Iako je vladavina premijera Orbana kontroverzna, zbog ugrožavanja slobode medija i toleriranja ekstremnih desničara, ekonomska politika koju provode njegova stranka Fidesz i on vrijedna je razmatranja, i lažni hrvatski socijaldemokrati mogli bi od njih mnogo toga naučiti.

 

 

U godinu dana od Fideszove pobjede na izborima mađarski parlament usvojio je cijeli niz zakona i paket ekonomskih mjera, sa ciljem reforme posrnulog mađarskog gospodarstva. Kada je Orban došao na vlast, situacija u Mađarskoj bila je vrlo slična situaciji kakvu je zatekao Milanović, kada je preuzeo funkciju premijera. Orban je zatekao dug od osamdeset milijardi eura.

 

Slično kao i Hrvatska, Mađarska je u procesu privatizacije rasprodala mnoge važne tvrtke, kao i veliki dio bankarskog sektora, koji je kao i u Hrvatskoj završio u vlasništvu stranih banaka. Politika privatizacije ni u Hrvatskoj a ni u Mađarskoj nije rezultirala smanjenjem duga, već je on konstantno rastao. Ovisnost gospodarstva o "stranim" izvorima financiranja, već na početku financijske krize, dovela je do pada proizvodnje, te zbog toga i pada izvoza i zaposlenosti.

 

Fidesz, Orbanova stranka, je veći dio tranzicijskog razdoblja, u kojem su provođene privatizacije i ostvaren najveći dio zaduživanja, provela, kao i članice Kukuriku koalicije, u opoziciji. Prvi puta je na vlast došao 1998. godine, te je već tada određenim potezima dao do znanja da su mu prioritet "tranzicijski" problemi građana. Tako je uveo protekcionističke mjere u poljoprivredi, čime je pokušao zaštititi mađarske seljake od snažno subvencioniranih europskih poljoprivrednika, što ga je dovelo u sukob s Europskom unijom.

 

 

Nakon toga gubi vlast, a u međuvremenu Mađarska ulazi u Europsku uniju.

 

Fidesz je boravak u opoziciji iskoristio za izradu ekonomskog programa koji se sastojao od 29 ekonomskih mjera, koje su bile najavljene još prije izbora. Zahvaljujući stabilnoj većini u parlamentu, mjere su usvojene te se krenulo u njihovu provedbu.

 

Odlična mjera, kojom se pomoglo malim tvrtkama, a koje svugdje u svijetu zapošljavaju najveći broj ljudi, je smanjenje poreza za male tvrtke. Porez za tvrtke čija dobit ne prelazi 1,75 milijuna eura, smanjen je sa 19 na 10 posto. Uveden je i jedinstveni porez na plaće, koji iznosi 16 posto.

 

Također, mađarska vlada dolazi u sukob s MMF-om, te se prekidaju pregovori, a suprotno preporukama međunarodnih institucija, Vlada umjesto zaduživanja, sredstva odlučuje potražiti u unutarnjim izvorima.

 

Uvodi se poseban, privremeni porez u trajanju od tri godine, za velike tvrtke, od čega je u proračunu završilo 1,3 milijarde eura godišnje. Uveden je i poseban porez za banke i osiguranja. Bankarski porez iznosi 0,45 posto njihove bilance, dok osiguranja plaćaju porez od 5,8 posto na premije.

 

 

Mađarska vlada zabranila je kredite u stranim valutama, jer su kao i mi u Hrvatskoj, imali velike probleme sa kreditima u švicarskim francima, te je bankama zabranjeno poslovanje s izvedenicama(rizičnim financijskim instrumentima). Bankama je dan ultimatum da do 01.11.2013. godine konvertiraju sve kredite s valutnom klauzulom u forinte, ili će ih država konvertirati.

 

Nakon toga, Mađarska je izašla iz procedure prekomjernog deficita, te je deficit sada unutar granice od 3 posto.

 

 

Da se ovoj "neobičnoj" priči nazire sretan kraj, govori izvještaj američke investicijske banke Merrill Lynch, koja Mađarskoj u 2014. godini predviđa gospodarski rast od 2,6 posto, što je više od procjene mađarske vlade.

 

 

Ništa. Vlast se gubi u nevažnim pitanjima, trošenje prikazuju kao štednju, luksuz kao investicije, vanjskopolitičke blamaže kao pobjede, a za tekuće probleme okrivljuju prethodnike. Za to vrijeme opozicijski HDZ održava "klauzuru" (od kuda samo vade te izraze?) u Tuđmanovom rodnom mjestu, kao da se radi o nekoj vjerskoj sekti, a gospodarski program skrivaju (da netko ne mazne to genijalno djelo), valjda zato jer ga ni nemaju.