Foto:FK Vojvodina/Dušan Jocić

NOGOMETAŠI Vojvodine u četvrtak su ostvarili impresivnu pobjedu u Torinu protiv Sampdorije. Uglednog člana Serie A je sa 4:0 pregazila momčad sastavljena od 100 posto domaćih igrača iz Srbije. Analizirali smo statistiku iza te pobjede i zapitali se zašto Vojvodina može s domaćim igračima srušiti klub iz liga "petice", dok hrvatski prvak "pojačan" portugalskim i južnoameričkim milijunašima muku muči s klubovima iz najdonjeg dijela UEFA-ine ljestvice.

Rasprodajom igrača sanirani su dugovi bivših uprava, a Vojvodina je dobila mrvice. Danas igraju samo domaći igrači

Na tribinama stadiona u Torinu meč je uživo pratio urednik MozzartSporta, Dejan Stanković, koji dugi niz godina prati Vojvodinu i teško da smo mogli naći boljeg sugovornika na ovu temu.

Ovih 0:4 odjeknulo je Europom. Jedan mali klub koji je vječno u sjeni Zvezde i Partizana razmontira uglednog Serie A ligaša i to još u gostima. Je li to iznenađenje?

"Najiskrenije, ovaj rezultat me šokirao, nisam ga očekivao. U redu, vidjelo se, posebno u nastavku da Sampdoria ni izbliza još nije fizički spremna za 90 minuta, no Vojvodina je bila puno bolja i u prvih 45 minuta. Gol, pa prečka, a ono što me posebno oduševilo bila je mirnoća u zadnjoj liniji. Ovo u Torinu je bilo blizu perfekciji. Od početka se vidjelo da su nabrijani, pokazali su muda. Vjerojatno se to nije vidjelo na TV-u, no velike batine su dobili. Svaka im čast. Posebno Ožegoviću, na trenutke je izgledao kao Drogba".

Kako je to sve skupa izgledalo s tribina? I Sampdoria je na neki način igrala u gostima, u Torinu.

"Tako je. Na stadionu Luigi Ferraris u Genovi postavlja se nova trava, pa je Sampdoria igrala u Torinu, što je po meni jako čudna odluka. Poznato je da se Genovljani i Torinezi baš i ne vole, pa je na stadionu bilo jako malo gledatelja. Negdje oko četiri tisuće, možda malo više, što je sigurno odgovaralo igračima Vojvodine. Međutim, unatoč relativno malom broju gledatelja, atmosfera je bila odlična. Oko 3000 domaćih navijača i oko 200 Vošinih napravio je zaista jednu sjajnu atmosferu".

Je li Vojvodina odigrala fantastično ili je Sampdoria odigrala očajno? Ili smo negdje na pola puta?

"Na pola. Sampdoria nije odigrala dobro, štoviše, usudio bih se reći da su odigrali katastrofalno. Jedini period kad su dominirali bilo je između 35-40 minute. Mislim da su ih Talijani zapravo podcijenili. Očekivali su da će povući u krilo golmanu, što je inače karakteristika srpskih klubova kad igraju u Europi, pogotovo protiv jačih klubova, a Voša ih je šokirala stalnim napadima od početka. Tu su se pogubili i realno, na kraju su još dobro prošli. Mogli su primiti šest ili sedam komada".

Gotovo pa nevjerojatno zvuči podatak da je Vojvodina deklasirala Sampdoriju bez ijednog stranog igrača u prvom sastavu. Kako to tumačiš?

"To je duga priča. Danas je sasvim normalno da Vojvodina igra isključivo s domaćim kadrom. Istina, bude tu poneki BiH igrač, Crnogorac, posljednjih godina bilo je i nekoliko pravih stranaca poput Abubakara Oumarua ili Apiaha, no danas je to rijetkost.

Zašto? Iz čiste nužde. Kad je umro bivši predsjednik kluba Ratko Butorović, pokazalo se da je Voša puna dugova prema državi, u pitanju su bile ogromne cifre (oko 3,5 milijuna eura). Nova uprava opredijelila se da joj je prioritet sanacija dugova, a tek onda klupski rezultati. Zbog toga se posljednjih godina ne dovode neki skupi igrači sa strane.

Dodao bih da je Voša u posljednje dvije godine, za srpske prilike, prodala za mrvice cijelu jednu šampionsku momčad. Evo, sad na Novom Zelandu Vojvodina je imala nekoliko igrača. Sergej Milinković-Savić bio je treći igrač turnira. Brat mu Vanja je rezervni golman Manchester Uniteda, bili su tu Mijat Gaćinović, Srđan Babić i Radovan Pankov, no samo ovaj posljednji je i dalje u Novom Sadu.

Vanja je prodat prošlog ljeta, Sergej isto, Babić i Gaćinović ovog, Sergej sad igra u Laziju, Radoja je u Celti, Babić u Sociedadu, Gaćinović je u Eintrachtu. Sve zbog para. Ali Voši su od svega toga pripale samo mrvice jer je bivša uprava još ranije prodala prava na postotke od prodaje takozvanom investicijskom fondu, ili da budem precizniji, menadžerima. U Srbiji je to uobičajena praksa".

Jesu li se od tih prodaja barem dugovi sanirali? Je li novac od transfera išao klubu ili u ruke menadžerima?

"Klub je dobio samo mali dio, no porez su riješili i ne duguju više, iako nisam baš siguran da su sve obveze riješene. Kad pričam o tome, moram napomenuti da ta cijela priča nema veze s ovom upravom, sve te igrače rasprodavale su prethodne dvije vladajuće garniture. Recimo u slučajevima Babića i Gaćinovića, klub se nije ništa ni pitalo. Zanimljivo je da je jedno vrijeme sportski direktor kluba bio Matea Kežman, koji je također i nogometni menadžer.''

Je li ikad itko odgovarao zbog toga?

"Odgovarao? Naravno da nije. Nažalost, to se u Srbiji ne može dogoditi".

Ratko Butorović, kontroverzni poduzetnik koji je preminuo 2013. godine, sanjao je jaku Vojvodinu i postavio temelje za razvoj kluba. No, i u Hrvatskoj se itekako dobro znalo za njega i za njegove veze s podzemljem. Poznato je da je bio i zatvaran zbog plaćanja sudaca. Kakva je bila njegova uloga u Vojvodini prije nego li je umro?

"Bio je sumnjiv lik, no istina je da napravio puno za klub. Klub je financirao svojim parama, sam je podigao sportski centar "Vujadin Boškov", koji je fantastičan i u svjetskim okvirima. Davao je svoj novac, kako je bio zajeban igrač malo je bilo onih koji su se usudili tužiti ga za dugove. Njegovom smrću krenula je polagana propast kluba. Svi su se osilili i počeli su tražiti svoje natrag. Inače, u tih sedam godina (2006.-2013.) koliko je bio na čelu kluba, bio je prava zvijezda. Navijači su ga obožavali. Fotografije su objavljivali i svjetski mediji jer se oblačio kao pop zvijezda.

Ono što mu navijači ne mogu zaboraviti je što je uveo praksu zabrane prodaje igrača Zvezdi i Partizanu. Smatrao ih je direktnim konkurentima za naslov i to nije dolazilo u obzir. Smatrao je da je Voša klub s tradicijom i da po ničemu nije inferiorna beogradskim klubovima. Dok je on bio živ, igrači nisu odlazili u Beograd. Kad je umro, na čelo kluba mu je došao sin, no nije on bio taj kalibar, brzo je odustao  i onda su klub preuzeli mutni likovi. Najbolji dokaz za tu tvrdnju je da se u dvije godine čak tri puta mijenjala uprava, a da bivši predsjednik Dragoslav Vuković i dalje tvrdi da ima 50 posto udjela od transfera Sergeja Milinkovića-Savića".

Kakva je momčad Vojvodine?

"Solidna, jako solidna. Ivanić je paklen plejmejker, fantastičan tehničar i znalac. Inteligentan, ne umara se bez potrebe. Stanisavljević ima već 26 godina, igrao je po nižim ligama Austrije, a vratio se u Srbiju prije dvije ili tri sezone. Lani je bio odličan, sad igra nestvarno.

Ožegović, koji je dao dva prelijepa gola, njega su u Zvezdi precrtali. Kao, nije im dovoljno talentiran. Iako je zmaj za neke koje su dovodili poslije njega. Jak je kao bizon, brz, istina, mora još puno raditi, ali strašan je potencijal. Napomenuo bih da je momčad igrala bez kapetana Nine Pekarića, iskusnog stopera, koji se oporavlja od ozljede i Miljana Mrdakovića, koji je na početku sezone bio prvi špic i igrao odlično, dok je Ožegović bio na klupi".

Kakav je trener Zagorčić?

"Malo je poznat. Do sada nije imao neki osobit imidž u javnosti, ali očito čovjek zna što radi. Psihološki je sjajno pripremio momčad, iznenadio je Zengu. Inače, njemu je ovo drugi mandat na klupi Vojvodine. Posebno je zanimljivo, što je i u prvom mandatu bio sjajan, Voša je nizala pobjede, bila je prva na ljestvici tada, ali ga je Butorović smijenio, jer po njemu nije igrao dovoljno atraktivno".

Pratiš li hrvatske klubove? Jedan Dinamo s legijom stranaca dominira deset godina u Hrvatskoj, a u Europi doživljava debakle. S druge strane Vojvodina bez ijednog stranca razbije jednu Sampdoriju usred Italije.

"Slično je i kod nas. Partizan se nekako i dokopa grupne faze, a onda može biti sretan ako uhvati dva, tri boda. Što se tiče Vojvodine, još je rano za takve priče. Neka dođu oni najprije do grupe. U Torinu su igrali bez pritiska, svi su mislili kako će ih Sampdoria pregaziti. Slično je bilo i protiv Burse. A onda im dođe neki Šerif i odigraju bez hrabrosti".