Nikša Kaleb: Na koljenima bih išao po Sulića!
Foto: Nino Strmotic/PIXSELL/ Fotomontaža/Index
KRAJ i početak svake godine rezerviran je za rukomet. Ljubitelje ovog sporta od 7. do 21. prosinca očekuje Europsko prvenstvo u Hrvatskoj i Mađarskoj, a nakon kratke pauze fokus javnosti seli prema toplijim krajevima - Kataru. Naime, tamo će se održati 24. po redu svjetsko rukometno prvenstvo. Stoga je razumljivo da je bilo pregršt tema za razgovor s legendarnim hrvatskim rukometašem Nikšom Kalebom. Od aktualne situacije u Metkoviću preko stanja u domaćem rukometnom prvenstvu pa sve do Eura za žene i SP-a u Kataru.
"Siguran sam da će Metković opet biti na rukometnoj karti Hrvatske pa i Europe - tamo gdje mu je i mjesto!"
Prošle godine u ovo vrijeme proslavljena je pedeseta obljetnica rukometa u Metkoviću. Nekad slavni RK Metković, osvajač Kupa EHF-a, više ne postoji, ali ljubitelji rukometa u Metkoviću započeli su novu priču. Osnovan je RK Metković 1963.
"Nažalost, ugašen je klub s tradicijom, ali na sreću, u Metkoviću nije ugašena tradicija rukometa", rekao je Kaleb, koji je u dresu reprezentacije osvojio svjetsko zlato u Portugalu, olimpijsko zlato u Ateni te srebra na SP-u 2005 i Euru 2008. godine.
Možete li u kratkim crtama opisati ključne događaje zbog kojih je slavni RK Metković propao? Tko je kriv? Je li sve krenulo od onog famoznog prvenstva 2002. godine?
"Najkraća crta jest: nije bilo dovoljno love! Za takav projekt u Metkoviću jednostavno nije postojala gospodarska, logistička ni igračka infrastruktura za duži period. Najkvalitetniji igrači su lako pronalazili unosnije ugovore, a priliv mlađih, visokokvalitetnih igrača na toj razini nije pratio potrebe takvog rukometa. Kupovina kvalitetnih, skupih igrača je napuhavala troškove kao mjehur od sapunice i puknuće je bilo neminovno. Vjerojatno je i gubitak tog prvenstva utjecao na pojedine ljude i na klimu općenito oko rukometa da sebi kažu "što meni ovo treba"...
Koja je vaša uloga u razvoju rukometa u Metkoviću? Kakvu budućnost predviđate Metkoviću? Hoće li ponovno jednog dana biti velika prijetnja Zagrebu?
"Trenutno kolega i ja radimo u skupini s dječacima, godište 2002. i mlađi, a uz bivše igrače, rukometne djelatnike i entuzijaste sam sudjelovao u organizaciji kluba i muškog rukometa uopće. S navedenim ljudima, Klub će raditi na na svojoj viziji u ostvarivanju ciljeva po planu kojeg ima i sigurno će Metković opet biti na rukometnoj karti Hrvatske pa i Europe tamo gdje mu je i mjesto. Uspjeli smo za godinu dana prijeći u viši rang natjecanja, a trenutni cilj je vratiti se u Premijer ligu. Iskreno ovakav Metković trenutno ne može biti prijetnja ni Zagrebu ni još nekim klubovima, ali se uzdamo u rad i znanje da jednog dana opet u hrvatskom rukometu bude pravih derbija u kojima će na jednoj strani pisati: Metković".
Koja je uloga Hrvatskog rukometnog saveza u razvoju domaćeg prvenstva? Jesu li vas kontaktirali iz HRS-a po pitanju RK Metkovića, ponudili pomoć Vama ili kolegama koji su spašavali klub?
"Uloga Saveza ogleda se upravo u planiranom smanjenju lige kako bi prvenstvo bilo zanimljivije i konkurentnije. Kvaliteta se neće "razvodniti" na više klubova, samim tim utakmice bi trebale biti zanimljivije, mlađi bi na jednom mjestu gledali više kvalitetnijih igrača, više učili gledajući. Naravno da smo u kontaktu sa HRS-om jer je i Savez svjestan koliko je metkovski rukomet dao Hrvatskoj i koliko potencijala za rukomet ima u dolini Neretve. Na tragu oživljavanja rukometa u Metkoviću, Savez nam je ponudio, a mi i prihvatili pravnu pomoć po pitanju registracija igrača, procedure, organiziranja natjecanja u raznim kategorijama koje su obavezne za klub".
"Nije u redu da Zagreb bude 20 godina prvak, kod ostalih to ubija volju za natjecanjem"
Što bi trebalo poduzeti da se ojača hrvatska rukometna liga? I tko bi trebao poduzeti te korake... Vidimo primjer iz nogometa gdje navijači Hajduka osjećaju veliku nepravdu i pokušavaju promijeniti neke stvari, u rukometu je postalo normalno da Zagreb svake sezone osvoji naslov prvaka Hrvatske. Metković je jedini bio na korak da prekine tu dominaciju, ali svi znamo kako je to završilo 2002. kada Vam je oduzet naslov prvaka.
"Već sam ranije spomenuo što se planira s brojem klubova u cilju jačanja lige. Kad već dovodite u kontekst pitanje "tko bi trebao poduzeti korake" i rješavanje problema na "nogometni" način, moram reći da se u rukometu problemi sigurno neće rješavati pozivom s ulice. Jednostavno, nikad se neće stvoriti kritična masa nezadovoljnih u rukometu, jer smo mi u odnosu na nogomet sport, a nogomet je u odnosu na rukomet - biznis! Nitko sretniji od mene da u rukometu i sportu općenito zaživi draft kao u NBA-u i da sve bude transparentnije i pravednije, ali ... Nije u redu da Zagreb bude 20 godina prvak, kod ostalih to ubija volju za natjecanjem, a samim tim Zagreb i sebi potkopava temelje jer gubi na konkurentnosti. Godine 2002. Zagreb je mogao gubitkom prvenstva postati samo jači, a ovako je nestankom Metkovića, Medveščaka, Splita, Karlovca, Zameta i drugih, samo lagano i sam tonuo. Iako sam bio igrač Zagreba, sa sadašnjim znanjem i iskustvom vidim da je prvenstvo bez konkurencije i natjecateljske draži krivi put i za rukomet i za igrače, a na kraju i za sponzore".
Može li se uopće provesti reforma hrvatskog rukometnog prvenstva kad je tu Zoran Gobac, koji je i dalje najutjecajnija osoba u hrvatskom rukometu?
"Naravno da može. Za reformu je potreban pojedinac ili skupina koja će iznijeti i viziju, plan, strategiju, pa na kraju i hrabrost, a ne samo razmišljanje "ne bi se štel mešat". Nije ni Zoki Gobac dežurna babaroga za sve. Pogledajte samo jedan od mnogih detalja: Imamo sportske inspektore koji će provjeriti ima li neki trener diplomu ili ne. S druge strane nikad ta inspekcija neće inkognito doći na trening poslušati kako pojedini "trenerčići" sočno djeci psuju majku, vrijeđaju, omalovažavaju, a skrivaju se iza komada papira koji ne dokazuje njihovu stvarnu stručnost. Da se razumijemo, takvi nisu u većini, ali ne stvaraju prave temelje ni hrvatskoj ligi ni hrvatskoj reprezentaciji, dok oni koji bi mogli ili znaju, katkad ne mogu isplivati. A to je samo jedan od detalja koji čine temelje rukometa i lige..."
O hrvatskoj ženskoj rukometnoj reprezentaciji: "Naše cure su sad u situaciji kao i mi u Portugalu"
Hrvatske rukometašice najavile su borbu za medalju na Euru koji se održava u Hrvatskoj i Mađarskoj. Kako vi gledate na njihove šanse? Canjuga na raspolaganju ima sjajnu generaciju, spoj mladih i iskusnih rukometašica.
"Tu sintagmu "mladih i iskusnih" odmah odbacite. U Portugalu je Šola prvoj sedmorci kvario prosjek godina, dok su Lac, Sule, Đole, Ivano, Pero imali prosjek 23-24 godine. Dakle kvaliteta i iskustvo se ne moraju opravdavati godinama, ili si dobar ili nisi. I gotovo! A to dobar znači: rukometno školovan, motiviran, zdrav, agilan, spreman fizički i psihički... Naše cure su sad u situaciji kao i mi u Portugalu. Imaju sve prije nabrojane osobine, također kao i mi, imaju trenera s velikim znanjem i uz puno poštovanje prema trenerima Červaru i Canjugi, moram reći da gotovo sve igraju na većoj razini nego na kojoj su igrali treneri Červar i Canjuga pa zato i bolje osjećaju neke momente u igri. Stoga smo mi bili dobra kombinacija s Linom, kao što i cure mogu biti s gosp. Canjugom, a to je da se više radi na psihološkoj pripremi i motivaciji nego na nekoj "robotizaciji". Dakle važan je spoj znanja s klupe, opuštenost i osjećaj u igri, a ne "mlade i iskusne". Uz sve kvalitete koje imaju, curama mogu samo poručiti da vjerujem u njih, ne razmišljam o medalji nego samo o tome kako dobiti prvu utakmicu. Ostalo će se posložiti kako turnir bude odmicao".
Hrvatska broji 10 godina od posljednjeg zlata u rukometu
Za nešto više od mjesec dana hrvatsku reprezentaciju čeka SP u Kataru. Gospodin Veselin Vujović rekao je u intervjuu za Index, citiram: "Sada je zadnja šansa poslije koje bi mogle uslijediti ozbiljnije promjene u svemu tome, ukoliko se ne uđe u finale. Ne kažem da se mora osvojiti, ali se mora prelomiti. To je psihička barijera, a ako ne prelomiš više nećeš doći ni do polufinala". Mislite li da je Slavko Goluža naučio nešto iz posljednja četiri polufinala koja je izgubio?
"Stojim iza svake Vujine riječi, točkice i zareza pod uvjetom da budemo zdravi i kompletni. Ali što ako nam se dogodi kao vaterpolistima na OI u Ateni? Dođemo super jaki i onda se pola ekipe ozlijedi? Lac je već ozlijeđen, a itekako bi nam pomogao da je zdrav. Ili npr. Sulić? Idemo na SP bez igrača koji pojede dvojicu u obrani!?"
"Što se Goluže tiče, zasigurno je puno naučio: da ne treba vjerovati Vilbeku kad nas hvali, pa nam kroz medije opusti ekipu, da se ne treba dvoumiti kad netko od igrača dođe s viškom kila na pripreme, pa Gobac na sebe preuzima ulogu babaroge koja će upozoravati na sportski život... Na kraju, u tim polufinalima je bilo i objektivnih okolnosti zbog kojim smo izgubili, ali i to je iskustvo više za Golužu da preskočimo polufinale".
Spomenuli ste Sulića. Renato je 2011. godine izjavio da neće igrati za Hrvatsku sve dok je Goluža izbornik. Isti taj Sulić nedavno je nominiran za najboljeg rukometaša svijeta. Treba li izbornik "na koljenima" moliti Sulića da se vrati? Smije li si Hrvatska dopustiti da ignorira takvog igrača?"
"U njegovom slučaju vrijedi isto kao i za sve što ima predznak: hrvatski. Radi li se o državi, narodu, prosperitetu ili pak reprezentaciji, hrvatski interes ne smije trpjeti ničiji ego ili taštinu pa se u savezu trebaju dogovorit tko će, ako treba i na koljenima, otići u Veszprem i vratiti Sulića u reprezentaciju".
Hrvatska je navršila 10 godina bez zlatne medalje u rukometu, vodeći ljudi u HRS-u nas uvjeravaju da su bronce i drvene medalje odličan uspjeh, zašto imamo osjećaj da je vaša generacija predvođena Balićem i ova koju predvodi Duvnjak mogla uzeti barem jedno još jedno zlato u posljednjih nekoliko godina?
"E tu se ne bih složio s HRS-om. Zlato je zlato, a svijet voli pobjednike, zar ne? Od svih prvenstava najbliže smo bili zlatu u Beogradu, a tu nam problem nije bio ni domaćin, ni umor, ni ozljede već brzopletost početkom drugog poluvremena. Generacija s Balićem je sigurno mogla osvojiti još koje zlato, ali za analizu će trebati netko drugi da ne bih došao u sukob interesa, hahahha", za kraj će uvijek dobro raspoloženi Kaleb.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati