Počinje Liga prvaka: Najveći nogometni spektakl ili predvidljiva zatvorena zabava uvijek istih milijunaša?
Montaža: Index
REAL, Barcelona, Atletico, Bayern, Chelsea, Manchester City kao najbolji, s najskupljim momčadima, te Borussia, PSG, Arsenal i Juventus, kao oni koji "mogu iznenaditi", ali će u stvarnosti biti oduševljeni četvrtfinalom.
Potrošeni format: Godinama gledamo susrete istih suparnika već u skupinama
Sumnjamo da će biti iznenađenja što se tiče plasmana u nokaut faze iz skupina, kao i sudionika finala, kao što ih nije bilo ni prošle sezone, jer povratak Atletica, aktualnog vice-prvaka LP među europske velikane, ne možemo nazvati senzacijom; Simeoneov klub prije toga osvojio je Kup Kralja i Europa Ligu, a prije par mjeseci, osim što mu je tek par sekundi nedostajalo da pokori Ligu prvaka, opet je postao i španjolski prvak.
Kada je riječ o povratnicima među velikane, onda će se Roma teško do kraja potvrditi kao jedan od njih, jer ždrijeb ju je smjestio među iznimno jake konkurente - prvake Njemačke (Bayern), Engleske (Manchester City) i Rusije (CSKA).
Nabrajajući ova tri posljednja suparnika u skupini, primjećujete kako su svi igrali zajedno u grupi i prošle godine, baš kao i Chelsea i Schalke, zatim Barcelona i Ajax, te Arsenal i Borussia, koji su skupa bili i prije nekoliko godina.
Španjolski velikani europsku dominaciju žele nastaviti redizajnirani
Real kreće u natjecanje s ambicijom da postane prvi klub koji će nakon 22 godine uspjeti obraniti naslov europskog prvaka. Modrić, Kroos, James, Bale, Benzema i iznad svih Ronaldo, daju mu pravo da se nada, ali olako i bešćutno rješavanje ključnih igrača Xabija Alonsa i Di Marije, kao i inzistiranje Ancelottija da na golu drži Casillasa čije vrijeme je prošlo, već na startu ove sezone pokazuju se velikim promašajima: od Atletica je izgubljen španjolski Superkup i Derbi madrileno u Primeri, gdje Real nakon samo tri kola već ima šest bodova manje od Barcelone.
Barca je ove sezone veliki dužnik u svim natjecanjima nakon prošle bez trofeja. Kako se to ne bi ponovilo, najuren je Tata Martino, a na klupu instaliran Luis Enrique. Momčad je potpuno redizajnirana, pojačana velikim zvijezdama od Luisa Suareza do Rakitića, ali i osvježena proizvodima vlastite akademije. Zabrana kupovine igrača sljedećih godinu i pol dodatno je mobilizirala navijače i vratila glad momčadi, koja u prva tri prvenstvena kola ima isto toliko pobjeda. Bit će ih još puno do sljedećeg ljeta i još više golova, kada se Messiju i Neymaru u najjačem napadu na svijetu pridruži kažnjeni Suarez. Ali, tek trebamo vidjeti kako će Barca igrati protiv jakih momčadi u prvenstvu i Europi, jer prošle sezone velik probleme s jednima i drugima zadavali su joj vlastita obrana, posebno u prekidima i protivničke kontre.
Takve fore nitko (dobro, osim Reala u produžecima prošlosezonskog finala LP) ne može prodavati ratničkom Atleticu, jer Simeone ne štedi svoje, još manje protivničke igrače u bespoštednim bitkama za golove i bodove. Prošlih sezona mana im je bila nedovoljno duga klupa i konkurencija za mjesta u momčadi, ali ovog ljeta popravili su se po tom pitanju. Ipak, čak i Mario Mandžukić teško će nadoknaditi Diega Costu, koji je prošle sezone svojim golovima doteglio Atletico do španjolskog i na korak do europskog naslova. Drugi minus im je nedostatak kreativnosti kada nema Arde Turana. Ali Atleti je s dvije pobjede nad prvakom Europe na početku sezone, pokazao da ne bi bilo nikakvo čudo kada bi i ove došao jako daleko u LP.
Englezi potrošili više od milijarde eura kako bi opet od Španjolaca preuzeli europski vrh
Nevjerovatnih milijardu i 50 milijuna eura ovog ljeta potrošili su na pojačanja engleski klubovi. Spomenuti iznos za 200 milijuna eura nadmašuje onaj koji su u prošlom prijelaznom roku zajedno na nove igrače dali svi španjolski i njemački klubovi. Englezi se nakon nekoliko godina prestrojavanja i vidanja rana u najvećem stilu žele vratiti u natjecanje koje je u završnicama, od sredine prošlog do početka ovog desetljeća, izgledalo kao play-off engleske velike četvorke.
Nakon što su od 2005. do 2012., United, Arsenal, Liverpool i Chelsea dosegli sedam od osam finala LP (2008. u finalu su igrali United i Chelsea) i devet od 12 polufinalnih mjesta od 2007. do 2009., u posljednje tri sezone Chelsea je pobijedio jednom (2012), ali u tom razdoblju Engleska je spala na tek tri četvrtfinalista, a primat su im uzeli Španjolci i Nijemci.
Manchester City opet je u natjecanju kao engleski prvak i vrijeme je da konačno u Ligi prvaka napravi ono što je propuštao proteklih godina; napravi veliki rezultat u najjačem natjecanju. Osim nedostatka iskustva u LP, do sada im je najveći minus bila igra u obrani. Što de tiče ofenzive i individualne kvalitete, kao i trenera, City je u europskom vrhu.
Mourinho je u drugoj sezoni drugog boravka u Chelseaju posložio momčad koja može do kraja u Engleskoj i Europi, jer ionako odličnoj momčadi (Hazard, Willian, Oscar...) dodao je tri kapitalca: Courtoisa, Fabregasa i Diega Costu, kojem očigledno nije potrebno čuveno razdoblje privikavanja na engleski nogomet, jer već je zabio sedam golova. Središnji braniči Terry i Cahill ipak nisu na razini ostatka momčadi, nedostaje im brzine.
Nijemci su uvijek Nijemci...
...pa makar jedne vodio Katalonac na klupi i Poljak i Nizozemac u napadu, a drugima glavnu snagu predstavljala talijansko-japansko-armenska udarna skupina.
Kao i od Mourinha, tako se i od Guardiole u Munchenu očekuje više u drugoj sezoni, jer on nije u Bayern došao kako bi vladao Njemačkom, to se podrazumijeva, nego kako bi bio prvak Europe. Xabi i Lewandowski dovedeni su da dignu momčad na višu razinu, ali najjače oružje i dalje se čini Robben, koji igra u životnoj formi. Međutim, prošla sezona pokazala je dvije velike boljke Bayerna - nedostatak centralnih braniča svjetske klase (Dante i Boateng ne spadaju u tu kategoriju), a teško stradanje od Reala u LP da je Guardiolina momčad ranjiva na kontre. Zato se očekuje puno veći doprinos veznjaka, posebno Xabija.
Kad smo kod kontri, malo koja momčad u Europi tako je ubojita u tom području kao Borussia Dortmund, a osim Kloppa, koji iz godine u godinu pokazuje sjajnu sposobnost prilagodbe sve siromašnijeg igračkog kadra (kojeg redovno čerupa Bayern, zadnjeg je oteo Lewandowskog) i regeneracije momčadi bez puno zvijezda, ne smijemo zaboraviti ni sjajne navijače. Minusi simbioze jurišnika na terenu i fanatika s tribina su ozljede ključnih igrača u tankom kadru - fenomenalnog Reusa i već predugo odsutnog Gundogana.
Jedna teška, dvije izjednačene skupine i pet u kojima ne bi smjelo biti iznenađenja
Što se tiče letimičnog pregleda skupina, Atletico i Juventus trebali bi u grupi A biti ispred Olympiacosa i Malmoa, zatim Real i Liverpool ispred Basela i Ludogoreca, dok se puno više neizvjesnosti očekuje u skupini C, gdje su izjednačeni Benfica, Zenit i Bayer, dok je Monaco potonuo prodajom kolumbijskih superzvijezda. U grupi D očekuje se da nokaut fazu osiguraju Borussija i Arsenal, a Galatasaray i Anderlecht da se bore za treće mjesto i Europa Ligu.
Skupinu E već smo spomenuli i da želimo biti nemaštoviti, nazvali bi je "skupina smrti", u kojoj će preživjeti Bayern i City. Grupa F igra se samo kako bi Barcelona i PSG ispunili formalnost preko Ajaxa i Apoela, dok je u Grupi G Maribor dobio atraktivnu skupinu - Chelsea, Schalke, Sporting Lisabon. Konačno, Grupa G je "velika nepoznanica", gdje je Porto uzdrman padom iza Benfice, a Šahtar neusporedivo više ratom u Ukrajini i odlaskom u izbjeglištvo, čime rastu izgledi Athletica. BATE je najslabiji od četiri momčadi, ali Bjelorusi se ove ni prošle godine nikako nisu osramotili u europskim kupovima.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati