Foto: L. Stanzl / Pixsell

ATLETSKA reprezentacija najuspješniji je predstavnik Hrvatske u Rio de Janeiru, s tri osvojene medalje, od čega su dvije zlatne. Tim smo povodom razgovarali s prvim čovjekom atletskog saveza Ivanom Veštićem, koji je tu organizaciju preuzeo u lošem stanju, opterećenu dugovanjima. Razgovarali smo o svim medaljašima hrvatske atletike, ali najviše o Sari Kolak. U njezin uspjeh nije vjerovao ni HOO, koji joj je prije finala rezervirao kartu za povratak u Zagreb.

"Bilo bi licemjerno reći da smo očekivali to zlato. Znali smo da je Sara dobra, imali smo tu informaciju, a ona je to na najbolji mogući način i na pravom mjestu realizirala. Svaka čast Sari i njezinom treneru. Sandra nas je već razmazila, ali prava vrijednost je što svake godine izbacimo neko novo ime, širi se naša atletska jezgra. Sara ima samo 21 godinu, a Sandra sa 26 godina može na vrhunskom nivou odraditi još dva olimpijska ciklusa. Osim Andreje i Blanke, koje su nešto starije, sve ostalo je mlado i potentno", govori nam Veštić te dodaje: 

"Cijeli svijet nam se divi. Svi nam se danas obraćaju s poštovanjem i krasno je da hrvatska atletika ima tako dobar međunarodni status. S druge strane, i sami znate kako živimo, preživljavamo kao i većina ljudi u Hrvatskoj?"

Kako je moguće da bez nacionalne strategije Hrvatska uopće i stvara takav broj vrhunskih sportaša?

''Improviziramo. Evo vam primjer Sare. Sara je iz Ludbrega, a tamo nemate atletske staze. Struka nam je nemotivirana, pa Saru trenira Slovenac. Hvala Hajnšeku i Slovenskom atletskom savezu, ali to je pravi pokazatelj u kakvim uvjetima radimo. Politika mora jasno pokazati što hoće, kakav sport želi. Odgovor NE je također odgovor, ali trebamo ga barem dobiti. Ovo su mladi ljudi i moraju znati unaprijed u što ulaze. Najbolje godine života oni žrtvuju za sport i bio bi red da znaju što ih čeka", tumači predsjednik HAS-a.

Prijepor je uvijek isti; država nema nacionalnu strategiju sporta pa novac odlazi neravnomjerno. Mađari, primjerice, odlukom grade bazene u školama jer je plivanje njihov strateški odabir. Očigledno je postoji golem problem između države i HOO-a?

"To su dvorske borbe i sinekure, oni ne dozvoljavaju da se bilo tko uključi u tu priču. HOO mora shvatiti da su oni samo servis sporta, kao što smo mi samo logistika. Mene kao predsjednika nikad nećete vidjeti na prvoj liniji, već je moj posao da se borim za atletiku. Sport ne postoji radi fotelja, sport je tu zbog sportaša, trenera i svih onih koji su glavni akteri ovih uspjeha. Kada to pojedini ljudi shvate, tek tada možemo krenuti naprijed. Mi radimo od trenutka do trenutka, ali sve ima svoje granice. Svaka ozbiljna država mora se miješati u sport, jer on je javna potreba. Sport je sastavni dio društva. Pogledajte koliko se ljudi bavim sportom u ovoj državi. Koliko samo imamo djece koja negdje putuju, koja kupuju opremu, Kada igra Hajduk, na Poljud dođe 30 tisuća ljudi. Znate li koliko se tu okrene trošarine, koliko se potroši goriva, koliko zarade ugostitelji… Sport nije za plakanje, sport je tu da bi bio prihod ovom društvu.''

Ipak, mali sportovi su mali sportovi i nije realno očekivati da toliko prihoduju. Nije li problem u raspodjeli novca? 

''Tomas Bach, predsjednik MOO-a, prije dvije godine u Koreji je rekao da sport traži partnerstvo s politikom. Drugim riječima, politika ga mora definirati kao javnu politiku. Atletika je uz nogomet glavni globalni sport. Na Olimpijskim igrama atletika je sport broj jedan i praktički je nemoguće doći do ulaznice. Ako se Njemačka pobrinula za svoje bacače kugle, onda i Hrvatska mora riješiti Stipu Žunića. Ako Engleska može riješiti svoje jedriličare, onda i Hrvatska mora riješiti svoje Fantelu i Marenića, a ne da su bez zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, kako sam imao prilike čuti. Ako Talijani svoje sportaše u streljaštvu zapošljavaju kao karabinjere, kako je moguće da je Glasnović nezaposlen i da mu kasni stipendija" 

"U pravu ste, osnovni problem HOO-a, a to su i revizije pokazale, jest da ne dijeli novac prema kriterijima. U Atletskom savezu imamo problem. Kao uspješan savez imamo problem u odnosu na one saveze koji nisu uspješni. Završio je olimpijski ciklus, novac će prestati dolaziti, a kvaliteta postaje problem. U svijetu postoji hijerarhija sporta, točno se zna kako se neke stvari vrednuju. Dajte ljudi, odlučite se, što hoćete. Ne treba tu puno pametovati. Treba stvoriti jasnu strategiju, a u Hrvatskoj ima ljudi koji taj dio mogu jako dobro odraditi. Dajte dite materi, jer mater zna najbolje kako stvari rasporediti u kući. Nemojte nam određivati što smijemo, a što ne. Zapamtite, vi ste servis sporta, samo to. Ne želim ja ništa posebno, samo da sport tretiramo onako kako on zaslužuje", zaključuje Veštić.