U kojem god smjeru da krenemo istraživati uvijek ispada kako je esport trenutno muški posao. Dok velik broj žena igra videoigre, manji broj ih se izjašnjava kao gamerice, a i taj broj drastično opada kada govorimo o natjecateljskom igranju. Najuspješnija profesionalna gamerica je Sasha "Scarlett" Hostyn, transrodna Kanađanka koja je u karijeri osvojila manje od 200 tisuća dolara, a ispred nje se na ljestvici zarada nalaze čak 333 igrača. 

 

Ženski esport trenutno je u prilično lošoj situaciji. Turniri koji se organiziraju isključivo za žene u jednu ruku olakšavaju djevojkama ulazak u esport, a u drugu ruku pak produbljuju podjele. Samo postojanje ženskog esporta trebalo bi podrazumijevati da postoji i onaj muški, ali to nije slučaj. Žene se mogu prijavljivati, natjecati i igrati na svim esport turnirima, ali tamo ih možemo vidjeti vrlo rijetko, a u nekim igrama ih uopće nema. Turniri za ženske timove imaju deset puta manje nagradne fondove, a ni po popularnosti se ne mogu mjeriti s velikim esport turnirima. 

 

Foto: privatni album 

 

Godinama je industrija videoigara bila fokusirana na mušku adolescentsku publiku. Tematikama, sadržajima, promocijama. Bilo je prihvatljivije da se na računalu igra brat nego sestra. Od samih početaka esporta muškarci su bili u samom vrhu, a kada je esport početkom 2000-ih počeo naglo rasti, muškarci su njime zavladali. Ipak, paradoks priče je što bi upravo ta publika trebala sliniti za gamericama, i to se događa. Najbolji primjer su streamerice na Twitch.tv platformi koje lakše stječu popularnost, iako su najpopularniji opet muškarci. Problem muške adolescentske publike je što se ne znaju odnositi prema ženama. Djevojke u gamingu i esportu redovito trpe uvrede samo zato što su žene, a to je sasvim dovoljno da bi se njihov uspjeh osporio. Tako ih se šalje natrag u kuhinju, a ako te slučajno žena nadigra, pošteno si se osramotio - odnosno, takvo pretežno mišljenje danas vlada. 

 

Što se tiče ostalih uloga u svijetu esporta, situacija je nešto bolja. Eefje "sjokz" Depoortere je dobila Esports Industry Award za osobnost godine, a Forbes je u svojem 30 under 30 za Gaming uvrstio Sue "Smix" Lee. Iako su žene van profesionalnog igranja u industriji u nešto boljem položaju, teško je tvrditi i da je tu situacija potpuno ravnopravna. 

 

Kako bismo doznali više o našim kolegicama, gamericama i ženama u esportu odlučili smo porazgovarati s jednom od njih. Kristina "zon1Q" Stevanović je 26-godišnja profesionalna CS:GO igračica iz Srbije, koja je zahvaljujući svojim uspjesima u esportu proputovala svijet. Za njenu ljubav prema videoigrama i gamingu kriv je brat koji ju je navukao na Half Life kada je imala 12 godina. Otad  je igrala sve verzije Counter-Strikea, a u 1.6 verziji se ozbiljnije posvetila gamingu. Za odabir karijere kriva je pak Čehinja Jana "jance." Kozáková, protiv čije je ekipe igrala u jednom meču, nakon čega je dobila poziv da se pridruži njenom timu. 

 

Foto: privatni album 

 

Esport u regiji je stran pojam i teško je objasniti ljudima čime se baviš. Kad si djevojka, onda je i još teže. Iako se roditelji u početku nisu slagali s njenim odabirom karijere, Kristina je bila ustrajna. Posvetila se svome cilju. Klasična priča o inatu, želji, trudu, uspjehu i odricanju urodila je plodom. Kasnije je potporu dobila od svog dečka, koji je također renomirani regionalni CS:GO igrač, a kada su došli ozbiljni rezultati i obitelj je ipak poduprla Kristinu. Promijenila je brojne renomirane esport organizacije, nastupala je na turnirima kao što su Copenhagen Games 2017, Intel Challenge Katowice ili GIRL GAMER Esports Festival i danas je jedna od rijetkih profesionalnih gamerica u regiji. Uz izgradnju karijere profesionalne gamerice i sva odricanja, Kristina je i uspješno završila web dizajn na Visokoj tehničkoj školi u Novom Sadu.

 

 

''Nažalost, da. U našoj regiji esport je i dalje igranje igrica i gubljenje vremena za pojedince, posebno onim starijima. Ljudima s naših prostora izuzetno je teško objasniti čime se bavim, a obično su reakcije takve da su previše uzbuđeni da bi doznali o čemu se točno radi ili uslijedi osuda praćena pitanjem oko obrazovanja. Tada moram objašnjavati da sam diplomirala, ali sam odlučila od hobija napraviti posao.''

 

 

''Dugo sam na sceni i mogu ti reći da tu postoji nešto što se zove upornost, rad i trud. Većina igrača s naših prostora su muškarci i svi kažu da je igra muška, a ja sam se kao lakše probila jer sam žensko. Nikako se ne slažem s takvim predrasudama. Bilo je znatno teže dokazivati se kao žensko među muškim igračima. Trpjela sam razne uvrede tijekom igre. Igrala sam i dosta muških turnira i svaki put sam slušala komentare: 'Imate žensko u timu, laka pobjeda za nas' ili ono što mi kažemo ez win.

 

Igrači s naših prostora moraju naučiti, bio ti muško ili žensko - ako želiš postati profesionalni igrač, moraš uložiti trostruko više truda kako bi ostvario cilj. Tako je za sve u životu, ne samo kada pričamo o esportu. Naši ljudi ne žele sjediti po četiri-pet sati dnevno, trenirati, odigrati deathmatch, pogledati kako igraju protivnici i naučiti igrati svoju ulogu u timu.''

 

 

 

''Vjerojatno postoji razlog zašto sam tu gdje jesam. CS:GO igra tim od pet ljudi gdje svatko igra svoju ulogu. Moja je uloga support, možda nisam igračica s najviše killova, ali svakom igraču s ovih prostora mogu parirati što se bombi tiče ha,ha!

 

Ne mogu suditi je li nešto pravedno ili nije, ali znam da sam do svog cilja došla težim putem i svakako zaslužila svoje mjesto u esportu. Još jedna stvar zanimljiva za Balkan je i naše generalno razmišljanje o CS:GO-u. Svi bi htjeli biti zvijezde i prvi na ljestvici s najviše killova i zato ne uspijevaju. Ovu igru ne krase prvi na tablici, nego igra cijelog tima. Kada počnemo tako promatrati stvari i igrati jedni za druge, tada ćemo moći parirati najboljim igračima i timovima."

 

 

"Niti jedan ženski tim nikada nije bio plaćen kao prosječan muški tim. Po meni, ružno je to što ljudi govore. U esportu nema toliko fizičkog napora kao u tradicionalnom sportu i stojim iza toga da ženski tim neće moći parirati najboljim muškim timovima, ali muškarci i žene se i dalje razlikuju i moramo toga biti svjesni. Nemoj da sad ulazimo u hormone i anatomiju.

 

Odluke se u pucačinama donose u sekundi i proces donošenja odluka je drugačiji kod žena i muškaraca. Ali zašto ne podržati djevojke i dozvoliti im da se bore? Druga izuzetno bitna stvar je, nažalost, ta što su se mnoge djevojke odlučile za streamanje na Twitch.tv platformi, gdje više prodaju sebe nego svoje vještine u igrama, što je potisnulo neke ozbiljnije igračice na dno.  Treća stvar je da smo upravo moj tim i ja osvojili drugo mjesto na muškom CBE B turniru u Danskoj i opasno se u finalu borile za prvo mjesto. Napravile smo neke pogreške, što nas je koštalo pobjede, ali svakako smo puno naučile za sljedeći put. Nakon drugog mjesta počele su brujati vijesti na sve strane: 'Žene pobijedile muške i uzele drugo mjesto'.''

 

 

"Ženskih turnira svega je nekoliko godišnje i obično četiri tima dobiju pozivnicu dok se preostali izbore kroz kvalifikacije, zbog čega na tim turnirima možemo vidjeti starije i poznatije igračice. Veliki problem su te online kvalifikacije gdje se često vara i to ne samo na ženskim kvalifikacijama nego i muškim. Jedini turnir gdje može doći svaki tim je Copenhagen Games, ali Danska je daleko i za većinu timova troškovi su preveliki zbog čega nisu u mogućnosti pokazati koliko su talentirane."

 

 

"Moj savjet za ženske timove je da vježbaju protiv muških ekipa. Mi recimo samo pred velike ženske turnire vježbamo protiv ženskih ekipa. Inače je svaki naš trening protiv muškarca. Često skrivamo to da smo žene da bismo mogle vježbati protiv njih, jer muške ekipe ne žele vježbati protiv nas nego to smatraju gubljenjem vremena ili se pak boje da će izgubiti. Čast izuzecima i ti su izuzeci obično profesionalniji timovi koji na treninzima isprobavaju taktike te ne razmišljaju o pobjedi. Na kraju se ipak radi samo o vježbi."

 

 

"Ne ulaže se ni upola koliko bi bilo potrebno da se esport razvija. Navest ću ti jedan primjer. Zašto je Dynasty najbolji ženski tim na svijetu? Te djevojke imaju plaću, plaćene su za to što rade i njihov dan je samo vježba i vježba, znači CS im je posao. Dok u mom timu četiri cure rade, dođu kući s posla u 19 sati i za sat vremena već sjede za računalom, onako umorne, spremne da vježbamo. Tu je velika razlika." 

 

"Što se tiče coldzere ili Nikole, pa s njima se ne mogu mjeriti ni ostali muški igrači tako da je moj odgovor ne."

 

 

"Nisam promijenila toliko timova koliko organizacija. S ovim timom igram već godinu i sedam mjeseci i imamo velike ciljeve. Napustili smo Riot Gaming jer nam se razmišljanja nisu preklapala. Trenutno smo bez organizacije i čekamo ozbiljniju ponudu. Odlučile smo da će nam CS postati posao i želimo se maksimalno tome posvetiti."

 

 

"Pa ti znaš gdje mi živimo, je l' tako? Ha, ha! Iako imam diplomu, nisam nigdje zaposlena jer posla nažalost nema, a i mene zanima nešto drugačije od samog web dizajna. Već godinu dana streamam i igram na Twitch.tv-u, a to mi je ujedno i izvor prihoda."

 

"Upravo tako. Streamam gotovo svaki dan i, iskreno, u početku mi je bilo teško naviknuti se da će sad netko gledati kako ja igram CS. Naravno, ubrzo je to postala rutina i vjeruj mi - želim to nastaviti raditi i dalje. Volim to što radim i ljude koji me podržavaju. Ne bih rekla za ljude koji me prate da su obožavatelji, sve su to moji prijatelji preko nišana. Ne znamo što nosi dan, a što noć, ali svakako želim nastaviti raditi ovo u čemu uživam i što me čini sretnom."

 

 

 

"Ništa previše, samo nas nemojte sputavati, odnosno omalovažavati. Mogli biste nas za promjenu i malo podržati, kako unutar same igre tako i van nje."

 

 

"Da, piznajem, pala sam na te plave oči. Velika mi je prednost što živim s čovjekom koji je u istoj profesiji kao i ja. Mislim da mi to daje najveću snagu da ustrajem u tome što radim i on mi je, uz obitelj, najveća podrška. Petar je divna osoba, spreman da mi pomogne oko nekih stvari u igri i veliki vjetar u leđa što se tiče moje karijere. Uvijek je spreman da me sasluša i kaže svoje mišljenje, iako ja na kraju odlučujem sama.

 

'Tako je i s moje strane kada je u pitanju njegova karijera. Uvijek ću mu reći mišljenje, a on će odlučiti hoće li me poslušati ili ne i na kraju sam donijeti odluku, ja sam tu da odluku ispoštujem i da ga podržim."

 

 

"Da, to je istina. Puške i pištolji su nešto što sam voljela cijeli život. Ne znam kako i kada se javila ta ljubav, ali sjećam se da sam se igrala rata s dječacima u ulici puškama koje smo radili od drveta i topovima od blata. Niti jednog trenutka nisam požalila što sam ovdje gdje jesam i da vratim vrijeme sve bi bilo isto."

 

"Ne znam koliko ću još biti aktivna igračica i ne razmišljam o tome. Možda dok mi refleksi to omogućuju?" nasmijala se Kristina. "Svakako jednog dana želim postati majka i tada će vjerojatno prestati moja profesionalna karijera, ali ne želim niti jednog trenutka izaći iz gaminga. Voljela bih se baviti nečim što je povezano s gamingom. "

 

Za kraj, Kristina poručuje: "Bog vam je dao cipele koje vam odgovaraju, zato ih obujte i nosite. Budite ponosni na ono što jeste". Pa ćemo s tom porukom i završiti.

 

Kristinu osim na njenom streamu možete pratiti i na Instagramu i Twitteru, a informacije objavljuje na svojoj Facebook stranici. Želite li vidjeti kako to cure pucaju i ako mislite da ste bolji od njih, ovo vam je sjajna prilika da se pokažete. 

 

Nažalost, iako mlada industrija koja naizgled neovisno o spolu svima pruža jednake prilike, niti esport nije imun na neke probleme s kojima se druge industrije suočavaju već godinama. Profesionalnih igračica ima, ali ih je jako malo. Bez obzira na veliku konkurenciju one se još moraju suočavati i s brojnim drugim problemima samo zato što su žene.