Screenshot: Youtube 

OSAM i pol godina nakon što je Franjo Tuđman forsirano promijenio ime zagrebačkog Dinama, prvo u "protuprirodni" bastard HAŠK Građanski, a zatim u Croatia, Dinamu je 14. veljače 2000. formalno i službeno vraćeno ime kojim smo ga svi i zvali za vrijeme tuđmanizma, bez obzira što "vrhovnik" naredio.

>>> Vratili smo ime Dinamu i bez borbe ga prepustili Mamiću 

Dok je zasjedala Skupština kluba, ispod zapadne tribine Maksimira, "gorjelo" je nekoliko tisuća navijača. Očekivanu odluku o povratku imena, zasluženo je priopćio Velimir Zajec, na što je masa eksplodirala, a stotine policajaca i specijalaca, teškom mukom održavalo "red i mir".

Kroacija, kao i njen tvorac dva mjeseca ranije, otišla je u povijest, iz koje se službeno vratilo voljeno ime i grb.

Samovoljom "najvećeg" navijača i provedbom u dijelo njegove odluke od strane klimavaca u klupskoj skupštini (jedini koji su glasali protiv bili su predstavnik BBB-a Saša Kos, poduzetnik Željko Baotić i sportski direktor Velimir Zajec), Dinamu je u ljeto ratne 1991. ime promijenjeno u HAŠK Građanski, jer kako je govorio Tuđman "Dinamo postoji samo u srpskom Pančevu i albanskoj Tirani".

To nam je objasnio Titov general i predsjednik JSD Partizan i do kraja života energično zatirao pokušaje Bad Blue Boysa (jedne od rijetkih istinskih oporbi režimu i stranci koja je 90-ih Hrvatsku opljačkala, društvo podijelila na "staleže", a ekonomiju vodila načelom "200 obitelji") ne samo da ime vrate, nego i da ograde Maksimira ukrase transparentima s Dinamovim imenom i grbom.

Što god tko mislio o BBB-ima, mora im se priznati i znati, da su tih godina oni i njihove obitelji zbog borbe za Dinamo i otvorenog, glasnog i javnog suprotstavljanja Tuđmanu, bili izloženi nedopustivom pritisku i nasilju državnog aparata, pretvorenog u Tuđmanov pendrek. Priča o povratku Dinama nije potpuna bez ovog podsjećanja.

Osim policijskom represijom nad navijačima i djelovanjem tajnih službi, koje su namještale prvenstva "najkatoličkijem i najhrvatskijem" klubu, Tuđman je Dinamom vladao i preko komesara Zlatka Canjuge, koji je nakon smrti predsjednika države i počasnog predsjednika kluba, "povjerio" kako su Tuđmanu zadnje riječi bile "Vratite ime Dinamo". Za to nije bilo potrebe, Dinamo nigdje nije bio ni otišao.

Prije dvije godine, poseban datum za Dinamove navijače proticao je u pomiješanim emocijama: Josip Kuže, njima najomiljeniji trener kluba i pretposljednji trener "predratnog" Dinama (zadnji je bio Vlatko Marković), objavio je kako boluje od teške bolesti, tako da su tih dana dinamovci puno više mislili o njemu, nego o obljetnici povratka imena. Kuže je nažalost uskoro zatim preminuo.

Dinamo i oni koji ga vole danas odlaze na futsal i očekuju povratak kluba iz nečijeg drugog zagrljaja i kandži, ali to je druga tema, o kojoj ovaj portal ionako stalno piše.