Moja izjava uvrštena u Dnevnik Hrvatske televizije izazvala je reakciju nekoliko studenata Filozofskog fakulteta i njihovih roditelja koji su me pismeno upozorili kako ona ne odgovara stvarnom stanju na tom fakultetu. Uz to što ću na svako takvo pismo izravno odgovoriti kada dobijem očitovanja odgovarajućih službi, ovom prilikom želim i javno odgovoriti, uz zahvalu svima koji su mi se oko ove teme obratili.
Da bismo se lakše fokusirali na upozorenje prisutno u svim pismima, citirat će jedno od pisama koje nije bilo potpisano:
"Gosp. Rektore povodom Vaše izjave na HTV 20.4.2009 da se školarina plaća sukladno uspjehu na studiju, ja kao roditelj studentice treće godine Filozofskog fakulteta u Zagrebu sa uspjehom iznad 4,5 plaćam punu školarinu sve tri godine studija. S pravom tvrdim da je vaša izjava netočna i da time obmanjujete javnost. Mislim da sukladno Vašoj funkciji trebate bolje poznavati situaciju na Filozofskom fakultetu gdje se naprosto ne valorizira uspješnost na studiju pri plaćanju školarine, te trebate poraditi na tome da se usklade postupci na fakultetu sa Vašom izjavom.“
Izjava o kojoj je riječ, glasila je:
"Što si bolji i uspješniji student, i na upisima, i tijekom, i za vrijeme studiranja, to su plaćanja sve manja, i ako si dovoljno dobar - nisu tako teški kriteriji."
Ona se temeljila na sljedećem. Početkom 2007. godine na Sveučilištu smo započeli temeljite promjene sustava upisnih kvota i participacija studenata u troškovima studija, kako onih za studente prve godine, tako i za više godine. Time se ponajprije zaustavila praksa povećavanja kvota na fakultetima na kojima nema uvjeta za prihvat povećanog broja studenata, Zatim, uveli smo pravila po kojima se visina participacije određuje na temelju uspješnosti svakog studenta, prvo na kvalifikacijskom ispitu, pa zatim i tijekom studija. Po njima su najbolji studenti oslobođeni plaćanja, u sljedećoj skupini participacija raste linearno s mjestom na listi, dok oni iz treće skupine plaćaju maksimalnu školarinu. Iako postoje odstupanja od fakulteta do fakulteta, svaka od tih skupina najčešće obuhvaća oko trećinu studenata. U višim godinama ne koriste se liste, nego participacija ovisi isključivo o individualnom uspjehu studenta u protekom dijelu studija. Time smo, jednostavno govoreći, uveli sustav po kojem je prihod fakulteta to manji što su studenti uspješniji. To je ključna novina; participacije prestaju biti komercijalna kategorija, i postaju instrument za stimuliranje uspješnosti u studiju.
Danas 27 od sveukupno 33 sastavnice Sveučilište primjenjuje takav sustav, za koji smo do sada imali samo pozitivne dojmove studenata. Nažalost, među sastavnicama koje taj sustav nisu prihvatile, je i Filozofski fakultet. Dekan je takvu odluku Fakulteta redovito u protekle dvije godine obrazlagao tehničkim razlozima, ne prihvaćajući sugestije koje su bile predlagane u raspravama na sveučilišnim tijelima, o tome kako je tehničke prepreke moguće riješiti.
Moram stoga zaključiti da se primjeri na koja se upozorava u pismima i koja sam primio, izravna posljedica takve odluke Filozofskog fakulteta. Ispričavam se mojim korespondentima što zbog kratkoće vremena odvojenog za davanje izjave nisam mogao biti dovoljno precizan u njenom sadržaju, što je izazvalo njihove opravdane reakcije. Jednako tako, izražavam žaljenje što, unatoč svim nastojanjima, kao rektor nisam uspio postići da se novi model participacije uvede na sve sastavnice, iako moram podsjetiti kako su u tom pogledu moje ovlasti prilično ograničene. Stoga ću već prilikom pripreme odluke o upisima za akademsku godinu 2009./2010. napraviti sve što je u mojoj moći da uvjerim Senat i čelnike sastavnica u potrebu da taj model usvoje sve sveučilišne sastavnice.
S poštovanjem,
Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš