Grčka i Hrvatska: Dva najveća pacijenta Europske unije

Grčka i Hrvatska: Dva najveća pacijenta Europske unije

Foto: Hina, Shutterstock, Index

HRVATSKA i Grčka, dva najveća pacijenta Europske unije imaju brojne sličnosti.

Osim čistog plavog mora i "tisuću otoka" obje imaju ogromne javne dugove, rasprostranjenu korupciju, visoku poreznu evaziju, rana umirovljenja i visoke plaće u javnom sektoru, ali i - što je posebno zanimljivo - vrlo visoku štednju građana.

Zemlja od deset milijuna stanovnika s 200 milijardi eura štednje

Grčka je u razdoblju prije krize nagomilala javni dug od preko 300 milijardi eura, no zanimljivo je da je u razdoblju od 2004. do 2009. godine i štednja građana u bankama udvostručena - odnosno porasla je za sto milijardi eura.

Kako je zemlja koja ima oko 10 milijuna stanovnika dogurala do štednje od 200 milijardi eura? Novac od inozemnih kredita koje je dizala država prelijevao se u džepove svih onih koji s njom posluju ili od nje primaju plaću.

Štednja građana u Grčkoj (mlrd. EUR) Izvor: Središnja banka Grčke



Dobar dio novca opran je, kao i u Hrvatskoj, kroz građevinski sektor. Zanimljivo je da se snažan rast štednje u bankama, "poklopio" s velikim investicijama vezanim uz održavanje Olimpijade u Ateni 2004. godine. Tada je Grčka potrošila milijarde javnog novca na gradnju sportskih objekata. a novac se trošio bez kontrole. Dio tih objekata, nakon što su Igre završile nema nikakvu svrhu, niti donosi prihode. Zvuči poznato?

Rastrošna država a nitko ne plaća poreze

Broj zaposlenih u javnom sektoru porastao je od početka 80-ih s oko 300 tisuća, na preko 700 tisuća. Naravno, u javnom sektoru su u prosjeku oko 30 posto veće plaće.

Osim toga, Grčka ima dugu "tradiciju" neplaćanja poreza. Iako sada za bankrot optužuju inozemne kreditore, skupa država u kombinaciji sa široko rasprostranjenim neplaćanjem poreza morala je rezultirati bankrotom, a dobar dio novca završio je na privatnim računima. Što bi značilo da su Grci zapravo opljačkali sami sebe, a sada bi to, kako traži Vlada Aleksisa Ciprasa, trebali platiti europski porezni obveznici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Koliki su razmjeri izbjegavanja poreza u Grčkoj najbolje govori praksa komercijalnih banaka, koje su mnogim građanima odobravale kredita čija rata je jednaka službenom iznosu plaće, što znači da su bile svjesne da su stvarna primanja daleko veća.

Vlada Aleksisa Ciprasa došla je na vlast zahvaljujući mnogim nerealnim obećanjima. Najavljivali su odustajanje od mjera štednje propisane prethodnim programom pomoći, obećavali su čak i povećanje minimalne plaće na 751 euro, što si propala grčka ekonomija teško može priuštiti, te su najavljivali povećanje mirovina.

Grčka se sada nalazi na rubu bankrota. Ako ne pristane na uvjete međunarodnih kreditora, koji traže disciplinu u trošenju javnog novca i plaćanju poreza, Atena ostaje bez novca i za održavanje postojećeg standarda. Moguć je i izlazak iz eurozone, koji bi prema nekim procjenama snizio standard građana za čak 80%, odnosno (možda) vratio na realno stanje.

Hrvatska: Javni sektor neokrznut, država se zadužuje, a štednja u bankama raste

Sličnu situaciju imamo i u Hrvatskoj. Javni dug nezaustavljivo raste, ali raste i štednja građana. Iako je kriza bez posla ostavila stotine tisuća građana, javni sektor ostao je gotovo neokrznut, a javni dug nastavio je nekontrolirano rasti te je krajem prošle godine dosegnuo 280 milijardi kuna.
Nevjerojatan je podatak da teška višegodišnja kriza nije utjecala na rast štednje građana, koja je samo u razdoblju od kraja 2008. do kraja 2013. porasla za 35 milijardi kuna, te je rasla po stopi od gotovo pet posto. To znači da neki krizu u Hrvatskoj nisu ni osjetili.

Štednja građana u bankama i štedionicama u Hrvatskoj (mlrd. HRK) Izvor: Zaba



Hrvatsku "grčka kriza" tek čeka. Milanovićeva Vlada odgađala je ozbiljen reforme, zbog čega je izostao oporavak realnog sektora, a dugovi su se gomilali. Sada u predizbornoj godini reforme nitko ni ne očekuje, tako da posao čeka sljedeću Vladu.

Bankrot tek slijedi

Hrvatska nakon 2015. godine ulazi u fazu visokih otplata dijela glavnice i kamata na obveznice, te do 2025. prosječno godišnje dospijeva 18,8 milijardi kuna, a kako navode stručnjaci Instituta za javne financije, tako velike potrebe za novim zaduživanjem radi otplata dospjelih obveza nismo imali sve od stjecanja neovisnosti.

Prema optimističnim prognozama, gospodarski rast trebao bi sljedećih godina iznositi od 1% do 2% BDP-a, dok na kamate trošimo 3,4% BDP-a. Ukratko, ne zarađujemo niti za otplatu kamata.
U kakvoj financijskoj situaciji se nalazi Hrvatska pokazuju i kamate koje plaćamo. Iako je novac u Europi, zbog programa kupnje obveznica Europske središnje banke (ESB), jeftiniji nego ikad, prinos na hrvatske obveznice je oko 3%, a veći prinos imaju samo Cipar i Grčka.

Nakon što ESB prekine svoj program, što je predviđeno 2016. očekuje se snažan rast kamata. Kombinacija visokih kamata i pojačanih potreba za zaduživanjem za otplatu starih dugova. s čime će se suočiti Hrvatska, bez vrlo oštre štednje vodi u siguran bankrot.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara