Foto: Guliver Images/Getty Images

CRISTIANO RONALDO s 12 godina zakoračio je u nogometni svijet, 1996. godine na otočiću Madeiri kraj portugalske obale, ugledali su ga skauti lisabonskog Sportinga, a njihov šef Aurelio Pereira prorekao mu slavnu budućnost. Ovaj dečko bit će jedan od najvećih, pomislio je, a kad su Portugalci dobili organizaciju Europskog prvenstva 2004. godine, bila mu je jasna i njegova sudbina - odvest će nas do europskog naslova.

Cijela nogometna javnost očekivala je Portugal na krovu Europe 2004. godine, odnosno krunidbu novog nogometnog kralja, ali ispostavilo se kako to nije bio taj trenutak. Sudbina se te kobne večeri u Lisabonu okrutno poigrala sa snovima i nadama svih portugalskih navijača, ali i s Ronaldom samim, odbivši ga i ostavivši uplakanog na travnjaku nakon finala protiv Grčke, no sad, 12 godina kasnije, ponovno mu se osmješila i dogovorila susret za nedjelju.

Njegov prvi korak na stepeništu ka nogometnom Olimpu trebao ga je usmjeriti ka besmrtnosti, ali grčki "bogovi" podmetnuli su mu nogu. Podigao se i otišao drugim putem, usput osvojio sve što je mogao - nekoliko puta, a danas je ponovno pred vratima Olimpa, ostaje mu tek jedan korak - isti onaj koji je pokušao napraviti prije 12 godina. Tad je trebao postati legenda nakon posljednjeg sudačkog zvižduka, ovaj put bit će legenda prije prvog, a utakmica protiv Francuske bit će posljednji korak na putu ka besmrtnosti.

"Ronaldo je najbolji igrač kojeg sam otkrio u karijeri. Razgovaramo svaki dan, veliki smo prijatelji i smatra me drugim ocem. Uvijek sam mu bio na raspolaganju, osobito u teškim trenucima kad mu je bila potrebna podrška. No njega vesele jedino pobjede i naslovi. Ni ovaj uspjeh mu neće značiti ništa, ako Portugal ne postane europski prvak," rekao je Aurelio Pereira, čovjek koji ga je otkrio.

"On je izuzetno topao čovjek, ljubazan prema prijateljima i obitelji, vrlo je emotivan, a nogomet teče njegovim venama cijeli život. Osvojio je toliko toga, ali naslov s reprezentacijom je jedino što mu nedostaje, poraz Portugala u finalu prije 12 godina je jedino što ga zapravo boli. No sad ima priliku sve ispraviti."

"Da smo postali prvaci 2004. godine u Lisabonu, ne bi više imao nikakav pritisak u karijeri, uistinu bio bi bez pravog motiva, ali sad napokon može zasjati i na međunarodnoj razini."

Ne prođe dan da se portugalski superstar ne sjeti te večeri u srpnju 2004. godine, sa suzama na licu sjedio je izgubljeno na središtu igrališta, nije reagirao na riječi utjehe koje su mu upućivali suigrači, iste one koje je diplomatski na ovom Euru on dijelio svojim suigračima dok ih je putem do finala izbacivao, te večeri baš ništa nije moglo zaustaviti njegov plač i tugu za propuštenom prilikom, zapravo prilikama, jer vjerojatno još pamti promašaje iz 59. i 74. minute. Dobro pamti i uzdahe publike koja je s nevjericom gledala njegove promašaje znajući kako velika prilika nepovratno curi. A ponajviše je cmoljio zbog svojih bahatih izjava uoči finala u kojem su Ronaldo i njegov Portugal bili izraziti favorit.

"Imamo odličnu momčad i iza nas je fantastičan turnir, ambiciozan sam i želim postati europski prvak s 19 godina," pričao je tad Ronaldo ne razmišljajući o Grcima, a na koncu je proveo 12 godina s njima u podsvijesti

Novi samoživi ispad imao je već u tunelu nakon jednog od najtežih poraza u karijeri.

"Nismo zaslužili ovako izgubiti, bili smo bolji," pričao je nakon gorke pilule. "Bit će mnogo prilika za osvajanje europskog naslova u mojoj karijeri i želim nadoknaditi ovo ogromno razočaranje, moramo prijeći preko toga."

No nije imao pravo, prilike na međunarodnoj sceni dolazile su i odlazile, često je bio blizu, ali do Francuske nije ponovio uspjeh iz Portugala i plasman u finale. Prije 12 godina njegov Portugal bio je izraziti favorit, ali ovaj put situacija je bitno drugačija, ali promijenio se i Ronaldo, tvrdi.

"Tad sam imao 19 godina, bilo mi je to prvo finale, no 12 godina je prošlo i puno se promijenilo. Ponosan sam što sam se uspio ponovno plasirati s Portugalom u finale i nadam se da je konačno došlo naše vrijeme," rekao je uoči utakmice.

Po porazu u finalu, odveo je Portugal do četvrtfinala 2008. godine, u Ukrajini i Poljskoj dogurao je do polufinala, a ovaj put u Francuskoj mora na domaćina u finalu.

"Uvjeren sam u našu pobjedu, jer ju zaslužujem, zaslužuju je moji suigrači, zaslužuje ju Portugal, a osobito navijači. Mnogi nas nisu očekivali ovdje, a evo nas. Ponosan sam i presretan zbog tog."

"Sanjam ovaj naslov već 12 godina, oduvijek sam želio nešto osvojiti na međunarodnoj sceni, a još nemam ni jedan trofej. Želim ga više od ičeg, zato ćemo istrčati u nedjelju samo s jednom mišlju i nadam se ispuniti još jedan san."

Unatoč svim svojim individualnim dostignućima i svim uspjesima na klupskoj razini, Ronaldo smatra kako njegovo nasljeđe neće biti potpuno bez osvojenog trofeja s nacionalnom momčadi. Bolju priliku od ove u Francuskoj vjerojatno nikad više neće imati.

Kako Portugalci gledaju na svog nogometnog Boga? 

Za Index fenomen Cristiana Ronalda prokomentirao je novinar portugalskog portala Zero, Luis Rodrigues.

"Kada se Cristiano Ronaldo pojavio na sceni, vrlo brzo ljudi su shvatili da se radi o golemom talentu. Kao što je poznato, prve nogometne korake napravio je u lisabonskom Sportu, a u to vrijeme, pod svjetlima reflektora našao se i mladić imena Ricardo Quaresma. Dugo vremena u kavanama diljem Portugala vodila se svađa među navijačima - tko je bolji, Cristiano Ronaldo i Ricardo Quaresma.

"Kada danas razmišljam o svemu, mislim da je Cristiano Ronaldo napravio puno veću karijeru i postao općenito jedan od najboljih nogometaša u povijesti isključivo jer je imao nevjerojatnu ambiciju, ali i neumornu posvećenost nogometu, koja je za mnoge igrače toga vremena bila nekakva znanstvena fantastika."

"Cristiano je divna osoba kada nije pred kamerama"

"Svi znaju da Ronaldo ima izuzetno snažan karakter i osobnost, što ga čini istodobno i omraženim i obožavanim. Ni u Portugalu nema ljudi koji su indiferentni prema Ronaldu, međutim svi moraju znati jedno - Ronaldo uvijek kaže što misli i on jednostavno uvijek želi pobijediti i nešto osvojiti."

"Kada nije pred kamerama, Ronaldo je sjajna osoba. Ljudi koje on voli i koji su to zaslužili svojim odnosom prema njemu, imaju sve što požele. On posjeduje ogromne količine novca, vrlo je moćan i njegova pomoć često zna biti presudna. Ono što je vrlo pohvalno, Ronaldo zna kako biti podrška ljudima i vrlo je osjetljiv na životne nepravde."

"Postoji jedna priča koja lijepo ocrtava navedeno. Jose Semedo bio je Ronaldov cimer u vrijeme kada su igrali za mladu momčad Sportinga. Klub je u to vrijeme donio odluku kako će se zbog kapacitetnih razloga riješiti nekoliko mladih nogometaša iz Akademije, a Semedo je bio jedan od njih. Ne znajući kako da mu pomogne, Ronaldo mu je ponudio da spavaju u istom krevetu kako ne bi morao ići."

"Ovaj Ronaldov Portugal nikad nije bio bliže naslovu pa ni 2004."

"Trenutno u Portugalu, a u ovu grupu uključujem i sebe, postoje ljudi koje smatraju da je krajnje vrijeme da Cristiano Ronaldo napraviti velike stvari sa ovom reprezentacijom. Čini se sad ili nikad. Dugo je i naporno radio, bio je vrlo strpljiv i čini se kako pomalo sav trud stiže na naplatu. Uzevši u obzir sve, Portugal nikad nije bio bliže naslovu, pa ni u Portugalu 2004."

"Zašto ovo govorim? Zato što je Ronaldo danas igrač više, on je nogometaš koji daje potpuno novu dimenziju momčadi. Svu odgovornost preuzima na sebe i tako igračima olakšava nastup. Svjestan je on da će u slučaju posrtaja sve kritika biti upućena isključivo njemu, ali vjerujte mi on, to može podnijeti, upravo zbog tog svog nevjerojatno karaktera. On si je zadao cilj osvajanja Eura i za stići na krov neće prezati ni pred čim".

"Plodove kulta Cristiana Ronalda Portugal će brati još godinama nakon njegovog odlaska iz nogometa"

"Za kraj bi želio dodati kako je kult Cristiana Ronalda ostavio i ostavit će veliki utjecaj u Portugalu. Posljednjih deset i više godina, svi mladi nogometaši žele biti kao Ronaldo, a on je zaista sjajan primjer pravog sportaša. Svi oni pravi su sretnici što su imali prilike na djelu gledati jednog od najvećih nogometaša u povijesti. Nema sumnje da će to idolopoklonstvo iznjedriti brojne druge vrlo talentirane igrače."