Foto: Cropix / Feđa Klari, Vladimir Dugandžić
"EVO ME u svom domu, gledam TV i moram vam priznati da uživam u seriji 'Lud zbunjen normalan'. Pa, ovaj Mustafa Nadarević je nevjerojatan lik. On je čudo od glumca. Volio bih ga upoznati i s njim se družiti. On je bez dileme najbolji glumac na našim prostorima u ovom trenutku. Međutim, sigurno vas zanima nešto iz svijeta sporta", bile su prve riječi Stanka Poklepovića u ekskluzivnom razgovoru za Avazov Sport. Zanimljivo za uvod priče koja u zapletu govori o izdaji Joška Svaguše i očekivano bolnom odlasku s klupe koja Splićanima život znači.
"Bit ću iskren i kazati da mi sada godi mirniji život, jer bilo je za mene zaista naporno raditi. Neka sada dođu neki mlađi ljudi."
Trener od kojeg je puno toga naučio vjerojatno i najveći hrvatski trener Tomislav Ivić, nekako se tiho rastao od Hajduka s kojim je upisao tek dva prvenstvena poraza. Ipak, Špacu je sačuvala europska euforija, trebao je biti smijenjen već nakon poraza u Bukureštu. Onda se dogodio uzvrat 3:0 na Poljudu i Špaco je opstao. Ne zadugo. Splićani ga nisu voljeli...
"Nije mi bilo svejedno otići iz Hajduka, nije lako kada te izdaju najbolji prijatelji. Meni je to učinio predsjednik Hajduka Joško Svaguša. Nije imao strpljenja ili uopće ne zna voditi jedan tako ozbiljan klub, kakav je Hajduk", otvoreno će Špaco podsjećajući na 1986. godinu, kada je doživio vrlo sličnu situaciju - uveo je Hajduk u četvrtfinale Kupa Uefa, a smijenjen je nakon pobjede u prvoj utakmici protiv Waregem. Navodno - jer je klapi u sastavu klapi Vujović, Vulić, Miljuš, Slišković nedostajalo discipline.
"Kao malog, zvali su me Vukas"
U uzvratu je Hajduk tragično ispao, Slišković je promašio ključni jedanaesterac.
Zanimljivo, Špaco nikada nije obukao dres Hajduka. Igračku karijeru gradio je u Splitu i zaradio nadimak Vukas, a trenerski zanat učio je na Poljudu, gdje je preimenovan u - "čitanku", jer je stalno igračima tumačio taktike iz svojih spisa.
"Kao mladog zvali su me Vukas. Kasnije sam i igrao protiv njega, a zajedno smo završili i trenersku školu. Kao dječak znao sam predriblati petoricu. Uvijek su me zvali da igram s većim dječacima. Tada se igralo ulica protiv ulice, klapa protiv klape.
Špaco je bio nadareni ofenzivni veznjak, no je li mogao napraviti bolju karijeru?
"To je sada pitanje. Međutim, ne želim da zamaram glavu time. Imam prečeg posla od toga. Kao recimo da gledam ovu kultnu seriju 'Lud zbunjen normalan'".
O prijateljstvu s Tomislavom Ivićem mogao bi napisati jednu podeblju "čitanku"....
"U Hajduk sam stigao već sada davne 1974. godine. Radio sam s juniorima, da bih kasnije postao pomoćnik Tomislavu Iviću u najuspješnijem razdoblju Hajduka u povijesti ovog kluba. Mi smo, što biste vi u Bosni rekli, prava raja. Prijatelji smo desetljećima i tako će i ostati", kaže Špaco koji je s Ivićem radio do njegovog odlaska u Ajax.
"Mi smo praktički napravili svu evoluciju nogometne igre na prostoru bivše Jugoslavije. Od sistema i zone do striktnog pokrivanja i presinga. Uvijek smo gledali kako da unaprijedimo igru. Moram istaknuti da je te korijene ostavio doajen nogometa na ovim prostorima, barba Luka Kaliterna, koji je već tada imao fenomenalne vizije", prisjetio se Špaco.
Hrvatsku reprezentaciju vodio je u teškim vremenima.
"Nisam tražio da budem izbornik Hrvatske, postavili su me na to mjesto. Vladalo je ratno stanje, stvarala se hrvatska država i nacionalna nogometna reprezentacija. Puno naših igrača bilo je vani, neki se u početku nisu ni odazivali pa smo bez glavnih igrača krenuli na turneju u Australiju, u lipnju 1992."
Najbolji koje sam trenirao? Savičević i Mijatović
Otvorio je Špaco put hrvatskim trenerima u Iranu, gdje je s klupe reprezentacije krenuo u ustroj najboljih iranskih klubova.
"Ne želim ih sada imenovati, ali znam da su mnogi poslije mene, otišli raditi u Iran", uvijek će rado podbosti Ćiru Blaževića.
U karijeri je vodio mnogo igrača, tko je na njega ostavio poseban dojam?
"Bit ću iskren i priznati da su to Predrag Mijatović i Dejan Savićević, koje sam vodio dok sam bio trener Budućnosti iz Podgorice. Savićević i Mijatović su još tada posjedovali ogroman talenat, koji su kasnije i pokazali. Uostalom, igrali su u najboljim klubovima u Europi. Tu bih još dodao Sliškovića, Gudelja, Asanovića, Bilića... "
Sammir Ibričiću nije ni do koljena, a Džeko je bolji od Ibrahimovića!
Ne smijem zaboraviti ni Senijada Ibričića, genijalca koji je po meni prerastao HNL. On me podsjeća na Sliškovića. Čak je za mene i bolji, jer može odgovoriti i u igri prema nazad, a to Baka nije imao. Stvarno mi nije jasno zašto ima malu minutažu u BiH. On je igrač poteza, majstor kakvih je malo u našem prvenstvu. Za mene je najbolji igrač lige. Nije mu Sammir iz Dinama ni do koljena. On je za njega igračina. To je stvarnost."
"No, ne želim govoriti ništa vašem izborniku, on je u teškoj poziciji, opozicija mu trlja dasku. Na klupi je naslijedio karizmatičnog Miroslava Blaževića. Ipak, imate jednog Džeku, koji je, to ću ponoviti, u ovom trenutku bolji igrač od Ibrahimovića."
I Marković i Štimac Hrvatskoj su puno dali
Štimac ili Marković? O aktualnom trenutku hrvatskog nogometa, nije se želio izjasniti.
"Nemam svog favorita. To me ne zanima. Marković je dosta dao na promociji hrvatskog nogometa, dok je njegov kandidat Štimac, bio dugogodišnji reprezentativac Hrvatske. Dakle i jedan i drugi su puno dali za Hrvatsku i to je ono što u ovom trenutku jedino mogu kazati."