Slaven Bilić, Niko Kovač i Ante Čačić pokušavali su stvoriti formulu koja će od korektnih stopera, vrlo dobrih veznih igrača i potentnih desnih bekova, izbaciti pravog lijevog beka s kojim će Hrvatska napokon, nakon 1998., na nekom velikom natjecanju opravdati vječnu ulogu dark horsea.

 

Besmislena ideja Slavena Bilića, koju je na koncu prigrlio i Niko Kovač, o prešaltavanju Danijela Pranjića iz veze na lijevi bok, potonjem je gotovo uništila karijeru. Sjećamo se i nesretnog Bilićevog pokušaja s Nikolom Pokrivačem na Wembleyju u kvalifikacijama za SP u Južnoafričkoj Republici, kad su Englezi s pet lakih komada isprašili nemoćnu Hrvatsku, a najviše je curilo na lijevoj strani gdje je sadašnjeg igrača Slaven Belupa pošteno izmrcvario hitri i brzi Aaron Lennon.

 

Čačić je jasno pokazao da ne računa na Pranjića, no i on pokušava pretvoriti vodu u vino inzistirajući da na poziciji lijevog beka igraju stoper Domagoj Vida i po vokaciji klasični desni bek Šime Vrsaljko. Na posljednje dvije pripremne utakmice, protiv Izraela i Mađarske, Čačić je pokušao igrati bez klasičnog lijevog bočnog te je iz naftalina izvukao 3-5-2 formaciju, u kojoj mu je po lijevoj strani ordinirao Ivan Perišić, tipično krilo s tendencijom prema naprijed, limitiran u defenzivnim zadacima. Ni taj se eksperiment nije pokazao kao najsretnije rješenje, posebice ne u Budimpešti, gdje je prosječna Mađarska u drugih 45 minuta posve nadigrala hrvatske zvijezde.

 

 

Navodno ima, trenutno živi u Beogradu i prva je zvijezda Crvene zvezde. Iako nikad nije bio specijalist za defenzivne zadatke, Lucho Ibanez ove sezone briljira u prvenstvu Srbije i Zvezda je na njegov pogon došla na korak od osvajanja naslova prvaka. 10 golova i 13 asistencija za bočnog igrača velika su stvar, čak i ako uzmemo u obzir da je srpska liga vjerojatno po kvaliteti i ispod HNL-a. Također, Ibanez je Marakanu zaludio svojom srčanošću, voljom, željom i požrtvovnošću i u rekordnog kratkom roku postao je ljubimac Delija. 

 

Lucho ima hrvatsko državljanstvo, a njegova želja da zaigra u dresu Hrvatske nikad i nije bila sporna. Puno je onih koji bi voljeli da Čačić da šansu hrvatskom Argentincu, a o njegovim igrama, odnosu prema nogometu i klubu za koji nastupa, te potencijalnoj mogućnosti da obuče hrvatski dres i kako bi to odjeknulo u Beogradu, razgovarali smo s novinarima beogradskog Mozzart Sporta, Darjanom Nedeljkovićem i Dejanom Stankovićem.

 

 

''Kad je Ibanez dolazio u Zvezdu, bilo je nekih trzavica. Ne zbog nacionalizma i zbog toga što je igrao u Dinamu, već zbog činjenice što je njegov menadžer tražio određene bankovne garancije. Bio je pod velikim povećalom na početku, imao je nekih kriznih razdoblja, no sve se okrenulo nakon utakmice protiv Čukaričkog. Zabio je dva gola, bio je ključan igrač utakmice koja je okrenula Zvezdinu sezonu. Zaista ne znam zašto ga se Dinamo tako olako riješio, mislim da bi se napravilo mjesta Pivariću. Možda i nije TOP igrač, ali na ovom nivou nogometa pravi ogromnu razliku. Već se sad može reći da je jedan od tri najbolja strana igrača koji su ikad igrali u Zvezdi'', rekao nam je Nedeljković, inače novinar specijaliziran baš za praćenje Zvezde, a Stanković se na to nadovezao:

''Kad pričamo o tome kako se Lucho uklopio u ovu sredinu, mislim da je dovoljno reći da cjelokupna javnost smatra, naravno, onaj dio koji navija za Zvezdu, kako bi upravi kluba bilo najpametnije Ibanezu ponuditi veću plaću i ostaviti ga na Marakani na duže vrijeme. Realno, zbog godina i pozicije koju igra, Zvezda na njemu neće puno zaraditi, a teško da će za neke skromne novce pronaći i približno dobrog beka.''

 

 

''Kod njega nije sve u statistici. Lomio je neke utakmice kad je Zvezda visila. Zabio je gol u Nišu, zatim i u derbiju, asistirao je i na samom kraju utakmice… No, nije to sve. U Beogradu je prihvaćen nevjerojatno dobro. Mediji, navijači, cjelokupna javnost ga obožava jer nije tipičan legionar koji je došao brojati dane kao da je u vojsci. Stvarno igra srcem. Kod njega je forma prolazna, no dres nikad nije suh, već je uvijek natopljen znojem. A to Zvezdina publika cijeni.

 

Do te je mjere impresionirao sve da ima more onih koji smatraju da mu Zvezda mora ponuditi 500 tisuća eura godišnje i produžiti ugovor. On je legao Zvezdi, Zvezda je legla njemu. 

 

 

Argentinac je, jako je emotivan, pun adrenalina. Koliko sam čuo iz razgovora s njim, zasitio se igranja u Dinamu pred 500 ljudi. Podrška koju ima u Zvezdi, za njega je adrenalinsko gorivo. Možda pokazuje neke manjkavosti u igri, prije svega u defenzivi, uglavnom zato jer je izložen ofenzivnim naporima, ali ne vidim u Hrvatskoj lijevog beka koji je trenutno bolji, iako naravno, srpsko, kao i hrvatsko prvenstvo, nije top klasa. Ne znam kako igra Leovac za PAOK, hoće li Vrsaljko biti prebačen lijevo, možda Pranjić, ali Ibanez je adut više za svakog trenera. Čak i ako prihvatimo sve njegove mane, sposoban je jednim slobodnjakom riješiti utakmicu.

 

Ne znam jesam li sve pohvatao iz nekih razgovora, ali stekao sam dojam da Čačić i on nisu bili na istim valnim duljinama u Dinamu. Šteta, ako je to razlog što ga ne zove. Jer to bi bilo super i za Zvezdu. Porasla bi mu cijena i klub bi ga mogao prodati za par milijuna eura.

 

No, postoji i druga strana medalje. Pred Zvezdom je povijesno ljeto. Koliko znam, uprava će riskirati i potrošit će silan novac kako bi Zvezda izborila Ligu prvaka. Za takav pothvat Zvezdi je neophodan Ibanez, ali odmoran Ibanez, tako da za Zvezdu ne bi bilo ni loše da ne nastupi na Euru.'', smatra Nedeljković, a slično priča i Stanković:

 

''Zvezda uvijek igra napadački, a tu je Lucho izuzetan. Za srpsku ligu je i u defenzivi više nego dobar i sasvim sigurno je jedan od najboljih igrača ove sezone. Bez sumnje je najbolji lijevi bek u ligi.''

 

 

''Bilo bi zanimljivo to vidjeti, no uvjeren sam da ne bi bilo nikakvih problema. Previše je toga Lucho u ovih godinu dana dao Zvezdi, da Delije to ne bi znali cijeniti. Ponekad se čini da više želi pobjedu od igrača koji su ponikli u klubu. Također, Dragan Džajić ga obožava, a to je za Delije sveta stvar. Istina je, Lucho se zavukao pod kožu Delijama, a za njih vrijedi jedna izreka : ''Jedan je Robert Prosinečki, svi ostali su Hrvati'', kaže nam Nedeljković.

 

Da Čačićev poziv ne bi utjecao na promjenu stava kod Delija, misli i Stanković:

 

''Kad su navijači u pitanju, apsolutno je omiljen. Što zbog golova, a neki od njih su bili jako važni i atraktivni, što zbog želje i volje s kojom igra svaku utakmicu. U njemu se primjećuje taj argentinski temperament, a ovdje se to jako cijeni. Lucho svaki gol slavi kao da ga je zabio u finalu Lige prvaka. Na svakoj utakmici daje sve od sebe, baš se vidi da mu je stalo. Nije klasičan stranac koji je došao samo odraditi posao, a Delije to cijene. Tako da sam uvjeren da mu nitko u Beogradu ne bi zamjerio da zaigra za Hrvatsku. Štoviše, mislim da bio dio navijača, onaj malo manje hard-core, čak i bi sretan s takvi razvojem događaja. Najprije, samim nastupom za Hrvatsku porasla bi bu cijena, a ljudi ga ovdje stvarno vole i uvjeren sam da bi im bilo drago zbog njega.

 

 

Kad je Robert Prosinečki bio u Beogradu, postojala je i ona tvrdokorna struja koja je bila protiv, no takvi su bili u debeloj manjini. Prevladao je stav: ''Nije on Hrvat, on je najprije Zvezdaš, a onda sve ostalo.'' I to je bila istina, Robi je živuća Zvezdina legenda. Jedno se vrijeme spominjala opcija da bi Kramarić mogao doći u Zvezdu. Tada je čak i bilo nekih disonantnih tonova, no kad je Lucho u pitanju, dileme nikad nije bilo. Iskren je momak, pošteno obavlja svoj posao i hrvatsko državljanstvo kod njega nikad nije bio problem.

 

Da je pravi, ''čistokrvni'' Hrvat, možda bi stvari i bile drugačije, no ponavljam, Ibanezovo hrvatsko državljanstvo nikad nije bilo tema, a uvjeren sam da neće ni biti ako Lucho i zaigra za Hrvatsku. Osim što će sigurno navijači Partizana provocirati Delije, jer Delije vječno guraju pod nos Grobarima činjenicu da je Partizan hrvatski klub, zbog brojnih Hrvata koji su dio povijesti Partizana. No, ako se to i dogodi, ako Lucho zaigra za Hrvatsku, smatram kako priča neće ići dalje od običnog navijačkog prepucavanja.''