinar je nedavno opisao kako je to navijati za reprezentaciju njegove zemlje:

“To vam je kao kad imate curu za kojom ste ludi, ne možete biti s njom i ne možete je se riješiti. Svaki put kad joj se ponovno vratite znate da će vas prevariti i da će od vas napraviti budalu, ali vi joj oprostite u nadi da će se promijeniti. Ali neće. Iznova će vas razočarati i povrijediti i svako toliko će vam se vratiti u život, a vi ćete je naivno prihvatiti poput budale.”

Takva zaista i jest priča peruanske reprezentacije. Kad je “ljubav” izgledala savršeno, svaki put bi se nešto krivo dogodilo i opet bi došlo do “prekida”. Zato Peruanci s velikim oprezom čekaju Svjetsko prvenstvo u Rusiji, iako, što je turnir bliže, to ih sve više hvata ona dobro nam poznata euforija.

A tako je bilo i davne 1936. godine na Olimpijskim igrama u Berlinu. Svjetska nogometna prvenstva 1930. i 1934. godine značajno su podignula popularnost nogometa i nacistička Njemačka bila je svjesna da bi nogomet u Berlin mogao privući tisuće ljudi koji bi se uvjerili u dominaciju arijevske rase i njemačke mašinerije. Njemačka je pod vodstvom “dobrog nacista”, izbornika Otta Nerza, u prvoj rundi razbila Luksemburg 9:0 pa su nacisti zaključili da bi bilo odlično pozvati Adolfa Hitlera na utakmicu protiv Norveške da iz prve ruke vidi njemački stroj na djelu.

Hitler nije uopće volio nogomet, ali je došao na utakmicu da bi zajedno s Josephom Göbbelsom, Hermannom Görinfom i Rudolfom Hessom i još 55.000 ljudi gledao kako Norveška pobjeđuje 2:0 i izbacuje Njemačku s turnira.

Kakve to veze ima s Peruom? Nakon ispadanja Njemačke, nacisti su sve nade položili u Austriju, rodnu Hitlerovu zemlju koja je trebala nastaviti dominaciju arijevske rase. Austrija je u polufinalu 8. kolovoza igrala s Peruom i vodila 2:0 već na poluvremenu. No, Peruanci se nisu dali i s dva gola u nastavku su odveli utakmicu u produžetak. Kad su svi shvatili da ispadanje Austrije ne bi baš najbolje odjeknulo u svijetu, suci su Peruancima poništili čak tri gola, ali nisu mogli ništa u 117. i 119. minuti kad su Villaneuva i Fernandez zabili za 4:2.

Pod nikad razjašnjenim okolnostima, nakon četvrtog gola na travnjak su utrčale stotine navijača. U općem metežu slomljena je noga jednom austrijskom igraču i susret je prekinut. Peruanci su optužili naciste da su na taj način sabotirali utakmicu kako peruanska reprezentacija, u kojoj su igrala petorica tamnoputih igrača, ne bi došla do finala. Austrijanci i Nijemci su tvrdili da su nerede organizirali peruanski navijači te da ih je više od tisuću “naoružano palicama, noževima i pištoljima” napravilo kaos na terenu. Odlučeno je da će se nova utakmica igrati dva dana kasnije, ali delegacija Perua zaključila je da tu poštenja neće biti, spakirala kofere i otišla kući skupa s Kolumbijom, koja je napustila Igre iz solidarnosti. Austrija je u finalu izgubila od Italije 2:1.

Po povratku u domovinu, peruanske vlasti objavile su da je sudac prekinuo utakmicu jer je u 119. minuti shvatio da je teren premalih dimenzija što je pokrenulo lavinu antinjemačkih prosvjeda. Do te mjere da su radnici na dokovima odbijali ukrcavati teret na njemačke brodove, a uskoro i norveške “jer su i oni sa sjevera Europe, a sjeverni Europljani su svi isti”.

Nikad se nije doznala prava istina, iako je nekolicina peruanskih novinara 2008. godine otkrila da su zaista peruanski navijači upali u teren, napali austrijske igrače i prekinuli utakmicu, no službene potvrde nikad nije bilo.

Godine 1970. Peru se nakon 40 godina (1930. su ispali u skupini) ponovno pojavio na Svjetskom prvenstvu i to u Meksiku. Sjajna reprezentacija bila bi barem 50 posto slabija da nije bilo genijalnog Teofila Cubillasa koji je bio i ostao najveći peruanski nogometaš svih vremena. Karijeru je započeo sa 16 godina zbog čega su ga prozvali “El Nene” (Beba), ali Beba je rasturao iz sezone u sezonu u dresu Alianze iz Lime, na SP je došao s 22 gola u 27 utakmica i sa samo 20 godina.

Nekoliko dana prije početka turnira Peru je pogodio strašan potres koji je ubio više od 70.000 ljudi. Nacija je bila u golemom šoku i tugovanju, ali su joj nogometaši odlučili barem malo podignuti duh i učiniti ih ponosnim. U jako teškoj skupini pobijedili su odlične Bugare 3:2, razbili Maroko 3:0 i izgubili od Njemačke 3:1. Cubillas je briljirao. Zabio je gol u svakoj od tih utakmica, a većinu ostalih je namjestio. U četvrtfinalu je Peruance čekao Brazil predvođen Peleom, Rivelinom, Jairzinhom i ostalima.

Cubillas je zabio za smanjenje zaostatka na 3:2, ali je Brazil ipak slavio 4:2 i na kraju postao svjetski prvak. Teofilo je igra sjajno. Konstantno je izluđivao brazilsku obranu, bilo ga je po cijelom terenu, a na kraju je dobio pohvale od najvećih. Bio je to turnir s možda najviše velikih zvijezda u povijesti, a Cubillas je proglašen najboljim mladim igračem turnira. Pelea, koji je tad imao već 30 godina, nakon finala su pitali hoće li igrati i na sljedećem SP-u.

“Neću, ali bez brige. Tamo će biti moj nasljednik, a ime mu je Teofilo Cubillas”, odgovorio je Pele.

Cubillas je 1972. u čudnom transferu otišao u Basel za 300.000 dolara. Švicarski klub je preko noći s njim proigrao, ali Peruanac se nikako nije mogao naviknuti na hladnoću, stegu, režim treninga i Švicarsku općenito. Zato je objeručke uzeo ponudu Porta u kojem je također briljirao, ali najveći uspjeh ostvario je 1975. kad je Peru odveo do titule na Copa Americi.
Ipak, ono po čemu ga pamti cijeli svijet dogodilo se na SP-u 1978. godine u Argentini. U prvom kolu protiv Škotske prvo je namjestio Cuetu vodeći gol da bi onda s dva fantastična poteza riješio utakmicu. Njegov gol iz slobodnog udarca iz 70. minute i danas se vrti u izborima najboljih golova u povijesti svjetskih prvenstava. Alan Rough očekivao je da će Peruanac pucati oko ili preko zida, ali nitko, pa ni on, nije očekivao takav potez Cubillasa. Nakon što je suigrač preskočio loptu, Cubillas je vanjskim felšem poslao loptu oko vanjskog dijela zida i pogodio same rašlje.

Da stvar bude bolja, šest minuta kasnije je iz igre s identičnog mjesta identičnim udarcem zabio za konačnih 3:1. U sljedećem kolu utrpao je hat-trick Iranu što su mu bili, pokazalo se, zadnji golovi za reprezentaciju. Peru je prošao skupinu, ali je u drugom krugu izgubio 3:0 od Brazila, 1:0 od Poljske i 6:0 od Argentine. Ni tu nije moglo proći bez kontroverzi, jer su ih Brazilci optužili da su pustili Argentincima da ih natrpaju i tako zbog gol razlike izbace Brazil.

Cubillas je potom otišao igrati u SAD da bi se u svoju Alianzu vratio 1987. godine nakon strašne avionske nesreće u kojoj je poginula cijela momčad Alianze. Teofilo je pristao igrati besplatno kako bi pomogao svojem klubu. Danas 69-godišnja peruanska legenda bila je i ostala najbolji strijelac Perua na SP-ima s 26 golova.

Njegov rekord vjerojatno barem u bližoj budućnosti neće skinuti nijedan Peruanac, no Jefferson Farfan i društvo imaju ove godine priliku ponovno vratiti Peruu malo nacionalnog ponosa. Jer, SP 1982. godine više nitko ne pamti budući da je reprezentacija odigrala 0:0 s Kamerunom, pa 1:1 s Italijom, da bi u odlučujućoj utakmici doživjela debakl protiv Poljske 1:5.

Danas, 36 godina kasnije, Peru je ponovno na SP-u, ali ni ovaj put nije moglo bez drame i kontroverzi. U sad već legendarnom zadnjem kolu južnoameričkih kvalifikacija Peru je u listopadu prošle godine igrao kod kuće protiv Kolumbije. U igri za prolazak ili barem dodatne kvalifikacije bilo je pet reprezentacija, a pet minuta prije kraja Čile je gubio od Brazila 3:0, a Paragvaj od Venezuele 1:0. U Limi je u tom trenutku bilo 1:1, a to je bio rezultat koji Kolumbiju vodi izravno u Rusiju, a Peru u toliko željene dodatne kvalifikacije protiv Novog Zelanda.

To je shvatio i kolumbijski napadač Radamel Falcao koji je, nakon što je s klupe čuo rezultate, išao od jednog do drugog igrača Perua i nagovarao ih da se preostalih pet minuta odigraju u miru i - svi sretni. Kad su Peruanci sa svoje klupe dobili potvrdu i dozvolu, pristali su na Falcaov prijedlog i u jednoj od najsramotnijih završnica neke utakmice u povijesti nogometa i jedni i drugi su izborili prolazak.

U prvoj utakmici dodatnih kvalifikacija na Novom Zelandu bilo je 0:0, a Peruanci su se dobro potrudili da Novozelanđanima uoči uzvratne utakmice prisjednu i kvalifikacije i nogomet. Prvo su odgodili slijetanje njihova čartera za tri sata zbog “novih pravila u peruanskom zračnom prostoru”, zbog čega su Novozelanđani morali sletjeti u čileanski gradić Iquique i stajati na pisti 45 minuta.

Nakon što su napokon sletjeli, njihov autobus je do hotela vozio ne više od 30 kilometara na sat i išao je gradom kroz najveću gužvu pritom prigodno pozdravljen od strane domaćih navijača. Prve noći Novozelanđani nisu sklopili ni oka jer su Peruanci ispred hotela dovukli i limenu glazbu uz baklje i navijanje da bi im dan prije utakmice oko hotela kružio borbeni zrakoplov s natpisom “Vamos Peru”.

Izmoreni, izmučeni, ali i nedovoljno kvalitetni Novozelanđani nisu imali šanse i Peru je na krcatom nacionalnom stadionu u Limi slavio 2:0 golovima Farfana i Ramosa.

Što može Hrvatska očekivati od Perua? Jeferson Farfan, Ćorlukin suigrač iz Lokomotiva, najiskusniji je i najopasniji. Kako za protivničke obrane, tako i za kasina i šankove diljem svijeta. Još 2007. je s nekolicinom suigrača iz reprezentacije uhvaćen kako banči po klubovima nekoliko dana prije kvalifikacijskih utakmica, a na utakmici u Panami je vrijeme kratio u kockarnici.

Tu je i Luis Advincula iz meksičkog Lobosa kojega su mediji u rujnu prošle godine zabunom proglasili mrtvim nakon potresa u Meksiku. Prava je šteta da u takvom društvu nema Paola Guerrera, bivšeg nogometaša Bayerna i HSV-a, koji je, nakon što je bio pozitivan na kokain na doping testu, rekao da mu ga je netko podmetnuo u - čaj. Suspendiran je na 12 pa na šest mjeseci, a u Rusiju će ako ga izbornik Ricardo Gareca pozove.

U svakom slučaju - s Peruancima nikad nije dosadno...