Foto: Getty Images / Guliver image 

NAKON što je problematiku financiranja u hrvatskom sportu iz svog kuta za Index pojasnio predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, razgovarali smo i sa Sandrom Perković, olimpijskom pobjednicom koja je zvučno, ali ne i jedino ime preko kojeg se slama potpuno rasulo sustava. Sandra je bez dlake na jeziku progovorila o svim neugodnostima s kojima se atletičari susreću tijekom priprema za Olimpijske Igre u Riju; od nepodmirenih računa za smještaj tijekom priprema, preko neisplaćenih plaća trenerima do ozljeda prouzrokovanih neadekvatnim uvjetima.

"Moram reći da mi se od atletskog saveza osobno nitko nije javio u vezi problematike koju sam iznijela", iznenadila nas je odmah na startu.

Bojiš li se da bi zbog uvjeta rada mogli patiti i tvoji rezultati ove sezone? Možeš li barem otprilike opisati u kakvim uvjetima rade tvoje konkurentice u svojim zemljama?

"To je najveći problem kojeg se bojim, da se financijski problemi ne odraze na moje rezultate, koji su evo sada već petu godinu u nizu, najbolji u svijetu. Na dobrom sam putu da se još više pomaknem na svjetskoj listi svih vremena. Znamo da se zadnji put tako daleko bacalo prije četvrt stoljeća, a osjećam da to mogu i da sam za to spremna. Uvjeti u kojem rade moje konkurentice su neusporedivi. Kao što sam ranije iznijela, Australka Dani Samuels, nalazi se u Portugalu, Njemica Nadine Muller s njemačkom reprezentacijom nalazi se u kampu u Južnoj Africi, a Amerikanka Gia Smallwood Lewis ima zatvorenu dvoranu za bacanje. Ja sam odabrala Medulin, zbog ljudi koji borave tamo i za koje znam da daju sve od sebe, punim srcem. Za veliki rezultat uz uvjete je najvažnija pozitivna energija koju tamo zaista i dobijem"

Možeš li javnosti dati grubu sliku što je potrebno jednoj vrhunskoj diskašici za kvalitetne pripreme, broj trenera i fizioterapeuta? Koliko okvirno novca treba za opremu, trenere i prehranu tijekom jedne atletske sezone?

"Moj tim već je sada savršen. Glavni šef je Edis Elkasević, jedan od najboljih trenera u svijetu. Tu su i dr. Stanislav Peharec i fizioterapeut Khalid Nasif koji se brinu da sam zdrava, te još dva fizioterapeuta koji su tu da održavaju moju spremnu. Posljednja ali ne i manje bitna je nutricionistica Mimi Vurdelja, koja se brine da moje tijelo uvijek bude svježe i spremno za trening. To je ono što mene čini najboljom na svijetu. Za vrhunsku bacačicu diska, potreban je savršen tim, dobra potpora što se tiče priprema i vitaminizacija, te želja, rad i volja da se sve to spoji i napravi rezultat. Gledano financijski, to nije puno novca, ali najvažnije da taj novac bude na vrijeme kada je nama potreban, kako bi uvijek bila u programu, bez imalo kaskanja, u bilo kojoj sferi mog treninga"

Je li situacija u hrvatskoj atletici bila bolja prije nedavne promjene vodstva HAS-a? Koliko dugo traje ovakvo stanje?

"Situacija u Hrvatskoj atletici niz godina se nije promijenila, iako smo imali puno razloga da se promijeni. Nisu iskorišteni potencijali koje smo im mi sportaši pružali. Nadam se da bi to moglo ići na bolje, ali ljudi u savezu moraju prepoznati neke stvari. Najvažnije je da prepoznaju ono što treba nama sportašima, jer mi smo njihov glavni pogon. Mnogi često zaboravljaju da bez nas sportaša ne bi bilo ni njih, jer mi smo njima potrebni da bi mogli funkcionirati. Savez bez sportaša nije savez i nema svrhu"

Novo vodstvo HAS-a tvrdi da je problem nastao na višoj razini. Iako to nije problem o kojem trebaju razmišljati sportaši, kako gledaš na sukob između HOO-a i MZOS-a? Smatraš li da HOO dovoljno brine o sportašima, financijski i organizacijski ili ima mjesta za napredak?

"Uvijek ima mjesta za napredak, kako u svemu tako i u sportu. Mislim da se HOO brine o sportašima, iako se primjerice atletika kao kraljica sportova ne nalazi na najvišoj poziciji, ali ima vremena da se to i promjeni. Trebamo svi zajedno raditi i pokazati se u Riju"

Nedavno su se i drugi atletičari, poput Ane Šimić i njenog trenera, požalili na uvjete treniranja u Zagrebu i Hrvatskoj. Tvrde da su loši uvjeti krivi i za brojne ozljede naših sportaša. Kakva su tvoja iskustva?

"Nisu se požalili, već su samo rekli istinu. Mislim da Hrvatska može puno više pružiti svojim sportašima nego što im sada pruža. Puno smo dobrih sportaša, juniora i seniora, izgubili zbog povreda u nemogućim uvjetima, zbog potpore koju su dobivali a nije im bila dostatna za život te su se okrenuli nekom drugom poslu. Mislim da je sada vrijeme da se neke stvari promijene i krenu na bolje. Ne želimo valjda izgubiti najbolje ambasadore naše zemlje u svijetu"

Kao aktivna sportašica i zastupnica u Skupštini Grada Zagreba, možeš li nam opisati stanje sportske infrastrukture u Zagrebu, od Mladosti do Svetica? Što nedostaje, tj. što je potrebno napraviti kako bi se zadovoljile osnovne potrebe najboljih atletičara u Zagrebu i Hrvatskoj? Treba li sportašima pravi olimpijski centar, primjerice u Istri ili na Bjelolasici, ili su pripreme u inozemstvu, u toplijim krajevima, bolja opcija?

"Niti Mladost niti Svetice nisu atletski stadioni kakav grad Zagreb kao glavni zaslužuje, mislim da se s malo novaca i puno truda mogu napraviti čuda. Ako bismo to realizirali javila bi se veća zainteresiranost za atletiku, te bi postojeći sportaši, nogometaši, odbojkaši i svi oni koji koriste atletsku stazu, imali bolje uvjete za rad. Osobno sam za to da se ljetni sportski kamp napravi na Bjelolasici jer to je raj na zemlji koji bi trebali iskoristiti. Mir, svjež zrak i odlično mjesto za trening i koncentraciju, koje je potrebno svakom vrhunskom sportašu. Idealan kamp za bacače je Istra, konkretno Medulin, u koji također treba uložiti. Pokazala se ipak dobra volja od strane direktora hotela, grada Medulina i tursitičke zajednice da se to i realizira"

Ako najbolja hrvatska sportašica ima problem s podrškom i financiranjem, situacija u bazi, u amaterskom sportu još je teža. Jesi li zabrinuta za budućnost hrvatske atletike?

"Naravno da sam zabrinuta, zato sam se i oglasila. Ako sam ja kao najbolja na svijetu u ovakvim problemima, onda znate kako je s ostatkom"

HAS: Moramo Sandri zimi platiti i grijanje 

Ivan Veštić krajem 2014. godine preuzeo je atletski savez i dugovanja od svog prethodnika Siniše Ergotića. U razgovoru za Index ne negira probleme, ali smatra da se oko istih stvara prevelika pompa. 

"Dugovi postoje, mi to ne poričemo. Oni su tu i mi ćemo učiniti sve što možemo, naravno, u okviru mogućnosti Saveza da ih riješimo. Međutim, smatram također da cijela ta priča koja se zakotrljala nije nikome potrebna i stvara samo negativnu reklamu, bez neke velike potrebe. Stvarati pompu oko ovog slučaja zaista nije potrebno. Gledajte, taj novac nije potrošen bez veze, govorimo o olimpijskoj i svjetskoj prvakinji, jednoj od najboljih sportašica na svijetu. Činjenica je da novac koji HOO izdvaja za Sandrine pripreme nije dostatan. Ni blizu, ako želimo da Sandra i dalje osvaja zlata"

"Sandra se priprema u Medulinu tri mjeseca, i onda kada je hladno. Naravno da joj moramo osigurati grijanje. Dok se njene suparnice zimi pripremaju zimi u Australiji, ona trenira u Medulinu. Kada bi ona otišla u inozemstvo, ta sredstva ne bi potrajala ni mjesec dana. Vitamini, hrana, osiguranje, posebno kad pričamo o vrhunskom sportu, sve to jako košta. Mi pokušavamo sve što je u našoj moći. Sandrina sezona prema programu HOO-a košta 166.000 kuna od 
čega je 90.000 kuna predviđeno za pripreme"

"Kad se iscrpe sredstva HOO, mi posežemo za onima iz Saveza i tako se stvaraju dugovi. Naravno, nije ni lijepo ni ugodno da ti dugovi postoje, no situacija je takva kakva je, mi smo puno tih dugova naslijedili i bez obzira na to, vratit ćemo ih jer HAS nije ničija prćija. Naravno da sredstva iz HOO odbora nisu dovoljna, naravno da sredstva koja dobivamo od države za Savez nisu dovoljna, no mi se usprkos tome trudimo. Međutim, mnogi bi se trebali zapitati kako i na koji način se stvaraju olimpijske prvakinje", smatra Vešić.