NE ZNA se tko je napravio impresivniju "koreografiju": Torcida sa svjetlucavim papirima i konfetima, šef Dinama u najnovijoj poslanici ili mediji koji su od Svete Luce neviđeno i bezumno pumpali cijelu priču oko derbija.

Nedostajala je samo još usporedba: Čije su čistačice učinkovitije - Hajdukove ili Dinamove?

Mediji (prije svih tiskani) su dali možda najveći obol nezdravoj atmosferi stvorenoj prije i održavanoj poslije derbija, veći od Mamića, Peroša ili navijača. Još prije Božića dnevnom dinamikom krenuli su feljtoni, sjećanja, analize, top-liste derbija na tisućama stranica.

Posebno su smiješni bili raporti s turskih priprema oba kluba s kojih su izvjestitelji svakog dana morali ispunjavati kartice i kartice s predviđanjima i očekivanjima za tada još mjesec i po dana daleki derbi. Koliko to sve skupa nije imalo smisla svjedoči i da su oba trenera od tada potpuno promijenili način igre i u momčad uveli nove bitne igrače. Podsjećamo, Dinamo je u nedjelju igrao samo s pet istih igrača kao i u derbiju prije pet mjeseci.

Isti mediji koji su protuprirodno palili atmosferu sada se čude od kuda toliki primitivizam

Razne dizalice redale su se na onim isti stranicama na kojima će mudre kolumnističke glave sada zdvajati nad "neprijateljskom atmosferom", "nedostatkom nogometa" i "derbiju bez igre", "atmosferi linča" javno se praveći blaženo blesavi od kuda sve to, kada su oni samo htjeli i potencirali "spektakl koji će proteći u športskom ozračju". Kao da ne znaju za koju i kakvu publiku pišu.

Kako ispuniti dva mjeseca bez HNL-a

Međutim, najmanje se govori o još jednom krivcu za niske strasti i još nižu kvalitetu pokazane na derbiju: Hrvatskom nogometnom savezu, koji je našim nogometašima izašao u susret neviđenom gestom u zemljama pod Fifinom kapom:  zimskom pauzom od dva i pol mjeseca!

Naši su ligaši dakle za siromašni nogomet koji pokazuju i ispadanja iz Europe najkasnije do Adventa, nagrađeni bezumno dugom pauzom za koju nema logičnog objašnjenja, osim što duljeg boravka na hercegovačkim turnirima i antalijskoj tržnici na koju se odlazi pod krinkom priprema.

Kad onda treba popuniti rupu do prvog spasonosnog kola HNL-a u kojem se još igra i "majka svih bitaka", postaje jasan i HNS-ov krimen za ono što moramo gledati i slušati "prije, za vrijeme i poslije" derbija.

Što je padalo po poljudskom travnjaku: papirići ili šurikeni?

Još koja o maksimirskim reakcijama i nezadovoljstvu derbijem; mogu se Mamići još danima groziti nad 19-minutnim prekidom, neprijateljskom atmosferom i govoriti kako su ih u pravoj igri koju su došli pokazati omeli "elementi" kao što su Boris Pandža i papirići oštriji od šurikena, ali istina je da bi Zdravko dao barem jedan svoj milijun da približno vatrenu atmosferu kao što je bila ova na Poljudu, ima na Maksimiru.

Spomenuti jesenski derbi u Zagrebu ostao je bez repova vezanih za ambijent i uvjete za igru ne zato što je igran na Fifin Fair Play Day (21. rujna) nego zbog toga što je Maksimiru bilo nategnutih sedam tisuća gledatelja.

Postkoitalna agresija

Ovaj put su najviše zahvaljujući Dinamovim šefovima krenuli i post festum valovi ogorčenja i bijesa pa je nakon rata na tribinama i terenu, krenuo i rat plazmama. Plavi i Bijeli salon sukobili su se snimkama, a osim Blažičkovoj, sigurno se štucalo i Bebekovoj majci.

U nedjelju su dvije jako zanimljive utakmice: Dinamo - Slaven i Inter - Hajduk, bodovno jednako važne kao i derbi od prije četiri dana, međutim o njima nitko ne piše niti govori, ali nije atmosfera na Poljudu "ubila hrvatski nogomet".

Njegovo izmrcvareno tijelo mnogo više od baklji, papirića i skandiranja bole podli ubodi nožem koje zadaju svi oni podrepaši-dobronamjernici iz medija, institucija i salona,  kojima su puna usta "zajedničke skrbi o dobrobiti hrvatskog nogometa".

Zvonko Alač
Foto: Drago Sopta (Cropix)