Povijest hrvatskog olimpizma

Piše:
utorak, 3.8.2004. 15:46
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

MODERNI olimpijski pokret prvi je u nas počeo promicati dr. Franjo Bučar. U kolovozu 1894., samo dva mjeseca nakon osnutka Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO), Franjo Bučar je u časopisu "Gimnastika" (br.8) obavijestio hrvatsku sportsku javnost da je "Union des Societes francais de sports athletiques" od 16. do 23. lipnja u Parizu priredio veliki međunarodni sastanak sportaša radi oživljavanja Olimpijskih igara.



Od utemeljenja MOO-a Franjo Bučar zauzimao se za uključivanje Hrvatske u međunarodni olimpijski pokret. Dok je studirao na Kraljevskome središnjem gimnastičkom institutu u Stockholmu (1892.-94.) i na mnogim putovanjima po Europi, upoznao je Šveđanina Viktora Balcka, Čeha Jiržija Gutha-Jarkovskog i Rusa Alekseja Butovskog - članove MOO-a. Budući da su Česi osnovali svoj nacionalni olimpijski pododbor 1896., a bili su u sličnom državno-pravnom položaju u Austro-Ugarskoj Monarhiji kao Hrvati, Franjo Bučar nastojao je iskoristiti njihova iskustva za članstvo Hrvatske u MOO-u. Jirži Guth-Jarkovsky postigao je da Franju Bučara pozovu na sjednicu MOO-a 1897. u Le Havreu. Spriječen osobnim obvezama, nije otputovao na sjednicu i tako je vjerojatno propustio povijesnu priliku da postane članom te najuglednije svjetske sportske organizacije.
 
Prigodom proslave 35. obljetnice Francuskoga gimnastičkog saveza, 1908., Bučar je boravio u Parizu kao član izaslanstva Hrvatskog sokolskog saveza. Tom prigodom razgovarao je s Pierreom de Coubertinom o primanju Hrvatske u MOO. Predsjednik MOO-a predložio je da tada najveća hrvatska tjelovježbena udruga, Hrvatski sokolski savez, pošalje molbu za prijam u MOO. Molba je poslana 23. svibnja 1909.,ali unatoč Coubertinovu obećanju, nije uvrštena u dnevni red sjednice MOO-a, pa hrvatski sportaši nisu nastupili ni na V. Olimpijskim igrama u Stockholmu godine 1912. Franjo Bučar na tim je Igrama bio gost Švedskog olimpijskog odbora, a na trošak Zemaljske vlade. Na Igre su otputovali nastavnici tjelesnog odgoja Ferdo Krizmanić, Josip Prikril i Ivan Trstenjak sa zadaćom da prouče ustroj priredbe te goleme međunarodne sportske svečanosti. Tom se prigodom Bučar sastao s Coubertinom, s kojim je ponovno razgovarao o samostalnom sudjelovanju Hrvata na Olimpijskim igrama.

Godine 1920. Franjo Bučar je primljen u članstvo MOO-a, a te su godine hrvatski sportaši pod jugoslavenskom zastavom prvi put nastupili na VII. Olimpijskim igrama u Antwerpenu (Anversu).
 
U Drugom svjetskom ratu sjednice MOO-a nisu održavane, ali nisu zamrznute sve njegove aktivnosti. Predsjednik Siegfrid Edström uređivao je i članovima MOO-a slao tzv. cirkularna pisma s novostima. Tako se u "Lettre circulaire" od 15. kolovoza 1944. navodi i Nezavisna Država Hrvatska kao posebna članica MOO-a i Bučar kao njezin predstavnik.
Sluteći propast NDH, Bučar nije želio da ga kraj rata zatekne kao predstavnika MOO-a u NDH, pa je početkom 1945., dostavljajući svoj pristanak za imenovanje Averyja Brundagea drugim potpredsjednikom MOO-a, ponudio ostavku na članstvo u MOO-u zbog starosti i bolesti.
 
Nakon rata, predsjednik MOO-a Sigfried Edström predložio je Bučaru da obnovi Olimpijski odbor u socijalističkoj Jugoslaviji. Bučar je radi toga poslao pismo Fiskulturnom odboru Hrvatske, ali je umro, ne dočekavši odgovo, 25. prosinca 1946.
 
Slijedeći politiku SSSR-a, jugoslavensko vodstvo nije željelo pristupiti međunarodnom olimpijskom pokretu, ali se njegovo stajalište nakon Rezolucije Informbiroa godine 1948. naglo mijenja pa se obnavlja rad JOO-a, a sportaši nastupaju na XIV. Olimpijskim igrama u Londonu.

Sve do Barcelone hrvatski sportaši su na ljetnim Olimpijskim igrama nastupali pod okriljem SFRJ.

Hrvatski olimpijski odbor osnovan je 10. rujna 1991. godine. Nedugo zatim slijedi prvi nastup na zimskim Olimpijskim igrama u Albertvilleu 1992.



Barcelona 1992.

Hrvatski sportaši prvi put su nastupili na ljetnim Olimpijskim igrama pod hrvatskim obilježjima. Najboljem hrvatskom tenisaču Goranu Ivaniševiću pripala je čast da ponese hrvatsku zastavu na svečanosti otvaranju Igara u Barceloni. Na Igrama je nastupilo 39 hrvatskih sportaša (tri sportašice) koji su se natjecali u 12 sportova (atletika, boks, hrvanje, konjički sport - preponsko jahanje, jedrenje, kajak/kanu, košarka, stolni tenis, streljaštvo, tenis, veslanje i taekwondo) i osvojili tri odličja - jedno srebrno i dva brončana.



Atlanta 1996.


Na Igrama su nastupila 84 hrvatska sportaša (osam sportašica) koji su se natjecali u 14 sportova (atletika, boks, hrvanje, gimnastika, jedrenje, kajak/kanu, košarka, plivanje, rukomet, stolni tenis, streljaštvo, tenis, vaterpolo i veslanje) i osvojili dva odličja - zlatno u rukometu i srebrno u vaterpolu.
 

Sydney 2000.

Olimpijske igre u Sydneyju bile su treći izazov samostalne Hrvatske. Hrvatsko izaslanstvo činila je skupina od 91 sportaša (23 sportašice) koji su se natjecali u 12 sportova: atletici, dizanju utega, jedrenju, kajaku/kanuu, odbojci, plivanju, stolnom tenisu, streljaštvu, taekwondou, tenisu, vaterpolu i veslanju. Osvojene su dvije medalje (zlatna i brončana) što je Hrvatsku svrstalo na 48. mjesto od 80 zemalja osvajača medalja. Hrvatsku je zastavu na svečanom otvorenju Igara nosio stolnotenisač Zoran Primorac.

Komentari (0)
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije