Koliko još dok netko ne pukne?

Koliko još dok netko ne pukne?

Foto: Anita Bukljaš/Index

STVARI su vam krajnje jednostavne. Kada dozvolite prvi ilegalni prosvjed, morate dozvoliti i drugi i treći… Kada već dozvoljavate ilegalne prosvjede, onda možete dozvoliti da se vozi i malo brže, pa i da se čine lakša kaznena djela. Neće dugo proći, pa ste dozvolili oblike devijantnog ponašanja i dobili raj za one koji ne vole državni autoritet – Somaliju, pa tko ima za vozit SUV, kalaš na suvozačkom sjedištu i sanduk municije je faca, a tko nema – hebi ga, nismo svi rođeni pod sretnom zvijezdom.

Država ili postoji ili ne postoji. Država ili funkcionira ili ne. Razlika između uređene države tipa Austrije ili još više Singapura i neke balkanske državne karikature je upravo u tome što u prvima propisi vrijede za sve i svakoga, a u drugima za neke ili nikoga. Hrvatska kao i svaka suverena država bira svoj put – pa sama odabire hoće li putem Austrije ili putem balkanskog ili bizantinskog utjecaja.

Suverenost države, kao najšira vlast, koja prožima sve dijelove državnog teritorija uključujući čak i more te zračni prostor – znači i protezanje propisa i pravila uprave te države. I samo jedna može biti suverena na svom teritoriju. Ako ne prožimaš propisima i državnim ustrojem cijeli teritorij, onda tu dođe netko drugi – druga država ili paradržavna organizacija. I proglasi svoj suverenitet.

Uz malo pomoći matematičara, lako se da izračunati kada će nakon par neprijavljenih prosvjeda krenuti stvari dalje, pa kada će u Hrvatskoj postati normalno ne zaustaviti se policajcu, sukobe sa susjedom rješavati sjekirom, a kada popišati se na šank u birtiji ako se netko usudi zatražiti plaćanje računa.

Država jednostavno postoji ili ne, a poštivanje normi također jednostavno postoji ili ne.

Loptica je na Vladi

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Toleriranjem "spontanog okupljanja" šatordžija Vlada Republike Hrvatske je upravo stvorila dojam da propise ne treba poštovati, da postoje ljudi koji su iznad i izvan propisa – i pri tome ne mislim na onih desetak izmanipuliranih u kolicima, već na one prave igrače koji drže svu ovu logistiku, struju, vodu, hranu, dežurstva. I usput malo "nadziru" policiju. Da se zna da su oni tu stalno, a Vlada samo privremeno.

Zašto Vlada šuti? Zašto ministar policije šuti? Pa ili su shvatili svoju funkciju samo kao mjesto gdje bi primali 17-20.000 kuna i ne oznojili se, ili stvarno nemaju ništa za reći hrvatskim građanima oko onih ozbiljnih gospodarskih tema, pa im tromjesečno razvlačenje skupa u Savskoj sasvim odgovara.

U oba slučaja – ne radili ili se skrivali, ministri jednostavno ne zaslužuju plaću koju dobivaju. Nismo ih izabrali da dopuštaju ilegalne prosvjede, a i nismo ih izabrali da se skrivaju iza prosvjednika kako se ne bi vidjelo da oko pokretanja hrvatskog gospodarstva nemaju pojma.

Previše je nervoze

Stvari se polariziraju, previše je ljudi na ulicama, previše nervoze – i negdje će kad, tad nekome puknuti. A onda će za to biti kriva samo i jedino Vlada Republike Hrvatske, jer nije provodila javni red i mir. Jednostavno, pravo mora ići prema svima ili prema nikome. A to što će se onda morati sukobiti s raznim paraobavještanim elementima – pa zato smo ih i odabrali. Nismo ih kao građani postavili tamo u Banske dvore da idu na skijanje i beru tratinčice. I idu u onaj skupi zagrebački restoran na pašticadu. S njokima od krumpira. U radno vrijeme.

A što se ministra policije tiče, Ranka Ostojića, predlažemo da se funkcija ukine na način da se za ministra policije imenuje jedan ležeći policajac. Koštat će puno manje, a i obavljati uspješno barem jednu funkciju – smirivanje prometa u nekoj ulici, što je puno više od onoga što radi aktualni ministar.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara