Ilustracija: Hina/Shutterstock/Index

KOJA je prava istina o "najpopularnijem i najuspješnijem" ministru SDP-ove Vlade, kako su Slavka Linića kao papige titulirali mnogobrojni politički komentatori, bez da su imali volje i pameti pogledati i interpretirati brojke.

Osim diskutabilne titule "najpopularnijeg ministra" u friziranim anketama i uz pomoć glasova parazita iz državnih ureda i agencija koji su cijenili Linićev superhikovski stil uzimanja radnicima da bi se hranilo neradnike, Linićev je "uspjeh" ovako komentirao komentator Oleg Maštruko:

"Njegov rezultat su nikada veći javni dug, nikada viši rashod države, nikad gore trošenje nepostojeće love i nikad slabija efikasnost naplate. Evo rezultata koje nam ostavlja - rupa u proračunu nikad veća! Pa taj tip, uza sve ostalo, je bio i užasno neefikasan čak i u toj feudalnoj satrapiji i utjerivanju radi kojega ga neki poštuju! Vrijeme je da se razbije čak i taj budalasti mit o nekoj Linićevoj uspješnosti jer on je po svim konkretnim brojkama brutalno neuspješan kao ministar, čak i ako po strani metnemo sve druge psihološke, antropološke, nepotističke i kriminalističke analize njegovog posla. Gole brojke pokazuju ga kao najneuspješnijeg ministra financija ikad."

Pa pogledajmo posljedice Linićeve vladavine:

Jedan od prvih poteza Slavka Linića bilo je povećanje stope PDV-a. Na vlast je Kukuriku koalicija došla u prosincu 2011. godine, a već početkom 2012. PDV je skočio s 23 na 25 posto. Prema nedavnoj analizi konzultantske kuće KPMG, Hrvatska ima treću najveću stopu PDV-a na svijetu.

Veći PDV imaju samo Mađarska (27 posto) i Island (25,5 posto). Hrvatska se sa stopom PDV-a od 25 posto nalazi u istom rangu kao Danska, Norveška i Švedska, dok manji PDV imaju, primjerice, Finska (24 posto), Italija (22 posto), Slovenija (22 posto), Belgija (21 posto), Nizozemska (21 posto), Austrija (20 posto), Francuska (20 posto), Velika Britanija (20 posto)...

Trošarine na gorivo Linić je povećavao čak četiri puta. Jednom 2012. godine, dvaput 2013. godine i sada opet u travnju 2014. godine. Svaki put je iz Vlade dolazilo objašnjenje da se radi o usklađivanju trošarina s Europskom unijom, iako su iz Instituta za javne financije tvrdili da to nije istina: glavni razlog većih trošarina, prema stručnjacima IJF-a, pokušaj je snažnijeg punjenje državnog proračuna.

U srpnju 2012. trošarine za gorivo su povećane za 15 lipa po litri. U srpnju 2013. trošarine su povećane za 10,9 do 20,9 lipa po litri. U rujnu 2013. godine trošarine su povećane za osam do deset lipa po litri. Zadnje povećanje došlo je u sklopu procedure prekomjernog deficita u travnju ove godine. Trošarine su tada povećane za 20 lipa po litri.

Svako povećanje trošarina rezultiralo je i skupljim gorivom. Tako je 18. travnja, istoga dana kada je na snagu stupila odredba o povećanju trošarina za 20 lipa po litri, gorivo prosječno poskupjelo za 25 lipa po litri. Cijene eurodizela odmah su skočile iznad deset kuna po litri.

Središnji stup Linićevog mandata bilo je uvođenje fiskalizacije, čiji pravi učinci još nisu poznati. Što nam je fiskalizacija točno donijela, vidjet će se nakon obrade prijava poreza na dohodak i poreza na dobit. No, Ministarstvo financija već je provelo analizu i pohvalilo se drastičnim rastom prijava oporezivih prihoda.

Prešutjeli su, međutim, da podaci o punjenju proračuna ne sugeriraju pretjerani uspjeh projekta fiskalizacije. Izvještaj o izvršenju državnog proračuna za 2013. godinu na stranicama Ministarstva financija još nije dostupan, ali objavljeni su podaci za prvih 11 mjeseci te godine.

Prema tim podacima, prihodi od siječnja do prosinca iznosili su 101,4 milijarde kuna, dok su u 2012. iznosili 112,9 milijardi kuna. Uz pretpostavku da su prihodi za prosinac 2013. bili na razini prosinca 2012. godine (a vjerojatnije je da su bili manji), radi se o gubitku od 2,4 milijarde kuna.

Usprkos fiskalizaciji, u 2013. godini prikupljeno je manje poreza nego godinu ranije. Prihodi od poreza u 2012. tako su iznosili 64,7 milijardi kuna, a u prvih 11 mjeseci 2013. prikupljeno je 57,3 milijarde kuna. Od PDV-a je državni proračun u 2012. imao 40,6 milijardi kuna prihoda, a u prvih 11 mjeseci 2013. od PDV-a je ostvareno 36,7 milijardi kuna prihoda.

Prihodi su se, dakle, usprkos povećanoj poreznoj presiji smanjivali, a gospodarstvo je padalo. Hrvatski BDP u 2011. godini, kada je Linić uselio u Ministarstvo financija, nije ni padao, ni rastao: bio je na nuli. U 2012. godini zabilježen je pad od dva posto, dok je u 2013. BDP pao za jedan posto. Očekuje se da će hrvatski BDP i u 2014. godini pasti za oko jedan posto.

Od početka krize, odnosno od 2008. godine, hrvatski BDP ukupno je pao za čak deset posto. Takva gospodarska depresija rezultirala je i porastom broja nezaposlenih. Prema podacima HZZ-a, u Hrvatskoj danas ima 348.258 nezaposlenih. Krajem prosinca 2011. godine na burzi rada bilo je prijavljeno 315.438 ljudi.

Jednostavna usporedba ta dva broja pokazuje da je u mandatu Slavka Linića i Kukuriku vlade broj nezaposlenih porastao za 32.820 osoba. Uz dodatak da će po završetku turističke sezone, kada sezonski poslovi nestanu, razlika biti i veća.

Ovaj podatak bitno je navesti, iako broj nezaposlenih nije u direktnoj ingerenciji Ministarstva financija. Linić se, naime, početkom travnja hvalio da su predstečajne nagodbe, uz fiskalizaciju drugi stup njegova mandata, spasile 40.000 radnih mjesta.

No, dokumentaciju na kojoj se ova procjena temelji Linić nikada nije prezentirao javnosti. Štoviše, nismo doznali ni koliko je od predstečajnih nagodbi novca uplaćeno u proračun. Kada je krajem ožujka objavljeno da su predstečajne nagodbe sklopljene za 950 tvrtki s ukupno prijavljenim obvezama od 17,4 milijarde kuna i 18.189 zaposlenih, Linić je podatke o uplatama u proračun, koji bi trebali pokazati koliko su predstečajne nagodbe doista uspješne, proglasio tajnima.

Indikativna je međutim brojka od 18.189 zaposlenih u firmama za koje je predstečaja nagodba sklopljena. Jesu li to spašena radna mjesta na koja je Linić mislio? I ako jesu, gdje je još 22 tisuće radnika?

Jedna od rijetkih stvari koja je Liniću išla dobro bilo je zaduživanje. Dug opće države u prosincu 2011. godine iznosio je 155,9 milijardi kuna. U Linićevom mandatu dug opće države, koji uključuje dug središnje države, lokalne države i fondova socijalne sigurnosti, porastao je za barem 66,1 milijardi kuna. Krajem 2013. dug opće države iznosio je 220,2 milijarde kuna. Koliko je točno dug iznosio početkom svibnja 2014., kada je Linić smijenjen, tek trebamo doznati.

Za kraj smo ostavili brojku koju je Linić često isticao kao svoj najveći uspjeh. U Linićevom mandatu u Ministarstvu financija nelikvidnost je smanjena za oko osam milijardi kuna. U prosincu 2011. godine nelikvidnost je iznosila 41,69 milijardi kuna. U ožujku 2014. zabilježena je nelikvidnost u iznosu od 33,77 milijardi kuna. I bio bi to realan uspjeh, samo kada bismo znali koliko je spornih dugova naplaćeno, a koliko ih je oprošteno?