Foto: AFP

"AKO me tijelo bude slušalo, sigurno ću igrati još dvije-tri godine" izjavio je Ivan Ljubičić, koji ovoga tjedna na ATP turniru u Montpellieru brani naslov.

Povremeno se u medijima i među novinarima koji prate tenis, a tu mislimo na strane, a ne na hrvatske, pojavljuju špekulacije kako Ljubo razmišlja o mirovini. S 31 godinom je najstariji među 20 najboljih svjetskih tenisača. Trenutno drži 17. poziciju.

"Nikad nešto takvo nisam rekao. No, ponekad se takve izjave izvlače iz konteksta ili se prenese samo pola moja izjave, koja onda gubi smisao. Jasno je da sam u fazi karijere u kojoj ne mogu razmišljati da ću igrati još 12 godina. Razmišljam od godine do godine. Sigurno je da ću igrati sljedeće godine, vjerujem i 2012. godine. Zapravo, postavimo stvari ovako, ako me tijelo bude slušalo, vjerujem da u sebi još imam dvije-tri godine vrhunskog tenisa", izjavio je Ljubičić u razgovoru za Totalsport.

Ivan je ove sezone imao dosta problema s ozljedama. Poglavito s ozljedom rebrenog mišića koja ga je zaustavila tijekom proljeća i sezone turnira na zemljanoj podlozi.

"Imam osjećaj da sam u Rimu igrao najbolji tenis ikada na zemlji. Pobijedio sam Nicolasa Almagra, koji je jedan od najboljih igrača na svijetu na zemlji. Nažalost, morao sam zbog ozljede predati Felicianu Lopezu bez borbe.

Posljedice je još dugo osjećao. U Roland Garrosu je usprkos bolova stigao do 3. kola, ali je nakon toga upao u seriju poraza. U sljedećih osam utakmica dobio je samo jednu, protiv Ivana Dodiga u Umagu.

"Prvi meč bez bolova odigrao sam tek tada, u Umagu. Naravno, trebalo mi je nakon toga dobrih mjesec dana da opet uhvatim pravi ritam mečeva. Bio sam dosta zadovoljan u Metzu, iako sam izgubio od Malissea u 1. kolu u dva seta. On je odigrao čvrsto, izrazito kvalitetno, a ja sam malo paničario u važnim poenima. Tako to ide kada dugo nemate pravi ritam u igri koji se stječe s mečevima. No, Malisse je igrao odlično toga tjedna, svi su govorili da će pobjednik njegovog meča protiv Gillesa Simona u četvrtfinalu na kraju osvojiti turnir. Tako je i bilo", (osvojio je Simon, op.a.).

Na azijskoj turneji je Ivan vratio pobjednički ritam. U Pekingu je u četvrtfinalu deklasirao Andyja Murrayja, a u polufinalu izgubio u tijesnom meču u tri seta od Davida Ferrera. U Šangaju je potom u 2. kolu izgubio od Novaka Đokovića u dva seta. Sigurno je mogao i bolje, samo da je realizirao barem jednu od šest break-prilika u prvom setu…

"U Pekingu sam se stvarno ugodno osjećao. Igrao sam stalno u istom terminu, večernjem, odgovaralo mi je i okruženje, uvjeti. Podloga je također bila po mom ukusu, srednje brza. Zapravo, malo više brza nego spora. Protiv Davida Ferrera sam već bio i malo umoran, ali bilo je dobro."

Bilo je dobro i prošlog tjedna u Stockholmu. Dobio je tako Arnauda Clementa, i to deseti put zaredom, a nakon toga i Ivana Dodiga po praktički preslikanom scenariju njihovog meča iz Umaga. Dodig je dobio prvi set, Ljubičić drugi i treći. Nakon toga je Ljubo u polufinalu servirao Rogeru Federeru za prvi set. Nije uspio, Švicarac je slavio u dva seta i kasnije osvojio svoj 64. turnir u karijeri, čime je izjednačio učinak Petea Samprasa.

"Fino sam odigrao, zadovoljan sam s tom razinom igre u dvorani. Protiv Ivana Dodiga sam prvi set odigrao previše defenzivno, ali sam kasnije preuzeo stvari u svoje ruke. Servis za set Federeru? Da sam uspio, imao bih, recimo, 40 posto šanse dobiti i meč. Realno govoreći".

Ovoga tjedna je u Montpellieru, na turniru koji se dosad igrao u Lyonu, sretnom odredištu za njega. Tamo je 2001. godine osvojio prvijenac, a lani još jednom trijumfirao, deveti puta u karijeri. Deseti i najveći trijumf karijere stigao je u ožujku ove godine, na Masters 1000 turniru u Indian Wellsu.

"Ne osjećam neko posebno uzbuđenje zbog obrane naslova pobjednika u Montpellieru i obrane bodova. U najgorem slučaju izgubio bih 205 bodova, a ne 250, jer bi mi se pripisalo onih 45 bodova iz Umaga. No, nije mi to toliko važno. Važnije mi je da odigram još nekoliko mečeva na razini koja bi me zadovoljila."

Do kraja sezone, nakon Montpelliera, ostaju mu još dva turnira, ATP 500 turnir u Baselu i posljednji Masters 1000 turnir sezone u Parizu.

"Dosta očekujem od završnice sezone, od ta dva turnira. Pogotovo od Pariza. I inače sam uvijek dobro igrao završnice sezone, a sada u ovim godinama, kada mogu odigrati samo četiri ili pet mečeva godišnje bez ikakvih bolova ili smetnji, smatram da je bolje da baš zapnem u završnom dijelu sezone, kada su ostali već pomalo umorni. Ionako nikada po ljeti nisam igrao baš nešto posebno dobro."

Na kraju, veli da se ne opterećuje tim zdravstvenim poteškoćama koja se javljaju.

"Ma ne, u ovim godinama, pri kraju karijere, ne mogu očekivati da izbjegnem te stvari. Osjećam često neke sitnije probleme, malo koljeno, malo leđa, ali, kažem, to je sasvim normalno. I prihvatljivo, sve dok nije nešto ozbiljnije. To što sam najstariji igrač među 20 najboljih me niti najmanje ne opterećuje, jer imam 31 godinu, a ne 34 ili 35. Kao što sam rekao, ako me zdravlje bude služilo, imat ću na terenu još što reći i nakon ove sezone", zaključio je Ljubičić.