RED BULL večeras od 18:45 u Salzburgu igra prvu utakmicu 3. pretkola Lige prvaka protiv Rijeke. Pobjednik iz tog dvoboja ide sigurno u Europu. U slučaju ispadanja u sljedećoj rundi nastupat će u Europa ligi, a u slučaju prolaska igrat će među elitom u skupinama Lige prvaka.

 

Rijeka je prošle sezone prvi put postala prvak i nikad nije igrala Ligu prvaka, a Red Bull posti pune 23 godine. Često su zapinjali na korak do, a najbliže su bili lani kad su u play-offu na konopcima imali zagrebački Dinamo. Ipak, Modri su senzacionalnim povratkom u produžetku ipak uspjeli izboriti Ligu prvaka.

 

Drugu godinu zaredom na putu prema skupinama Lige prvaka austrijski prvak morat će na noge hrvatskom, ipak, trener Red Bulla Marco Rose nije želio uoči prvog okršaja s Rijekom uspoređivati taj susret s lanjskima protiv Dinama.

 

 

"Rijeka ima pametnog trenera s dobrim idejama, momčad visoke individualne kvalitete. Uspjeli su skinuti Dinamo s trona, to puno govori, ali nezahvalno je uspoređivati ovu utakmicu s onima protiv Dinama", rekao je, pa nastavio:

 

"Imamo dobru momčad i vjerujemo u prolaz. Znamo i da Rijeka ima malen stadion, zbijen, s fantastičnim navijačima, ali takvi su i naši."

 

Uoči utakmica s Rijekom, Rose je u velikim problemima. Valentin Lazaro na korak je do prelaska u Herthu i upitno je hoće li zaigrati, dok Valona Berishu vabi Stoke, a kosovski reprezentativac je protiv malteškog Hiberniana dobio je crveni karton i Uefa mu je odredila dvije utakmice suspenzije.

 

Jednu je odradio u uzvratu protiv Maltežana, a klub se žalio na drugu. Ishod žalbe trebao bi doći tek koji sat prije sudara s Rijekom.

 

Nagađa se da će umjesto njega igrati Stefan Lainer, koji je zadnjih tjedana van pogona.

 

"Teško mi je govoriti detaljno o Rijeci, ali hrvatska je liga tu negdje kao austrijska, a oni su dominirali tom ligom. Mnogi su nam rekli da su dobra i kompaktna momčad, koja jako malo griješi", rekao je Lainer.

 

Očekuje se 15.000 gledatelja, a među njima se nagađa o 2500 pa i do 3000 riječkih navijača.

 

 

Red Bull Salzburg nasljednik je Casina, kluba kojeg je sredinom 1990-ih s velikim uspjehom vodio Otto Barić. Klub iz Mozartova grada 1994. je igrao finale Kupa Uefa, a u dvije utakmice s ukupnih 2:0 bolji je bio Inter, da bi sljedeće godine jedini put u svojoj povijesti nastupili u Ligi prvaka. Igrali su u skupini s finalistima natjecanja Ajaxom i Milanom te grčkim AEK-om, a jedino su se oni mogu pohvaliti da su s najjačim Ajaxom ikad u skupini imali pozitivan skor. U Amsterdamu je bilo 1:1, a u uzvratu u Salzburgu 0:0. Tih su sezona za čuveni Herr Ottov Casino igrali Damir Mužek, Nikola Jurčević, Tomislav Kocijan i Mladen Mladenović

 

Slavne devedesete su odavno prohujale, a klub iz Salzburga godinama nikako da povrati staru slavu. Unatoč ogromnim ulaganjima čak su 11 puta neuspješno pokušavali probiti se među najbolje, a zaustavljali su ih Malmö dvaput, Steaua, Sparta Prag, Valencia, Šahtar, Maccabi Haifa, Hapoel Tel Aviv, Fenerbahce, Dinamo, a čak i - luksemburški Dudelange.

 

 

Vlasnik Red Bulla austrijski je bogataš Dietrich Mateschitz, koji je ujedno i gazda Leipziga, senzacionalnog doprvaka Njemačke.

 

Omraženi klub iz bivše Istočne Njemačke u početku je bio zamišljen kao poligon i platforma za klub iz Salzburga. Međutim, okolnosti su se promijenile, a uloge zamijenile, pa je filijala postao klub iz Salzburga, a glavna uzdanica ''franšize'' Leipzig.

 

Ipak, da bismo razumjeli okolnosti koje su dovele do stvaranja mrskog RB Leipziga, trebamo se vratiti 12 godina unatrag, baš u Salzburg. Tada je Dietrich Mateschitz, marketinški čarobnjak porijeklom iz Dikla, kupio tadašnju Austriju Salzburg, kultni klub s armijom navijača, a odmah je udario na njihove svetinje. Promijenio je sve što je mogao promijeniti, od grba, boje dresa, pa sve do imena kluba. Naravno, potezi austrijskog biznismena izazvali su bijes među navijačkim pukom koji je iz protesta osnovao svoj klub s tradicionalnim imenom i dresovima, a novi klub uskoro je postao najomraženiji u Austriji.

 

 

No novog vlasnika za loš imidž koji je donio klubu nije bilo previše briga. Vjerovao je u svoju viziju i zapravo se ponašao onako kako se ponašao cijeli svoj život – poput krupnog kapitalista koji u zamjenu za viziju i platformu na kojoj će je ostvariti daje golemi novac.

 

Mateschitz je planirao u Salzburgu napraviti čudo. Odmah je za veliki novac doveo čuvenog reprezentativca Bayerna Alexandera Zicklera, na klupu je instalirao jednog od najtrofejnijih stručnjaka u povijesti nogometa Giovannija Trapattonija, a oni su samo otvorili put brojnim iskusnim i kvalitetnim igračima koji su u Mozartov grad došli zaraditi veliki novac.

 

Ipak, rezultatskog iskoraka, posebice na europskoj sceni, nije bilo i Mateschitz se odlučio promijeniti paradigmu poslovanja kluba. Umjesto kupovanja starijih i isluženih igrača, odlučio se na jeftiniju, ali dugoročno isplativiju filozofiju. Mateschitz se zahvalio veteranima i počeo ulagati u mlade i talentirane igrače, ali i trenere. Ključan potez bio je dovođenje na mjesto sportskog direktora Ralfa Rangnicka, bivšeg šefa struke u Stuttgartu, Schalkeu i Hoffenheimu.

 

 

Taj potez donio je rezultate. Red Bull dominirao je domaćim prvenstvom, a i u Europskoj ligi je ostvarivao zapažene rezultate (sjetimo se samo kako je zagrebački Dinamo prošao u dva euroligaška dvoboja s Austrijancima prije tri godine).

 

Austrijski bogataš u tom trenutku je imao sve više planova, postao je sve ambiciozniji pa je 2009. od SSV Markranstaedta otkupio licencu za nastup u njemačkoj petoj ligi i klub je preimenovao u Red Bull Leipzig. Klub u Njemačkoj trebao je biti filijala onom u Austriji, ali na kraju se dogodilo upravo suprotno.

 

 

Kad je ulazio u ovaj projekt Mateschitz, nije znao da je austrijski interes za nogometom izumro s Ernstom Ocwirkom i posljednjim pravim Wunderteamom koji je na SP-u u Švicarskoj 1954. osvojio treće mjesto. Unatoč svim pokušajima i silnom trudu te milijunima sprženih eura, shvatio je da ni Austriju posebno ne zanima vrhunski nogomet, ali i da svijet vrhunskog nogometa Austriju doživljava još manje. Sjajna momčad polako mu se počela osipati - Sadio Mane otišao je u Southampton, Kevin Kampl u Dortmund, a trener Roger Schmidt u Bayer – a elitni igrači jednostavno nisu željeli doći u skijašku i nogometno nezainteresiranu Austriju. Mateschitzu je trebala bogatija, veća, prava nogometna sredina, ona iz Lige petice, a kako je u svojemu vlasništvu već imao jedan njemački klub, odluka je bila jasna. Iako ga tamo nitko nije želio.