Spašavanja zemalja eurozone provodila su se pod strogim uvjetima koje je provjeravala i nazirala tzv. Trojka: Europska komisija, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond. Međutim, Trojkine metode rada i njena demokratska odgovornost dovedene su u pitanje.

 

 

 

Najviše su me šokirali komentari sudionika iz Grčke, teško mi je odabrati samo jedan. Svi opisuju socijalni tsunami koji se dogodio u toj državi. Najviše su me impresionirali komentari vezani uz kršenja prava na pristup zdravstvenoj zaštiti, uključujući nabavku i korištenje lijekova. Sva prava su bitna, poput prava na kolektivno pregovaranje, pravo na radno mjesto, ali uistinu je nevjerojatno da danas netko nema pristup najosnovnijim lijekovima i liječničkoj brizi.

Kako je moguće da se tako nešto dopušta samo u ime konsolidacije financijskih institucija i javnog duga?

 

 

Bez pretjerivanja mogu reći da su sve brige i problemi o kojima smo razgovarali u našoj LinkedIn raspravi ušli u konačni tekst. Međutim, mandat izvješća je pokrivao samo Grčku, Irsku, Portugal i Cipar te stoga nismo mogli uzeti u obzir komentare koji se se ticali, primjerice, isključivo Španjolske.

 

Želio bih naglasiti da su svi sudionici imali zajedničko veliku osobnu požrtvovnost i razumijevanje: to je najveća dodatna vrijednost našeg projekta.

 

 

Ovo je za mene bilo jako zanimljivo iskustvo. Otvaranje novih komunikacijskih kanala nije samo korisno zbog toga što nam omogućuju da saznamo što misle građani, već zato što naše političke rasprave možemo izraziti svakodnevnim jezikom. Smatram da će ova metoda biti jako korisna budućim članovima parlamenta.

 

Društvena mreža koju smo mi odabrali ima tu prednost što izabire sudionike u debati na kvalitativnoj razini, međutim, s druge strane smanjuje mogućnost sudjelovanja ljudi koji su uključeni samo na popularnije platforme. Parlament će slične rasprave zbog toga trebati pokrenuti i na drugim društvenim mrežama, bez obzira na to što postoji opasnost od trivijalizacije pitanja.