Udomitelji od države dobivaju 2000 kuna, a nitko ne kontrolira troše li sve na dijete

Udomitelji od države dobivaju 2000 kuna, a nitko ne kontrolira troše li sve na dijete

Foto: Shutterstock

IAKO je riječ o hvalevrijednom postupku onih koji se na to odluče i to rade iz srca, ipak je udomiteljstvo u Hrvatskoj nekima postalo unosan biznis pa tako udomljuju i do nekoliko djece.

Istraživanje "Što nam djeca govore o udomiteljstvu" koje je UNICEF provelo prije par godina pokazalo je da su iskustva u udomiteljskim obiteljima različita. Iako je većina njih pozitivna, bilo je i djece koja su svjedočila da su ih udomitelji tukli, tjerali da previše rade, da su novac koji su od države dobili za udomljeno dijete trošili samo na svoje biološko, dok je udomljeno dijete hodalo poderanih cipela.

Naime, udomitelji od države za svako dijete dobivaju zajamčenu minimalnu naknadu od 2000 kuna za troškove smještaja djeteta školskog uzrasta ( odjeća,obuća, školska oprema, prehrana, džeparac za dijete) plus 400 kuna kao iznos naknade koja se dodjeljuje udomitelju za njegov trud.

Nema kontrole o transparentnosti trošenja novca

No, problem je što nema nikakve kontrole kako bi se provjeravala transparentnost trošenja novca i vidjelo da li doista udomitelji taj novac kojeg dobiju za potrebe djeteta ujedno na njega i troše.

Na upit da li Centar za socijalnu skrb provjerava udomitelje troše li novac transparentno, u Ministarstvu socijalne politike i mladih ne daju konkretan odgovor. Odnosno iz odgovora proizlazi da ih ne kontroliraju.

Tek kad udomitelj traži ekstra novac (van tih 2000 kuna) tek tada mora predočiti račun za što je novac namijenjen.

"U slučaju da je Centar za socijalnu skrb sukladno zakonu odobrio i neko drugo novčano pravo za potrebe korisnika (jednokratna naknada za udžbenike kada ih ne ostvaruje po drugoj osnovi, plaćanje ekskurzije i sl.) tada je udomitelj dužan priložiti dokaz (račun) o utrošenim sredstvima", kažu u Ministarstvu.

Dodaju kako s udomiteljem kojem je izdana dozvola za obavljanje udomiteljstva za određen broj i skupinu korisnika, Centar za socijalnu skrb sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama vezanim uz skrb o smještenom korisniku.

"Mjesečna naknada za troškove smještaja korisnika podrazumijeva ukupne redovite troškove smještaja korisnika (troškovi prehrane, režijski troškovi, odjeća i obuća i svi drugi tekući troškovi).

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Istraživanje: Neki socijalni radnici samo jednom u pet godina obilaze dijete

Ukoliko bi centar za socijalnu skrb tijekom obilaska i provjere skrbi o korisniku, prijave korisnika ili drugih osoba, utvrdio da standard smještene osobe ne odgovara iznosu naknade za troškove smještaja korisnika, na temelju utvrđenih okolnosti i činjenica, ima ovlasti za oduzimanje izdane dozvole", kažu u Ministarstvu.

To znači da udomitelji imaju potpuno otvorene ruke kako raspolagati s 2000 ili više tisuća kuna jer je Zakonom propisano da u jednoj udomiteljskoj obitelji može biti smješteno najviše troje djece, iznimno više ako se radi o braći i sestrama te ako udomiteljska obitelj ispunjava propisane uvjete za smještaj više djece.

Do problema ne bi trebalo dolaziti da svi socijalni radnici redovito obilaze djecu u udomiteljskim obiteljima i direktno od njih saznaju kako se udomitelji prema njima ponašaju, da ih slučajno ne zlostavljaju, da provjere imaju li sve što im treba.

Naime, u istraživanju UNICEF-a upravo su neka djeca kao problem navela da ne poznaju svog socijalnog radnika pa govore o potrebi kontinuiteta odnosa sa stručnjacima. Kod nekih se javlja i otpor prema promjenama socijalnih radnika i preporučuju da ih se ne mijenja. Neki tako kažu da im nedostaje njihov stari socijalni radnik.

UNICEF u istraživanju također navodi kako su kontakti socijalnih radnika rijetki - jedanput u pet godina ili jedan do dva puta godišnje, iako bi prema Zakonu o udomiteljstvu trebali dolaziti minimalno jednom u tri mjeseca (što je također premalo).

Država siromašnom samohranom roditelju s djetetom daje 800 kuna

I za kraj, usporedbe radi, siromašni samohrani roditelj koji je korisnik prava na minimalnu naknadu zajamčenu naknadu dobiva 800 kuna s kojima bi trebao pokriti sve potrebe djeteta.

U Ministarstvu socijalne politike i mladih za Index su rekli kako ove dvije naknade nisu usporedive jer je zakonska obveza roditelja skrbiti o svom djetetu, dok se udomitelj bavi djelatnošću udomiteljstva temeljem izdane dozvole te za troškove smještaja i skrb o korisniku prima naknadu.

"Samohrani roditelji koji ostvaruju pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u pravilu imaju i pravo na doplatak za dijete (koji se ostvaruje u sustavu mirovinskog osiguranja) te prava koja osigurava jedinca područne (regionalne) i lokalne samouprave", kažu u Ministarstvu.

Iako znamo da je roditelj dužan brinuti o svom djetetu, u slučaju kad se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji nerijetko mu se dijete oduzima jer naravno, spomenuti iznos ne može pokriti sve to što djetetu treba.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara