Velika pobjeda koja ne stvara euforiju
FOTO: Drago Sopta / Cropix
SAMO TRI poraza u posljednjih deset godina reprezentacija Izraela upisala je na domaćem terenu, od čega su čak dva režirali puleni Slavena Bilića. Tri boda iz Tel-Aviva veliko su ostvarenje ove hrvatske reprezentacije, koja sada ostatak kvalifikacija čeka u vrlo dobroj situaciji i s velikim optimizmom.
> Mučna, ali vijedna pobjeda u Tel Avivu: Kranjčar ušutkao Ramat Gan
> Bilić: Bili smo bolji, njihove prilike su plod naših grešaka
Ova utakmica možda će označiti i povratak Nike Kranjčara u akciju na White Hart Laneu, gdje ga je Redknapp sasvim zaboravio, pretpostavivši mu sjajnog Velšanina Garetha Balea. Niko je bio naš najbolji igrač protiv momčadi francuskog trenera Fernandeza, a svoju partiju okrunio je sa dva pogotka kojom je došao do brojke 12, izjednačivši se tako sa Zvonom Bobanom na sedmom mjestu najstrijelaca Hrvatske u povijesti.
Runje spašavao hrvatske ambicije na Ramat Ganu
Svakako treba pohvaliti i "najslabiju kariku reprezentacije" Vedrana Runju, kako ga je okarakterizirao Tvrtko Kale, poznati vratarski pozer iz dana kada je čuvao mrežu u Stanovima. Vratar Lensa je u prvih petnaest minuta utakmice ugasio početnu euforiju Izraelaca, obranivši udarce iz tri vrlo izgledne situacije. Iskusni Runje dao je šansu obrani da se konsolidira pa kasnije i preokrene susret u svoju korist.
Veliku ulogu u pobjedi imao je i njemački sudac Wolfgang Stark koji je olako pokazao na bijelu točku za vodeći gol Hrvatske, davši gostima vjetar u leđa u kompliciranoj i podređenoj situaciji na terenu. Nikako se Izraelci nisu mogli pomiriti s tom njegovom odlukom, a ni nakon nekoliko ponovljenim snimki nije lako dokučiti kako je Stark tako smiono pokazao na kazneni udarac.
Bilića umalo koštale taktičke ekshibicije
Tu prestaju pohvale koje se mogu uputiti, kako stručnom stožeru reprezentacije, tako i igračima na travnjaku Ramata Gana. Za početak istaknimo kako je Bilić iznenadio s postavom, a posebice s rješenjima tipa "Pranjić umjesto Vukojevića na zadnjem veznom" ili "Olić na desnom krilu", iako je primjerice poznato da napadač Bayerna desnom nogom loptu ne može ni primiriti, a kamoli ubaciti iz trka u kazneni prostor.
Cjelokupni vezni red nije djelovao najbolje, a posebice se to odnosi na Luku Modrića koji je, kao što je najavio, bio blijed i neprepoznatljiv i samo je sreća što to Izraelci nisu kvalitetnije iskoristili. U ofenzivnom smislu još se nešto preko lijeve strane i kombiniralo, međutim u defenzivi je podosta propuštalo. Kao što smo rekli Runje je bio na nivou pa danas možemo pričati o velikim bodovima iz Tel-Aviva.
Schifo dokazao kako je najslabija karika
Nastavimo kako je uistinu nejasno zašto je Bilić priliku u zadnjoj liniji dao Gordonu Schildenfeldu, koji je veliki dio utakmice djelovao nesigurno. Shahter ga je u nekoliko navrata junački nasanjkao, a Schifo je na koncu i krivac za gol Izraelaca, pravodobno ne blokiravši udarac sa ruba kaznenog prostora. Tim propustom igrači Fernandeza poletjeli su travnjakom pa su navijači do posljednjih trenutaka strepjeli uz male ekrane.
Na koncu ukorimo i indolentnost Mate Bilića i Marija Mandžukića u posljednjim trenucima utakmice, kada su se poigravali kratkim dodavanjima u trenutku kada su mogli riješiti utakmicu lobom preko izletnika Dudu Auatea. Takva nas je indolencija Rakitića već jednom skupo stajala protiv Turske na Europskom prvenstvu. Kao da to nije bila dovoljna opomena...
Da, svjesni smo da Hrvatska ne može dominirati u svakoj utakmici i na svakom terenu, kao što je Bilić i poentirao, međutim isti mora biti svjestan da ova prezentacija ostavlja mnoge upitnike u budućnosti i da nikako ne stvara euforiju, što bi pobjeda na vrućem gostavanju u Izraelu po naravi trebala.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati