U SUBOTU, 13. veljače Hajduk će proslaviti 105. rođendan. Taj i dalje vitalni starčić rođen u Pragu 1911. kroz svoju burnu, ali i slavnu povijest proživio je brojna turbulentna vremena. Branili su mu djelovanje, gasili ga i prijetili. Preživio je dva Svjetska i jedan Domovinski rat, no i dalje je tu. I kako stvari stoje, čvršći je nego ikad. 

 

Rezultatski Hajduk godinama kaska iza nedodirljivog Dinama, no unatoč neoborivoj činjenici da je HNS nekom majka, a nekom maćeha, za dobar dio Hajdukovih problema krivi su i ljudi koji su u posljednja dva desetljeća upravljali splitskim klubom.

 

Očajni poslovni i politički potezi, besmisleno rasipanje novcem, masovno uhljebljivanje i financijske malverzacije pojedinaca u poljudskim uredima, doveli su do toga da je Hajduk morao krenuti doslovce od nule. I to ne prvi put. 

 

No, kako je legendarni Meštar iz Smojinog Velog mista rekao ''Moredu krepat svi kralji i cari, Hajduk će ostat''. Tako nekako i bi.

Navijački inat, dalmatinski dišpet ili samo bezgranična ljubav i odanost svom klubu, nebitno je: Hajduk bez obzira na aktualne rezultate čine klubom koji je puno veći od kluba. U Splitu će vam reći kako je Hajduk religija. I neće puno pogriješiti. Što mu teže ide, navijači ga više vole.

 

Čak i u svjetskim okvirima nestvarno zvuči podatak da se u nešto više od mjesec dana u Hajduk učlanilo skoro 20 tisuća navijača i prijatelja kluba (iz cijele Hrvatske i inozemstva), s plaćenim članarinama. Kako ta brojka iz dana u dan rapidno raste, nemoguće je procijeniti koliko će Hajduk imati članova u prosincu, no u svakom slučaju ta će brojka biti impozantna.

 

Hajdukova navijačka armija heterogena je skupina. Za Hajduk se kunu i lijevi i desni, učenici i penzioneri, težaci i akademski profesori, muško i žensko, staro i mlado. Kad je sudbina Hajduka u pitanju, sve ostalo pada u drugi plan, jer samo je ON bitan.

 

Kosturi iz ormara, međutim, ispadaju i danas. S njima se bori i vojska navijača.

 

Teško je vremenski precizno odrediti kad se TO NEŠTO počelo događati, no recimo da se jedan od ključnih detalja u ''hajdučkoj revoluciji'' dogodio kad je splitska gradska vlast, već pomalo umorna od Hajduka i rješavanja njegovih dugova, prepustila navijačima da sami izaberu većinu Nadzornog odbora. U početku, malo tko je vjerovao u smislenost tog poteza, no pokazalo se da klub od tog trenutka funkcionira onako kako bi i trebao - odgovorno i mudro.

 

No, navijači tu nisu stali. Lani je skupina navijača okupljena u udrugu Naš Hajduk pokrenula drugi, neusporedivo konkretniji i posljedično puno važniji dio projekta - dokapitalizaciju kluba.

 

Povodom masovne akcije učlanjivanja u Hajduk i planova udruge Naš Hajduk oko ideje da navijači postanu vlasnici, razgovarali smo s tajnikom udruge Ivanom Rilovom.

 

 

''Važna je iz više razloga. Ona je prvi korak prema prikupljanju financijskih sredstava, koja su neophodna za naš glavni cilj - a to je kupovina kluba. Kroz ovu akciju širi se i baza ljudi koji pomažu kroz razne programe i sadržaje prikupiti potrebna sredstva za budućnost kakvu želimo Hajduku. No, istaknuo bih da je ova akcija u prvom redu simboličke naravi. Pokazuje da naši članovi priznaju legitimitet demokratskim strujanjima, odnosno da mogu birati ljude koji će voditi Hajduk, a da se poslije mogu pogledati u ogledalo. Ova akcija ima jedan izuzetan društveni značaj i na to smo ponosni.''

 

 

''U Hrvatskoj se nešto ovako nikad nije dogodilo, a uvjeren sam da nije ni u ovom djelu Europe. U manje od dva mjeseca skupili smo blizu 20 tisuća članova, i Hajduk je po tome zaista poseban klub. HDZ ili SDP imaju sigurno više članova od nas, no nema šanse da ti ljudi plaćaju svoje članske iskaznice. Zato je ova akcija nešto čudesno.''

 

 

''Slažem se. Legitimno pravog svakog navijača Hajduka je da ima svoj stav i svoje mišljenje. I nije točno što nam neki prebacuju da nama naslovi i titule nisu važni. Itekako su nam bitni, no da bi se do tog došlo, moramo ići korak po korak. Svi dobro znamo što su od Hajduka napravile neke bivše uprave, koje su bezglavo jurišale u utrku s protivnikom, koji je, budimo iskreni, bio privilegiran. Sumanuto se trošio silan novac, nisu se plaćali porezi i sve te godine katastrofalnog vođenja kluba došle su na naplatu. Krenuli smo od početka i ide nam dobro. Titule će doći, a najbolji put do njih je da se klub kupi.''

 

 

''Navijači Hajduka. Članovi Hajduka, okupljeni u udrugu Naš Hajduk. Zato i skupljamo novac.''

 

 

''Dva su načina da bi navijači kupili klub. Prvi je preko dokapitalizacije. Da sad ne objašnjavam pravne finese i detalje, dokapitalizacija znači da novac od članarina ide u Hajduk, koji na neki način postaje naš dužnik. Međutim, Hajduk taj novac nama neće vratiti već nam daje mogućnost da dobijemo udio u vlasništvu kluba. Drugi način je kupnja dionica od države. Prema informacijama koje imam, država bi trebala ponuditi dionice Hajduka koje su u njenom vlasništvu na prodaju preko javnog natječaja. Kad se to dogodi, mi ćemo kupiti dionice i na taj način postati (su)vlasnici kluba.''

 

 

''Nikad, ali baš nikad nismo javno rekli da smo apsolutno protiv. Baš zato jer ne želimo da nam neka potencijalna vrata u budućnosti budu zatvorena, no naš glavni cilj i želja je da Hajduk bude narodni klub.''