U SUBOTU od 15 sati igra se drugi ovosezonski derbi između Dinama i Hajduka. Posljednji je odigran zadnjeg dana kolovoza u sedmom kolu HNL-a pripao je Modrima nakon spektakularnog preokreta u završnici, kad su golovima Čopa i Henriqueza 0:2 u dvadesetak minuta preokrenuli u 3:2. 

 

Bila je to situacija kad se Dinamo plasirao u Europa ligu preko Petrolula i donekle ublažio gorčinu nakon ispadanja od Aalborga, dok su se Bijeli nakon pražnjenja u velikoj borbi protiv Dnipra propustili vratiti u život. Štoviše, doživjeli su jedan od poraza koji su im najteži pali u zadnjih nekoliko godina.

 

 

Taj poljudski rezultat samo je potvrdio trend ishoda u ogledima dva najveća hrvatska kluba u posljednje vrijeme, točnije otkad je na klupu Modrih zasjeo Zoran Mamić. On u dosadašnjih šest međusobnih ogleda nikad nije izgubio od Tudora.

 

Upisao je čak pet pobjeda te onaj remi u prvom ogledu, kad je Maglica u sudačkoj nadoknadi na Maksimiru postavio 2:2. Nakon toga pet vezanih pobjeda, uz gol razliku 15:3, računajući i spomenuti remi gol razlika je 17:5. Zaista nije podatak iz kojeg će Bijeli crpiti optimizam pred zagrebačko gostovanje.

 

 

Međutim, mogu ga tražiti u činjenici da je Mamićev Dinamo ipak u maloj krizi, nisu slavili u posljednja tri susreta, u dva prvenstvena remija protiv Splita i Zagreba nisu niti zabili gol, a između toga doživjeli su na Maksimiru debakl protiv Red Bull Salzburga (1:5).

 

Protiv Zagreba su izgledali baš "prazno", bez dovoljno agresije, ideje i preciznosti, čak ni s igračem više nisu uspijevali uspostaviti kontinuiranu dominaciju. Zoranu Mamiću klupa navodno nije ugrožena, pitanje je što bi se moralo dogoditi da on ode s nje, ali definitivno postoji jedan pritisak rezultata, koji su trenutno u lošem trendu.

 

Zanimljivo, ni jedan ni drugi trener nisu poraženi u HNL-u od prošlog derbija, Mamić je upisao pet pobjeda uz tri remija, a Tudor po četiri pobjede i remija, a u Zagreb dolazi s dvije vezane pobjede.

Dodamo li taj učinak njihovoj prijašnjoj statistici dolazimo do ponešto drugačijih učinaka u trenerskim HNL karijerama, sasvim logično s obzirom na razliku u kupovnoj moći i kvaliteti rostera Dinama i Hajduka.

 

Zoran Mamić je dosad odradio 39 utakmica na klupi Dinama u domaćem prvenstvu, ima 30 pobjeda, sedam remija i dva poraza, što znači 82,9 posto osvojenih bodova, odnosno 76,9 posto pobjeda.

 

 

Tudor Hajduk vodi već u trećoj sezoni u nizu, doduše u onoj 2012./2013. je vodio tek četiri prvoligaška susreta, a ukupno je prikupio 54 HNL ogleda u svoj životopis. Ima 25 pobjeda, 17 remija i 12 poraza, što je 56,8 posto osvojenih bodova, odnosno 46,3 posto osvojenih pobjeda.

 

Statistika je tu samo da ponešto prikaže, no neće sve otkriti. Neće otkriti činjenicu da ove učinke treba gledati iz različitih kuteva, da Tudor s gotovo trostruko jeftinijim kadrom (23,15 milijuna eura - 58,20 milijuna eura) od Dinamovog na Poljudu radi dobar posao, sa solidnim rezultatima kao jedinim mjerilom.

 

Na drugoj strani je Mamić s gotovo pa impresivnom HNL statistikom daleko od statusa da njegova momčad zadovoljava apetite Uprave, odnosno navijače, koliko god ih bilo. Ulaganja poput maksimirskih uvijek iziskuju bolje rezultate, mahom izvan HNL-a.

 

I ako je, dakle, prije kolovoškog derbija situacija bila takva da je kod Dinama vladala bolja i mirnija situacija, a Hajduku je trebao rezultat koji bi mu vratio život, sad je nešto drukčije. Hajduk se ustabilio na trećoj poziciji, polako rezultatski raste, a Mamić pod svaku cijenu traži rezultat, ali i igru kojom bi mogao reći da njegova momčad izlazi iz krize. Sudeći po dosadašnjem iskustvu, Hajduk je za to idealan protivnik.

 

Nazvali smo prekaljenog trenerskog lisca Ottu Barića, da nam u kratkim crtama najavi subotnji derbi te da nam u prvom redu odgovori je li zaista Zoran Mamić trenerska ''crna mačka'' Igoru Tudoru.

 

''Nema to veze s tim. Statistika često puno toga otkriva, ali još češće puno toga i skriva. Što može Tudor napraviti kad Dinamo ima višestruko jaču, bolju i što je znakovito, skuplju momčad. Dinamo na svakoj poziciji ima nekoliko podjednako kvalitetnih igrača, dok je Hajdukova stvarnost igra s ovim mladićima koje Tudor ima na raspolaganju. Nema tu neke velike mudrosti, Tudor se snalazi najbolje kako može u uvjetima koji su sve samo ne jednostavni. I s obzirom na to, ide mu jako dobro'', rekao je Barić.

 

 

''Jako teško. Gledajte, za neku širu analizu mana i vrlina kod obojice, za detektiranje nekih trenerskih preferensi i trenerskog stila koji njeguju trebao bih malo dublje ući u njihov rad, više o tome razmišljati. Nažalost, sad ste me uhvatili pomalo nespremnog i ne bih se usudio bez nekih jakih argumenata ući u usporedbu njih dvojice. Vjerujem da su obojica talentirani, a na njima je da svoj talent pokažu i dokažu se kao pravi stručnjaci.''

 

 

''Jasno je da je Dinamo puno bolji. To smo već zaključili, međutim, treba također reći da je Dinamo u posljednjih dva, tri mjeseca upao u veliku krizu. Krizu igre i krizu rezultata. Mislim da je to Hajdukova velika prilika da pokuša iznenaditi. S druge strane, derbi je derbi, bez obzira na aktualno stanje na ljestvici. Također, ne smijemo zanemariti ni podršku publike. Iako se igra na Maksimiru, za očekivati je da će i ovaj put biti puno više Hajdukovih navijača. Koliko god Hajduk bio u problemima, njegovi navijači su mu iz nekog inata valjda, dišpeta i dalje vjerni, dok Dinamo nema navijače. Zašto je to tako, ne znam, nije to pitanje za mene, no činjenica je da je to još jedan Hajdukov plus. Ipak, može li to biti dovoljno, teško je reći.''

 

 

''Ponove li se, to će biti tragedija. Zaista ne mogu shvatiti što ti mladići na tribinama žele. Kome oni žele napakostiti? Pa jedino tko tu može izgubiti je hrvatska reprezentacija. Imamo sjajnu ekipu, momci su igrali odlično, vjerojatno bi pobijedili, a onda se dogodi ono. Ne razumijem.''