Tužna poruka koju Hajduk nije zaslužio
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Nel Pavletić/Pixell, Index
''SUTRA je obljetnica napada III. Reicha na SSSR, a to je u RH neradni dan, tako da ni Torcida Shop neće raditi. Vidimo se u petak'', status je kojim je jučer Facebook stranica Torcida shop (koju inače prati više od 20 tisuća ljudi) na valjda samo njima duhovit način čestitala svim svojim navijačima Dan antifašističke borbe, dan koji se obilježava u znak sjećanja na 22. lipnja 1941., kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva antihitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Premda je bijedni status izbrisan, trag je ostao i dokazao je da je dio Torcide posve izgubljen u tumačenju čak i vlastite prošlosti
Premda je netko normalan od admina stranice u međuvremenu taj bijedni status izbrisao, budalasti čin ostao je zabilježen i dokazao je da je jedan dio Torcide još jednom, tko zna koji put u posljednjih dvadesetak godina, dokazao da je u ideološkim podjelama koje godinama uništavaju hrvatsko društvo lišen svake racionalnosti i smislenosti te da je posve izgubljen u tumačenju povijesne zbiljnosti, pa čak i vlastite prošlosti.
Slavi se ideologija koja je pobila gotovo cijelu momčad RNK Split
Jer na koncu, taj dan koji se u Hrvatskoj samo formalno obilježava, podsjetnik je na sve one koji su stradali pod fašističkim jarmom, a kad se zna da su gotovo cijelu momčad RNK Split strijeljali talijanski fašisti skupa s ustašama, onda ova Torcidina poruka postaje još sramotnija.
Osnovan kao hrvatski i narodni klub, Hajduk je svim režimima bio trn u oku
Hajduk, taj vitalni 106-godišnjak koji je rođen davne 1911. u kultnoj praškoj pivnici Flek kroz svoju turbulentnu povijest proživio je puno toga. I lijepog i ružnog. Split je jedna neobična, specifična sredina koju teško mogu razumjeti ''furešti''. ''Najluđi grad na svitu'', kako bi rekla Vaša svitlost.
Hajduk je klub koji je nastao 1911. kao pravi, hrvatski i narodni klub. Klub koji je u svojim nježnim godinama najprije bio trn u oku Austro-Ugarskoj, a kad je ojačao i narastao bio je simbol otpora najprije protiv velikosrpske hegemonije kamuflirane pod zastavom Kraljevine Jugoslavije. Kad je fašistička čizma zauzela Split, Hajduku je bilo ponuđeno da nastupa u Seriji A, no ta je ideja odmah odbačena i klub je sve do konca Drugog svjetskog rata bio ugašen.
''Radije ključ u bravu nego igrati pod fašističkim pozdravom romanamente'', poručili su iz Hajduka.
Kapitulacijom Italije i padom Splita pod ustašku vlast pokrenuta je inicijativa da se Hajduk uključi u prvenstvo NDH. Ta ideja odmah je odbačena jer nitko u Splitu nije mogao prijeći preko ustaške prodaje Splita i Dalmacije Italiji. Umjesto da igraju pod ustaškim patronatom, cijela momčad Hajduka prelazi na oslobođeni teritorij na Vis, gdje je klub obnovljen sedmog svibnja 1944. pod imenom Hrvatski športski klub Hajduk, da bi nešto poslije preuzeo ime Hajduk NOVJ.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Odjeb su dobili i fašisti i ustaše, ali i komunisti
S obzirom na ulogu koju je imao tijekom Drugog svjetskog rata , komunističke vlasti željele su da Hajduk postane armijski klub. Baš kao i fašisti i ustaše, i komunisti su dobili jedan lagani odjeb jer dišpet je bio uvijek utkan u genski kod Hajduka, ali i svih njegovih navijača.
Zbog takvog stava, tvrdog i nepokolebljivog, za Bile se navijalo širom bivše nam države jer Hajduk je oduvijek bio puno više od kluba. Za Bile su drukali i lijevi i desni, stari i mladi, muško i žensko. Hajduk u Splitu i u Dalmaciji nikad nije bio nogometni klub, ne, Hajduk je bio religija. Međutim, unatoč heterogenoj masi kojoj kroz vene teče bila boja, Hajduk je klub koji se kao malo koji klub u Europi može pohvaliti svojom slavnom antifašističkom prošlošću. Ne komunističkom, već antifašističkom.
Dok su mnogi zabijali glavu u pijesak, Torcida se skoro jedina borila protiv kriminala u hrvatskom nogometu
Torcida se posljednjih godina kao rijetko tko u ovoj našoj nesretnoj državici i rukama i nogama borila protiv kriminala i devijacija u hrvatskom nogometu, i na tome im kapa dolje. Dok su mnogi zatvarali oči pred šizofrenijom koja je trovala hrvatski nogomet, Torcida je pokušavala pronaći lijek za tu bolest i po svaku cijenu boriti se za poštovanje zakona u hrvatskom nogometu, ali i društvu u cjelini. Nekad su to radili uspješno, nekad ne, no za razliku od mnogih, nisu zabijali glave u pijesak.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Zato zbunjuje da fašizmom i ustaštvom Torcida krši hrvatske zakone baš kao što ih krše i oni protiv kojih se bore
I baš zato je nejasno zašto je baš Torcida, najvjernija i najbolja navijačka skupina u Hrvatskoj, a sigurno jedna i najodanijih u Europi, svjesno i već godinama negira vlastito povijesno nasljeđe na koje bi zapravo trebala biti ponosna. Godinama na Poljudu slušamo zborne pokliče iz one ''znamenite operne arije'', inače jako drage osvjedočenom ljubitelju klasike Josipu Šimuniću. Na poljudskim tribinama viđali smo i jezive crne majice sa zlokobnim natpisom ''Hitler Jugend'', a povik ''Srbe na vrbe'' odavno je dio navijačkog folklora, čak i na Poljudu čiju su povijest u dobroj mjeri obilježili Srbi poput Beare, Mićuna, Đorđevića, pa na koncu i idola Mikija.
Fašizam nije i ne smije biti ideologija Torcide, ali zašto nitko nikad nije podigao glas protiv ovakvih kretenarija?
Post koji je objavljen na Facebook stranici Torcide shop vjerojatno se kosi sa svjetonazorom većine navijača Hajduka. No takvi ispadi prečesto se događaju da bismo ih tretirali kao slučajne eksces ili izolirane incidente, a problem je što takve budalaštine ostatak skupine nikad nije javno osudio, pa se s pravom u javnosti stječe dojam da je fašizam službena ideologija Hajdukovih navijača. Jer kako drugačije objasniti to da nitko svih ovih godina, a nije da prilike za to nije bilo, nije imao potrebu podignuti glas protiv tih kretenarija?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sumnjam da ljubitelju ratnog zločinca Pavelića smeta kad ''Za dom spremni'' zagrmi Poljudom
Desničarenje je popularno među gotovo svim navijačkim skupinama u Hrvatskoj, pa Torcida tu nije iznimka, ali čak i ako se složimo da šovinistički i fašistički ispadi jednog dijela Hajdukovih navijača ne oslikavaju pravo stanje stvari niti artikuliraju jasan svjetonazorski stav većine, nego su isključivo mehanizam otpora i spomenutog dišpeta prema establišmentu (i nogometnom i političkom) s kojim su u višegodišnjem otvorenom ratu, nejasno je zbog čega se kao oruđem za borbu protiv Šukera i vladajuće garniture služe fašizmom, odnosno ustaštvom kad je ista ta bivša Zlatna kopačka Mundijala u Francuskoj osvjedočeni ljubitelj ratnog zločinca Ante Pavelića, na čijem se grobu u Madridu svojedobno ponosno fotografirao.
Sumnjam da Šuker od muke čupa kosu kad s poljudskih tribina zagrmi poklič koji je baš njegov idol implementirao u hrvatsku povijesnu baštinu. Da nije tužno, bilo bi smiješno, zar ne?
Bez sumnje, jedan dio Torcide zaista dijeli svjetonazore koji su prije sedamdesetak godina nekoliko milijuna ljudi odveli u smrt, takva se tužna istina ne može i ne smije poreći, no isto tako siguran sam da dobar dio njih za šovinizmom i ekstremnim nacionalizmom poseže jer zna da je Europa posebno osjetljiva na to pitanje, pa kad dijalog s Vladom već ne ide mirnim putem i glatko, barem da im tako dignu tlak. Tek ta teorija ne drži vodu jer vladajući odlaze na komemoracije i polaganje vijenaca poginulim partizanima samo po kazni ili se tamo uopće ne pojavljuju. Kao danas.
Šteta, jer klub poput Hajduka poruku s početka teksta nije zaslužio. Barem nije moj Hajduk!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati