U SKUPINI C koja je smještena u Varaždinu igraju: Njemačka, Poljska, Rusija, Makedonija, Tunis i Alžir.
Nastavljamo s predstavljanjem sudionika Svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj. Nakon što smo vam predstavili skupinu A, danas predstavljamo skupinu C, dok ćemo skupinu B posebno predstaviti uoči samog početka ovog velikog natjecanja.
Najpoznatiji "brko" uz Ratka Rudića i dalje na čelu njemačkog stroja
Njemački rukomet iz godine u godinu je sve kvalitetniji. Reprezentacija postiže izvrsne rezultate, imaju naslov Europskog prvaka iz 2005. godine te naslov Svjetskog prvaka iz 2007., a njemački klubovi zavladali su europskom rukometnim borilištima te preuzeli primat od nekada najjače europske lige, one španjolske.
Heiner Brand, legendarni izbornik njemačke rukometne reprezentacije vodit će ovu momčad i na SP-u u Hrvatskoj. Već je 11 godina izbornik te poznaje u dušu kako svoju reprezentaciju tako i sve protivnike s kojima će se njegova reprezentacija susresti. Ne treba previše trošiti riječi na snagu njemačke reprezentacije. To su sve izvanserijski igrači koji igraju u najjačim svjetskim klubovima i ova reprezentacija sigurno može otići do samoga kraja.
Uostalom, Nijemci su na svim posljednjim velikim natjecanjima jedni od favorita, tako je i u Hrvatskoj. Svakako treba izdvojiti sjajne vratare Henning Fritza i Johannesa Bittera. Njemačka na lijevoj strani ima strašne igrače. U prvom redu tu su krilo Dominik Klein iz Kiela, zatim lijevi vanjski Torsten Jansen. Na desnom vanjskom imaju Pascala Hensa, a njemu se na desnom krilu pridružuje Florian Kehrmann.
Imaju Nijemci i mlade snage, Holgera Glandorfa iz Nordhorna te Michaela Krausa iz Lemga koji se sve više nameću Heineru Brandu. Naravno, u njemačkoj rukometnoj reprezentaciji ima još puno kvalitetnih igrača. Najveći problem im je organizator igre, ali to nadoknađuju timskom igrom i visokim pritiskom tijekom svih 60 minuta utakmice. Njemačka je najjača reprezentacija u skupini C.
Poljska u padu nakon velikog uspjeha 2007.
Poljska rukometna reprezentacija u Njemačkoj je na posljednjem Svjetskom prvenstvu bila najveće iznenađenje. Uzeli su srebro, odlično parirali i Nijemcima u finalu na njihovu terenu, te su ostvarili povijesni uspjeh. Prije toga natjecanja dva puta su se popeli na postolje, bili su brončani na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. te na Svjetskom prvenstvu 1982.
Ipak, nakon što su zabljesnuli u Njemačkoj, nisu ništa posebno napravili na EP-u u Norveškoj ove godine kao i na Olimpijskim igrama u Pekingu. Kod Poljaka je sve poznato te se slobodno može reći kako oni nemaju nekih prevelikih mogućnosti za iznenađenje na SP-u u Hrvatskoj.
Sve se vrti oko trojca Marcin Lijewski - Karol Bielecki - Grzegorz Tkaczyk, koji je okosnica njihove igre. Tu su i odlično desno krilo Marius Jurasik te jedan od najboljih pivota Bundeslige Bartosz Jurecki. Zapravo svi igrači koji vrijede u poljskoj reprezentaciji igraju u njemačkim klubovima.
Ne treba zaboraviti niti njihova vratara, Slawomira Szmala, koji kada se razbrani može predstavljati nepremostivu prepreku za svaki napad. Poljska je radna momčad koja igra na snagu i voli igru preko vanjskih pucača te koliko im je to i prednost, to im je i jedna velika mana. Ne krene li vanjski šut mogu se naći u velikim problemima. Ipak, dovoljno su kvalitetni da mogu svakome zapapriti.
Rusija nije niti sjena nekadašnje rukometne velesile
U vrijeme SSSR-a, ruski rukomet je bio toliko jak da nije bilo nacije koja im je mogla parirati. Teško bi bilo pobrojati sve medalje koje su Rusi do sada osvojili, no samo spomenimo da imaju četiri zlatne olimpijske medalje, naslov europskog prvaka, tri naslova svjetskog prvaka itd.
Nažalost po ruski rukomet, oni su bili rukometna velesila, danas to više nisu te je veliko pitanje kakvi su njihovi dometi na ovom Svjetskom prvenstvu.
Posljednjih godina nemaju velikih rezultata, posljednju medalju su osvojili na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. kada su bili brončani.
Reprezentaciju više ne vodi legendarni Vladimir Maksimov s kojim je i Rusija osvojila sve medalje nakon raspada SSSR-a, a na čelu joj je sada Nikolaj Čigarev, koji je ujedno i trener najjačeg ruskog kluba Čehovski Medvedi.
Upravo iz toga kluba dolazi većina ruskih reprezentativaca, što je i veliki problem za ruski rukomet s obzirom da je ruska liga vrlo slaba, a ovaj klub redovito bez poteškoća osvaja naslove.
U ruskoj igri sve vode dva igrača, to su playmaker Igropulo te lijevi vanjski Rastvorcev, a njima treba pridodati i Čipurina koji igra na crti. Uz ovaj trojac, imaju i dva gorostasa u obrani, radi se o Černoivanovu i Jevdokimovu, i to je otprilike to. Uveli su i neke nove igrače u svoju reprezentaciju, nema više Kokšarova, no prema onome što smo vidjeli u prijateljskim ogledima protiv okrnjene Hrvatske, nisu u krugu favorita za visok plasman. U drugi bi krug mogli proći, ali više od toga bi bilo veliko iznenađenje.
Nakon ženskog, Makedonci počeli igrati i muški rukomet
Makedonci su 1999. godine posljednji puta nastupili na Svjetskom prvenstvu, bilo je to u Egiptu, no tada, kao i u prijašnjim nastupima nisu ostvarili nikakav zapažen rezultat. Ipak, treba reći kako makedonski rukomet raste iz godine u godinu te bi se oni svakako mogli uvrstiti u borbu za jedno od tri mjesta koja vode u drugi krug.
Pobjedom protiv Islanda u kvalifikacijama za SP, dokazali su da mogu iznenaditi i reprezentacije koje su nominalno jače, a krasi ih velika požrtvovnost.
Trener im je Ilija Temelkovski, a u reprezentaciji se ističu dva igrača. Naravno, nama je najpoznatiji Kiro Lazarov, jedan od glavnih igrača Zagreba, stup obrane je i vratar Borko Ristovski.
Budući da su u kvalifikacijama nanizali pobjede protiv Bugarske, Portugala i na kraju Islanda, u Makedoniji vlada rukometna euforije te se svi nadaju prolasku prvoga kruga na ovom SP-u. Najavljuje se i dolazak velikog broja makedonskih navijača koji će pratiti svoju reprezentaciju u Varaždinu. Uz malo sreće mogu do drugoga kruga.
Tunis = Wisem Hmam
Tunižani su doprvaci Afrike i jedan od najboljih afričkih reprezentacija. Trenira ih Sead Hasanefendić, koji pokušava napraviti pravu rukometnu revoluciju u ovoj zemlji. Sjetimo se, kada je Tunis bio domaćin Svjetskog prvenstva 2005., umalo je došao do svoje prva medalje u povijesti. Na kraju su bili četvrti.
Tunis ima sasvim solidnu reprezentaciju s nekoliko izvrsnih igrača, no najveći im je problem taktička disciplina, koju upravo Hasanefendić pokušava ugraditi kod svojih reprezentativaca.
Apsolutni igrač broj jedan ove reprezentacije je Wisem Hmam, neugodni vanjski šuter koji je može probiti bilo koju obranu na svijetu, a tu su i playmaker Meganem te pivot Tej. Puno Tunižana igra u francuskoj ligi, što znači da se nikako ne radi o lošoj reprezentaciji.
Posljednjih dana stižu informacije kako je Hmam ozlijeđen te da je upitan njegov nastup. Tunižani uvjeravaju kako će on sigurno igrati, no ne bude li tako, ova reprezentacija nema što previše tražiti u Hrvatskoj. On im je motor momčadi bez kojega je Tunis puno slabija reprezentacija.
Alžirci autsajderi skupine C
Druga od reprezentacija iz zemalja Magreba, Alžir, svakako je najslabija reprezentacija u ovoj skupini. Alžirci do sada nisu ništa napravili na velikim natjecanjima, a svladali su Angolu te dohvatili plasman u Hrvatsku.
Standardno kao predstavnici Afrike sudjeluju na Svjetskim prvenstvima, ali su redovito na kraju plasirani iza desetog mjesta. Neki će se sjetiti da je Hrvatska u kvalifikacijama za Peking, u Višnjiku bez problema svladala momčad Kemala Akkeba.
Imaju nekoliko igrača iz francuske lige, tu su prvenstveno Labane, Boudrali i braća Cherbour.
Alžirci vole igrati dosta grubo, što im se naravno rezultatski obija o glavu te u trenucima dok imaju igrača manje njihovi protivnici stvaraju razliku i lako dolaze na kraju do pobjede. Tunis je jači od Alžira koji bi prema svim pokazateljima trebao zauzeti posljednje mjesto na Svjetskom prvenstvu.
Marko Štefelić
Foto: AFP/K.H.