Takav je slučaj prije par godina bio s Bournemouthom, a prošle godine s Huddersfieldom i Brightonom koji su se ne samo ludim pričama dovukli od najskuplje lige na svijetu. Sljedeće godine ćemo tamo gledati Wolverhampton Wandererse, legendarni engleski klub koji se nakon šest godina vraća u Premiership. Ali, Wolvesi su drugačija priča od Brightona i Huddersfielda.

 

Kad je Neal Maupay u subotu navečer duboko u sudačkoj nadoknadi zabio Fulhamu za konačnih 1:1, bilo je jasno da će Wolvesi u nedjelju na svojem Molineuxu protiv Biriminghama proslaviti povratak u Premiership. Što se rezultata tiče, ne moraju ni istrčati na teren jer su Fulhamovim kiksom i matematički osigurali jedno od prva dva mjesta koja izravno vode u prvu ligu. No, vjerojatno će među elitu kao prvaci Championshipa jer bi sutra s bodom praktički osigurali i prvo mjesto ispred Cardiff Cityja.

 

Kako je trostruki prvak Engleske iz ‘50-ih godina i klub s golemom navijačkom bazom preko noći prošetao Championshipom i vratio se u prvu ligu? Evo kako…

 

Od slavnih dana iz sredine prošlog stoljeća Wolvesi su kratko bili u drugoj ligi, a onda životarili u prvoj ligi prije nego što su u osamdesetima završili čak u Division Fouru. Od osnutka Premiershipa u ‘90-ima su se smucali po drugoj ligi, da bi 2003. kroz play-off stigli do Premiershipa. Tamo su proveli samo jednu sezonu i ispali kao 20., a ponovno su se u elitu vratili 2009. kao prvoplasirana momčad Championshipa. Ovaj put su se u vrhu zadržali tri sezone, ali onda je uslijedio nevjerojatan pad. Ispali su u Championship i u prvoj sezoni ispali čak u League One. Ipak, odmah su je osvojili i vratili se u Championship, a onda je došla 2016. godina.

 

 

Wolverhamptonu se tog ljeta javio Peter Kenyon, bivši izvršni predsjednik Chelseaja i Manchester Uniteda, a danas nogometni trgovac. Na Molineux je doveo ljude iz prebogate kineske kompanije Fosun International i predložio vlasniku Steveu Morganu da proda klub za koji je ovaj tražio kupca.

 

Kinezi su se samo nasmijali kad je Morgan rekao da za Wolvese traži 30 milijuna funti. Izbrojali su novac i klub je promijenio vlasnika. No, svi su u ovoj priči imali računicu, a najviše Jorge Mendes, najjači svjetski nogometni menadžer. Mendes je samo godinu ranije prodao dio vlasništva svoje agencije Gestifute upravo Fosun Internationalu. Budući da kao menadžer ne može biti vlasnik nekog kluba, na ovaj način je, pišu engleski mediji, želio zaobići to pravilo i pod svaku cijenu dokopati se Premiershipa ne bi li imao dodatni izlog za svoje igrače. Novac, jasno, nije bio problem.

 

Kinezi su nabavili novac, a Mendes je nabavio igrače koje su ti isti Kinezi onda njemu plaćali tim istim novcem. Čim su preuzeli klub, Mendes i Kinezi su se bacili na posao. Doveden je Portugalac Helder Costa iz Porta za 15 milijuna eura. Agencija? Gesitfute. Za njim je stigao Portugalac Ivan Cavaliero iz Monaca za osam milijuna ura. Agencija? Gestifute. Dovedeni su još neki igrači koji samo službeno nisu imali veze s Mendesom, no operacija nije baš najbolje uspjela budući da su Wolvesi sezonu završili na slabašnom 15. mjestu. No, kad tipovi poput Jorgea Mendesa nešto naume, onda to najčešće i ostvare.

 

Sljedećeg ljeta Mendes je ozbiljno zasukao rukave. Rekao je Kinezima da spreme 18 milijuna eura za Rubena Nevesa koji je stigao iz Porta. Još tri mu je trebalo za Rodericka Mirandu iz Rio Avea, a s Atleticom je dogovorio posudbu Dioga Jote. Ako ste sumnjali, sva trojica su igrači agencije Gestifute, kao i trener Nuno Espirito Santo, prvi Mendesov klijent u karijeri. 

 

Espirito Santo je s Nevesom i Jotom bio kotačić koji je nedostajao u Mendesovu vlaku koji je počeo nezaustavljivo juriti prema konačnom cilju, Premiershipu. Svlačionicom je zavladao portugalski, a Championshipom su zavladali Wolvesi.

 

Preporod Wolverhamptona nije najbolje legao ostalim klubovima u ligi koji su od FA zatražili istragu o Mendesovom utjecaju na klub. Tako su ljutiti Leeds, Aston Villa i Derby, koji su se najglasnije pobunili, bespomoćno gledali kako ih Jota, Neves i društvo šamarju i doma i u gostima. Polovica od 25 igrača koje je klub doveo u zadnje dvije godine bili su direktno ili indirektno vezani uz Mendesa, no njegovo ime nije navedeno ni na jednoj funkciji u klubu i nije bilo puno toga što je savez mogao učiniti. 

 

 

Tako je Wolverhampton postao dio goleme Mendesove mreže od koje njezin vlasnik godišnje zarađuje desetke milijune eura od provizija. Mali klubovi ili oni najveći, nebitno. Svi su dio Mendesove hobotnice koja je pipke ozbiljno raširila po cijeloj Europi. Mendesova baza je, naravno, Portugal. Prema istraživanju Quality Sports Investmenta, 68 posto transfera koje su odradili Porto, Sporting i Benfica išli su upravo preko Mendesa. On nije od onih tipova koji će pokušati svoje igrače što prije plasirati na konačno odredište. Svakog od onih kad mu dođu u ruke pita: “Gdje želiš igrati?”

 

Igračeva želja se neće dogoditi preko noći, nego će mu Mendes reći da čeka pravi trenutak i da samo sluša njegove savjete. Tako će se igrač penjati kroz Mendesovu mrežu, pritom njemu osigurati provizije od transfera i svaki će na kraju završiti tamo gdje je želio. Takav je bio slučaj s Ronaldom, Di Marijom, Falcaom… Samo je bejzbolaški menadžer Scott Boras zaradio više od Mendesa na provizijama.

 

Mendes ima i čitav niz klubova u koje dovodi manje poznate i mlade igrače iz Južne Amerike te tako vješto izbjegava razne Fifine propise. Kad je porezna uprava istraživala neke njegove poslove samo u vezi jednog igrača došla je do 13 klubova koji su bili upleteni u posao.

 

I dok Mendes jako dobro živi od savršenog sustava koji je razvio, neki klubovi u kojima je djelovao na isti način kao i u Wolverhamptonu bili su na rubu propasti. Moskovski Dinamo se zbog suludog trošenja na sumnjive transfere 2005. godine našao na rubu bankrota. Baš kao i Bešiktaš koji je 2011. od iste sudbine spasio Fikret Orman nakon što je klub u samo jednoj godini kupio šest Mendseovih igrača. U Valenciji je skoro izbio građanski rat zbog očajnih rezultata, a navijači su nanjušili Espirita Santa kao glavnog krivca i Mendesova čovjeka zajedno s vlasnikom Peterom Limom, bliskim Mendesovim prijateljem.

 

U Wolverhamptonu trenutačno nemaju vremena razmišljati o tome. Navijači skandiraju Espiritu Santu, slave ulazak u Premiership i uživaju u majstorijama portugalskih zvijezda koje su ratnički, radnički i tvrdi engleski nogomet, kakav su Wolvesi često igrali, pretvorili u atraktivan i oku ugodan. U klubu su dobri igrači i dobar trener, a sljedeće godine će na Molineauxu ponovno gostovati Manchester United, City i Chelsea. Pojačat će se Wolvesi, bez brige. Znate čiji transfer Mendes kuha? Onaj Adriana Silve iz Milana. Kinezima neće biti problem platiti ga 45 milijuna eura, a Mendesu još manji problem nagovoriti svog igrača da je Wolverhampton pravi izbor.

 

Sjajni Jota zabio je 15 i asistirao pet golova ove sezone. Brazilac Bonatini zabio je 12 i asistirao također pet, a srce momčadi je desno krilo Ivan Cavaliero koji je zabio devet i suigračima namjestio čak 12 golova.

 

Svi oni nisu došli u Wolverhampton da bi u njemu ispisali povijest. Njima je ovaj klub jedna od prvih stepenica na putu do velikih engleskih i europskih klubova. Ovaj put je Mendes pogodio s kemijom i Wolvesi su u dosadašnja 42 kola zabili 76 golova i osvojili 92 boda. Jota, Neves i ekipa sigurno za godinu dana neće biti u Wolvesima. Možda će ih prodati već na zimu, a pitanje je hoće li im naći adekvatne zamjene. I pitanje je koliko će klub trebati Mendesu i Kinezima. Kad Portugalac shvati da tu više nema kruha, samo će ga odbaciti kao što je bio slučaj s desecima klubova dosad.

 

Možda će onda doći neki drugi Mendes. Ali vjerojatno neće...