Foto: Guliver Image/Getty Images; Crometeo

KRAJEM listopada Međunarodni panel o klimatskim promjenama izdao je posljednje priopćenje koji naglasak stavlja na čovjekov utjecaj na klimu. Područja koja su obuhvaćena u studiji o klimatskim promjenama jesu vegetacija, temperature kopnenih i vodenih površina, atmosfera i kriosfera, odnosno planetarni led.

Led se na Zemlji mjeri i pratiti na više načina, od kojih je najznačajnije satelitsko praćenje ledenog pokrova i stanja polarnih kapa. Zbog brojnih i različitih izvora mjerenja površinskog leda diljem svijeta, izvješća i rasprave o rastu ili gubitku leda često mogu biti pogrešno interpretirane. Ono što može biti istinito po pitanju leda na nekom određenom prostoru, nije uvijek relevantan pokazatelj globalnog stanja ledenih površina, niti individualni primjer topljenja ili rasta leda predstavlja bilo kakav bitan izvor informacija na temu klimatskih promjena, prenosi Crometeo.

Površina arktičkog leda:

Primjerice, ledeni pokrov na Grenlandu ubrzano gubi masu tijekom posljednjih nekoliko godina. Znanstvenici bilježe da je povećanje razine mora kompatibilno stopi gubitka leda. Tijekom 2012., NASA je zabilježila rekordan gubitak leda na arktičkom području zadnjih 30 godina. Dok je dio spomenutog topljenja normalan za područje tijekom ljetnih mjeseci, led se zadnjih godina gubi i na područjima na kojima se do sada zadržavao cijele godine.

U višim predjelima Grenlanda topljenje leda koje se dogodi kratkog je vijeka, i voda se brzo ponovno sledi u jesenskim mjesecima. S druge strane, led koji se otopi uz obalu utječe u ocean. U prosječnom ljetu Grenland izgubi oko 50 posto svoje ledene površine, a satelitska mjerenja su zabilježila 97-postotni gubitak prošle sezone.

Iako je ovog ljeta gubitak leda bio vidno manji nego rekordne 2012., ukupna površina izgubljenog leda još je uvijek mnogo veća nego što je to bio slučaj prije nekoliko godina. Površina zaleđenog mora također je u stalnom opadanju.

Izvješća iz NASA-e, NOAA i američkog Nacionalnog centra za snijeg i led pokazala su da se površina zaleđenog mora na Arktiku smanjuje prosječnom stopom od 12 posto po desetljeću od kraja 70-ih. Tijekom posljednjih 60 godina, Arktik se zagrijao za oko 2°C, a preostali ledeni pokrivač je 50 posto tanji nego u prethodnim desetljećima.

Led se na Sjevernom polu topi, no na Južnom postoji drugačiji trend - površine pod ledom se povećavaju. Tu činjenicu često koriste "protivnici" globalnog zagrijavanja u raspravama o klimatskim promjenama.

John Cook, klimatolog s Instituta za globalne promjene na Sveučilištu u Queenslandu, objašnjava da satelitski podaci pokazuju porast površine morskog leda na Antarktici. Međutim, studije su pokazale da se Južni ocean zapravo zagrijava brže od svih ostalih oceana na Zemlji! Snižena razina ozona iznad Antarktike uzrokuje hlađenje stratosfere, a to dovodi do ledenih vjetrova, kao i do promjene u cirkulaciji oceana. Promjene u cirkulaciji mogu topliju i slaniju vodu dovesti bliže površini i povećati otapanje leda mnogo intenzivnije nego sam porast temperature zraka.

Hannah Hickey sa Sveučilišta u Washingtonu objasnila da je debljina leda je također bitan faktor. Izuzetno jaki antarktički vjetrovi guraju led dalje od obale. Unatoč rastu temperature vode, led je u stanju ostati zaleđen zbog ledenog vjetra, a zbog svog načina nastanka i strukture, led ostaje duže u krutom stanju.

Iako površina antarktičkog morskog leda raste, kopneni se led stalno smanjuje. To je dovelo do prave konfuzije u raspravama o klimatskim promjenama oko gubitka ili povećanja leda. Jedna struja tako naglašava njegovo topljenje na Antarktici, a druga njegovo povećanje. Tehnički gledano, obje strane su u pravu, ali nijedna ne uzima u obzir stanje leda u cjelini.

Dr. Chris Forest, izvanredni profesor klimatskih promjena s Penn State Sveučilišta, istaknuo je da se klimatski trendovi tiču dugog razdoblja: "Morski led se sigurno smanjuje od kada postoje satelitska mjerenja. Zadnjih deset godina bilježi se rast površine morskog leda, no to je i dalje manje leda od stanja koje je postojalo prije 20 godina. Stanje s morskim ledom sjajan je primjer kako se moraju gledati dugoročni trendovi. Ne mogu se promatrati samo varijacije iz godine u godinu, već je potrebno uzeti u obzir dugoročne klimatske promjene i dugoročne promjene u stanju morskog leda"

"Kad se govori o topljenju leda i njegovoj povezanosti s klimatskim promjenama, primjeri rasta ili gubljenja leda u pojedinoj godini ne mogu se uzeti sa dokaz bilo kojoj teoriji. Ne smiju se izvoditi zaključci na temelju događanja u jednoj godini ili na temelju izdvojenog događaja, potreban je znatno duži niz godina za kvalitetne zaključke", rekao je Forest za AccuWeather.