Plan je bio - finale
TEŠKO je bilo probuditi se ovog jutra u Bad Tatzmannsdorfu. Probuditi se iz sna za kojeg smo željeli da traje i traje...
"Nakon svega mogu reći samo jednu rečenicu; ponosan sam na svoje igrače i na kompletan stožer. Ponosim se čitavim putom, od prvog dana priprema u Rovinju do posljednjeg penala.", kazao je Bilić na rastanku.
"Svi smo fizički i psihički ispražnjeni, moji igrači i cijela nacija. Svi bismo se sada oprostili, Luka bi prestao igrati nogomet, ja bi išao pecati... I zato nije adekvatan trenutak za krucijalne odluke. Već par mjeseci postoje priče o oproštaju nekih igrača. I već sam rekao da imamo kvalitetne zamjene. No, tko kaže da će se neki igrači oprostiti? Razgovarao sam s kapetanom, dogovorili smo se da ćemo prespavati noć. Zora je uvijek pametnija od noći..."
Otkrio je plan, obećanje koje su si izrekli prije početka prvenstva;
"Opraštamo se bez poraza, i naš prolaz u četvrtfinale, a pogotovo način na koji smo to napravili, veliki je uspjeh. No, osobno smo očekivali da ćemo napraviti puno više. Nismo to željeli otkriti, jer to je bio naš dogovor, naše obećanje, ali planirali smo ući u finale. Zato smo danas izuzetno razočarani i tužni. Kakva je atmosfera vladala u svlačionici? Tužna, a kakva bi bila ? igrači su plakali, neki su ridali, jecali... Bio je to šok, veliki šok.
Dvije velike pogreške u 30 sekundi
Vratio se na utakmicu, na onaj stupidni pogodak i pola minute koji će nas zauvijek proganjati.
"Pratit ću prvenstvo do kraja jer volim nogomet. Mobitel neću isključiti jer imam samo jedan, ali odmorit ću se, to je sigurno. I napuniti baterije, svi smo prazni, psihički i fizički..."
"Sudac nije kriv, dva puta smo tražili zamjenu. Četvrti sudac već je imao papir u rukama, dva je puta dozivao Rossetija. Prvo kod prekida, a onda kod onog zaleđa. Zato nije nam trebao prekid da dobijemo pravo na zamjenu. Ne mogu sa sigurnošću reći što je suci bilo u glavi, ali pretpostavljam da je i on mislio da je sve gotovo. Produžio je utakmicu za jednu minutu, a frajer je šutnuo loptu u 120:55. Da je netko nabio loptu izvan šesnaesterca, samo deset metara dalje, svirao bi kraj. Ovako, jednostavno nije mogao dosuditi kraj dok je lopta bila u šesnaestercu. Onakav rasplet, ako po strani stavimo penale koji su specifični, koji su lutrija i odraz psihološkog stanja, jasno je da mi taj pogodak nismo primili nesretno. Napravili smo dvije velike pogreške jer nismo prepoznali situaciju, ne neposredno nakon našeg gola jer reagirali smo odlično na prvi napad. Već, kad smo došli do lopte trebali smo reagirati bolje. Sami smo im dal priliku da naprave jedino što su mogli u tom trenutku."
Nije bilo kalkulacija sa posljednjom izmjenom; Bilić tvrdi da Runju ne bi pretpostavio Pletikosi. Pokrivač se već na poluvremenu zagrijavao jer su Pranjića presjekla leđa. No, izdržao je, igrao je pod blokadom. Izdržali su također Rakitić i Srna, pa nije bilo potrebe da Leko ulazi u igru. Špice smo mijenjali jer se najviše troše, a treća izmjena, tvrdi izbornik, bila bi izvršena samo da nam je mogla donijeti boljitak. Očito da nije bio takav slučaj.
Dozivanje Eduarda
Jako je teško, ali se mora dati završna ocjena. Igra je bila puno bolja od rezultata, i to dovoljno govori.
"Samo smo protiv Njemačke imali taj tampon od dva gola, sve ostalo je bilo na knap. Ako ćemo izostaviti drugo poluvrijeme protiv Austrije, onda je nerealno mala naša prednost. Jučer smo mi promašili puno izglednih prilika za jednu tako važnu utakmicu. No, treba biti objektivan i reći da otkako nema Eduarda mi imamo problem realizacije. Taj problem traje i to je logično jer malo je takvih igrača, a svaka reprezentacija ih ima. Maknite Pavljučenka, i Rusi će imati problema, maknite Tonija, i Talijani će biti sterilni. Svaku našu pobjedu na Euru smo zaslužili, kao i više od remija u sinoćnjoj predstavi."
Izbornik će reći da susret s Turskom nije bio jednosmjerna ulica, da nismo baš toliko dominirali, jer i oni su imali svoje šanse. No, svjestan je da te riječi neće biti utjeha. Turci su bili bezopasni, a mi im nismo znali zabiti gol. I to je cijela priča. Jedanaesterce smo izgubili i prije nego što su počeli...
"Nisu Turci bili sterilni jer im nedostaje kvalitete, već zbog naše sjajne obrane. Naš je stoperski par daleko najbolji na turniru."
Prazni ili otriježnjeni?
Što je s ostalima? Briljirao je Luka Modrić, dečku se treba nakloniti do poda. Ivica Olić konkurirao je za igrača turnira, ali ona vratnica pokupila je svu slavu. Jednostavno nije smio promašiti. Izbornik će ustvrditi da je Niko Kranjčar bio maestralan protiv Njemačke, a dobar protiv Turske. No, neće se navući na tanak led i pojedinačno analizirati. Još uvijek nije vrijeme...
"Svi igrači dali su svoj maksimum. Ovdje se igra nogomet na takvom nivou da te protivnik masakrira ako samo jedan igrač podbaci. Nikada ne bismo prošli u polufinale da sve pozicije nisu bile dobro pokrivene. Igramo takav nogomet da koristimo sve igrače u oba pravca, u obrani i napadu. Ne mogu nikoga istaknuti, iako je prilično jasno da su neki igrači bili bolji od drugih. Pitate me za Kranjčara, koji je polušpicu de facto stalno igrao u HNL-u. U nekim stvarima odgovara mu više, u nekima manje. Ali on ja takva klasa da njegova igra ne ovisi o poziciji, već i raspoloženju i inspiraciji."
Brzo je, možda i prebrzo došlo vrijeme rastanka. Napravili smo zajedničku fotografiju, svi koji smo od prvog dana uz reprezentaciju. Pala je i koja suza, još se nismo oporavili od šoka.
Izbornik će na odmor, ali to neće umanjiti prazninu koju osjeća.
"Pratit ću prvenstvo do kraja jer volim nogomet. Mobitel neću isključiti jer imam samo jedan, ali odmorit ću se, to je sigurno. I napuniti baterije, svi smo prazni, psihički i fizički..."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati