Video: Poraz nakon kojeg Dinamov navijač ne ide s Maksimira popišan, nego ponosan
Foto: AFP
LJUBLJENJE tla po kojem hodaju, koje je na svakom zagrebačkom koraku pratilo Mourinhove milijardere, prestalo je kad je Moen označio početak utakmice. Dinamo se od samog početka postavio onako kako i treba na svom terenu, a provincijsku servilnost i uzdisanje pred pripadnicima svjetskog nogometnog jet-seta prepustio starletama i klincima koji se motaju oko hotela u kojem je Real proveo posljednjih 30-ak sati. Nećemo reći da je Dinamo časnim porazom od Reala ušao među velike europske "dečke", ali se opako približio zasluženom remiju s najglamuroznijom, ako već ne najboljom svjetskom momčadi.
Dinamovi navijači već odavno su navikli na apsurdne domaće euro-poraze i onaj specifični osjećaj namagarčenosti na odlasku s Maksimira, koji počinje od kolovoza sa Salzburgom i Šerifom, nastavlja se kroz rujan s Anderlechtom, preko studenog i Spartaka, a završava u prosincu s Temišvarom i PAOK-om. Međutim, ovaj poraz nikako ne budi jednak osjećaj praznine i tupila, ne samo zbog snage suparnika, nego i zbog toga što je Dinamo časno pao.
> Video: Minimalni poraz poput pobjede
> CR7 o skandiranju Messijevog imena: Neki su ljubomorni što sam bogat, lijep i fantastičan
> "Predsjednik Reala oduševljen je Dinamovim navijačima"
> Jurčić: Možda bi bilo nerealno da smo zabili
> Kelava naslijedio Ladića: Tužan sam, mogli smo skinuti Real
> Rukavina je svima bio na usnama: Možda je za neke ovo dobar rezultat, ali za nas nije!
> Ajax i Lyon samo bod ispred Dinama: Briljantni Lloris obranio remi u Amsterdamu
> Mourinho ipak gledao utakmicu na stadionu, Benzema i Di Maria: Leko je morao biti isključen
Prvo poluvrijeme pokazalo je goropadni, hrabri i u nekoliko posljednjih godina najbolji Dinamo, čiji igrači su doista na svakom dijelu terena "probili svoje limite", kako je priželjkivao Jurčić. Još da je Rukavina probio Casillasa, umjesto što mu je pogodio ruku, bila bi to nevjerojatna, ali pravedna nagrada za ono što je Dinamo pokazao. Ovako ostaje žal nad još jednom spoznajom kako Dinamo nema golgetera, kao što se i prilikom opsade na kraju, s igračem više, vidjelo da mu teren završava u posljednjoj trećini suparničke polovice.
Kelava poput Škorića, Stinčića i Ladića
Kad smo već kod toga, jeste li vidjeli kako je norveški sudac netremice Marcelu pokazao drugi žuti zbog simuliranja. Kad ćemo takvu neopterećenost veličinom vidjeti prema 'našem Realu' u HNL-u? Ali, pustimo sad te "sitne" prigovore i slavimo najponosniji poraz u Dinamovoj povijesti; Vida je briljirao na Ronaldu, Kovačić je djelovao poput prekaljenog rutinera, Ibanez je Ramosu prodavao tunele, Callelo je isključio Ozila, Badelj valjao Ronalda, ali je Sammir bio nevidljiv. Međutim, Kelava je opet pokazao da možda ne zna ispucati loptu, ali i da itekako zna izvući antologijsku obranu, zapravo dvije. Ono što je skinuo Di Mariji s deset metara i odmah potom Ozilu nakon odbijanca, dok je još ležao na podu, svakako spada među najbolje obrane u povijesti travnjaka koji pamti Škorića, Stinčića i Ladića.
Dinamo je imao desetak jalovih kornera koji su završili na glavama Realovih braniča, ali je Kelava skinuo barem toliko opasnih šuteva nakon izrađenih akcija Reala. Ništa čudno što je golman bio najbolji igrač protiv Reala, to se i očekivalo, ali ostaje žal što se nije ponovilo čudo kao protiv prošlogodišnjeg uglednika iz Primere.
Ipak, B momčad Villarreala ne može stati u istu rečenicu s najjačom postavom Reala, koju je Dinamo natjerao da se za pobjedu popne na barem tri četvrtine mogućnosti, a Di Marijin gol na Maksimiru proslavi kao da su ga zabili na Meazzi ili Stamford Bridgeu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati
Facebook
Google