Foto: Guliver Image/Getty Images
PROŠLI ponedjeljak gradske su vlasti Bostona povukle prijavu za kandidaturu glavnog grada savezne države Massachusetts za domaćina Ljetnih olimpijskih igara 2024. U obrazloženju te odluke gradonačelnik Marty Walsh naveo je da nema nikakvu namjeru na račun organizacije Igara pretvoriti građane i porezne obveznike te savezne države u vječne dužnike, poučen primjerima nekih drugih gradova, koji su požalili što su se primili organizacije.
Olimpijske igre postale poligon za korupciju i političke obračune dokonih diktatora na račun građana
Boston je tako postao već šesti američki grad, čiji su gradski oci razmatrali odluku da ugoste najbolje sportaše svijeta, da bi odustali od te ideje kad su stavili brojke na papir i podvukli crtu.
Američki kolumnist Sam Laird povodom te odluke Bostona zaključio je da se organizacija Olimpijskih igara sve više pretvara u poligon za korupciju i prezentaciju moći država, čije vođe na ovaj ili onaj način žele napumpati svoj ego i Igre iskoristiti za obračun s političkim oponentima.
Možda je najbolji primjer Soči, koji je prošle godine organizirao Zimske olimpijske igre. Ta pitoreskna ruska luka na Crnom moru samo nekoliko dana prije svečane ceremonije otvaranja bila je jedna velika građevinska zona, no Vladimir Putin, sljedeći hladnoratovsku mantru, želio je po svaku cijenu pokazati kako je Rusija pod njegovim žezlom u stanju organizirati najveličanstvenije Igre u povijesti.
Istina, možda je u tome i uspio, no cijena tog suludog pothvata koštala je nestvarnih 50 milijardi dolara, što je iznos koji bi potresao i ekonomije najmoćnijih gospodarskih sila na svijetu, a kamoli Rusiju, ogromnu državu čija većina stanovništva preživljava na granici siromaštva. Također, nije zgorega ni naglasiti kako su Igre u Sočiju postale sinonim za korupciju u sportu.
Osam mjeseci nakon, Soči je ''grad duhova''
Samo osam mjeseci nakon svečanosti zatvaranja, novinari su Soči opisali kao "grad duhova", od kojega je ostala samo velebna infrastruktura koja samo podsjeća da je taj gradić ne tako davno bio središte sportskog svijeta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Igre 2004. bile su detonator grčkog financijskog kolapsa
Ili, možda najbolji primjer su Ljetne olimpijske igre održane u Ateni 2004. Prema prvim izračunima, organizacija Igara Grčku je trebala koštati nešto manje od dvije milijardi eura, no konačna cifra na kraju bila gotovo 15, što je za zemlju koja je ionako bila pred bankrotom bio udarac, koji je možda bio i ključan za kaos koji trenutno proživljava ova mediteranska zemlja.
Povijest dokazuje da su se čak i poslovično racionalni Anglosaksonci znali ''zaigrati'' kad su u pitanju Igre. Montreal se prihvatio organizacije Ljetnih igara 1976., a osim što je Kanada postala raritet kao jedina zemlja domaćin koja nije osvojila niti jednu zlatnu medalju, stanovnici glavnog grada pokrajine Quebec dugove nastale organizacijom otplatili su tek 30 godina poslije.
Jedino igre u Los Angelesu i Barceloni donijele dobit
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Poučeni negativnim primjerom sjevernih susjeda, Amerikanci su osam godina poslije u Los Angelesu stvar iz temelja zarotirali uvevši komercijalizaciju i marketing na velika vrata u svijet sporta. Rezultat novog pristupa bila je čista dobit od, za tadašnje prilike, enormnih 200 milijuna dolara, što je do današnjeg dana najveća dobit od jednih Igara.
Kao pozitivan primjer možemo izdvojiti još i Igre u Barceloni 1992. Istina, premda je konačan rashod premašio budžet za nestvarnih 417 posto, dugoročno gledano te su Igre bile pravi pogodak, ne samo za grad Barcelonu već i za cijelu Španjolsku. Naime, izgrađena infrastruktura i kozmetičke intervencije po cijeloj Barceloni, prijestolnicu Katalonije pretvorile su u jednu od najpoželjnijih turističkih destinacija na svijetu, a boom španjolskog sporta počeo je upravo na valu sportske euforije nakon tih Igara.
Sanaderovo SP u rukometu plaćat će generacije
Naravno, Hrvatska nikad nije niti će ikad dobiti priliku za organizaciju jednog takvog natjecanja, no kao primjer što se može dogoditi kad se organizacije jednog velikog sportskog natjecanja prihvate ljudi koji nisu dorasli zadaću možemo uzeti organizaciju Svjetskog rukometnog prvenstva 2009.
Hrvatska je 2009. ugostila najbolje svjetske rukometne reprezentacije, a gradovi domaćini bili su Split, Zagreb, Osijek, Varaždin, Poreč, Pula i Zadar.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tadašnja Vlada RH nije štedjela novac da bi se osiguralo domaćinstvo, a kako Hrvatska u tom trenutku nije imala dvorane koje bi zadovoljavale standarde potrebne za organizaciju jednog takvog sportskog događaja, podignuti su ogromni krediti za izgradnju dvorana, od kojih dobar dio njih nikad neće biti profitabilan.
Štoviše, primjer Spaladium Arene u Splitu najplastičnije opisuje u kakvu je financijsku dubiozu Hrvatska upala, sve samo da bi se na domaćem tlu, u domovini, osvojilo zlato, koje je na kraju otišlo u Francusku.
Je li došlo vrijeme da se Igre vrate svojim korijenima?
Kako stvari stoje, zaista bi se moglo dogoditi, karikirano rečeno, da je s Grčkom sve počelo te da će s Grčkom sve i završiti. Antičke Igre propagirale su isključivo samo svijest o zdravom duhu u zdravom tijelu, no više od dvije tisuće godina poslije, vidimo da je taj zdrav duh zagađen korupcijom i pohlepom, koji sa sportom zaista nikakve veze nemaju.
Je li zaista došlo vrijeme da se sport vrati samo sportašima, a Igre svojim korijenima?
Facebook
Google
