Umrla je Vera Časlavska, jedna od najvećih sportašica svih vremena i gimnastičarka koje se bojao komunizam
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Guliver Image/Getty Images
JEDNA od najboljih gimnastičarki svih vremena Čehinja Vera Časlavska (74) preminula je u Pragu nakon što se godinama borila s rakom gušterače.
Časlavska je za Čehoslovačku osvojila 11 olimpijskih medalja, od toga sedam zlatnih te četiri srebrne medalje. Osvojila je i četiri zlata na svjetskim, te 11 zlata na europskim prvenstvima, a 1968. je proglašena najboljom sportašicom svijeta.
Prvu svoju olimpijsku medalju – srebrnu - osvojila je na Igrama u Rimu 1960., a četiri godine kasnije počela je ''zlatna groznica''.
Uspjesi sportaša iza ''Željezne zavjese'' za vrijeme Hladnog rata bili su dio oružja sovjetske politike koja se s njima hvalila dokazujući superiornost njihovog režima naspram kapitalističkog Zapada.
Ipak, Časlavksa kod kuće nije dočekana kao junakinja niti je slavljena kao heroina.
Vera Časlavska bila je politički izrazito angažirana i bila je pristaša demokratski nastrojenog Aleksandra Dubčeka i njegovih liberalnih reformi usmjerenih na demokratizaciju komunističkog sustava u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Ukratko, Časlavska je bila simbol kratkotrajnog razdoblja poznatog kao Praško proljeće.
Među stotinama tisuća Čehoslovaka koji su potpisali čuveni ''Manifest od dvije tisuće riječi'', ključni dokument Praškog proljeća objavljen u lipnju 1968., bila je i Časlavska.
Taj Manifest u kojem se tražila sloboda govora i uklanjanje tvrdokornih komunističkih birokrata toliko je razljutio sovjetskog vođu Leonida Brežnjeva, da je ovaj u kolovozu iste godine poslao vojsku da slomi reforme u Čehoslovačkoj.
U znak prosvjeda protiv vojne intervencije SSSR-a, Časlavska, koja je tada bila na Igrama u Meksiku, bojkotirala je sovjetsku himnu za vrije dodjela medalja. Njena suptilna, ali opet simbolički jaka gesta izazvala je oduševljenje njenih sunarodnjaka, ali i bijes čehoslovačkih vođa i sovjetskog režima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nakon povratka iz Meksika, Časlavska je bila žrtva političkog progona. Sve do 1974. bilo joj je uskraćeno pravo na rad i putovanja. 1974. dobiva ipak priliku da radi kao trenerica, no pravu slobodu okusila je tek nakon pada komunizma 1989. Vaclav Havel, prvi postkomunistički čehoslovački vođa imenovao ju je kao savjetnicu, postala je predsjednica Čehoslovačkog olimpijskog, a te 1989. dobila je i nagradu ''Pierre de Coubertin'' za promicanje fair-playa.
"Bilo mi je drago što ljudi preko sporta mogu dignuti glavu. Možda sam mogla ostati u inozemstvu, bježalo je tada mnogo ljudi. Međutim, nisam željela razočarati one za koje sam postala simbol. Moji korijeni su tu. Vježbali smo zbog njih, novac tada nije bilo," kazala je Časlavska.
Nakon što se prisilno prestala baviti gimnastikom, polako, ali sigurno joj je propadao i privatni život. Brak s Josefom Odlozilom, češkim sportašem za kojeg se udala za vrijeme Igara 1968. raspao se 1980., a njezin sin Martin proglašen je krivim za napad koji je doveo do očeve mu smrti 1993. Dobio je četiri godine zatvora, no pomilovao ga je Vaclav Havel. Tada je Časlavska obolila od depresije i povukla se iz javnog života.
"Zajedno sa Emilom Zatopekom, Vera Časlavska je najveći češki sportaš, ne samo po svojim sportskim rezultatima već i zbog svog pristupa sportu. Zbog svojih dosega upisala se u srca svojih navijača i u misli svojih neprijatelja," objavio je Češki olimpijski odbor.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Facebook
Google
