Ilustracija: Index (Zarko Basic/PIXSELL, Matija Habljak/PIXSELL)

"DUBOKO mi je žao da se uopće u vodstvu stranke razmišljalo o nekom drugačijem scenariju vezanom uz ratifikaciju", kaže u razgovoru za Index Aleksandra Kolarić, članica SDP-a i kandidatkinja za šeficu ogranka stranke u Zagrebu. Podsjetimo, Aleksandra Kolarić je nakon što ju je Milanović izbacio iz SDP-a, nedavno vraćena u stranku.
 
Kao i prije, ona se ne suzdržava u tome da kritizira vrh stranke pa je bila dobar sugovornik za "čudna" događanja unutar SDP-a oko ratifikacije Istanbulske konvencije (IK). 

Kako komentirate oprečne izjave predsjednika stranke Davora Bernardića koji je prvo najavio kako SDP neće glasati za IK ako bude "bilo kakva formulacija ili izjava na postojeću Istanbulsku konvenciju", a kada je vladina izjava napokon službeno i izašla, rekao je da će SDP ipak glasati za, dok je polemike da je SDP protiv IK nazvao fake newsom?

U Hrvatskoj je u 8 godina ubijeno 156 žena. Istanbulska konvencija je dokument čiji je cilj bolja zaštita žena od nasilja i sprečavanje tog nasilja. Izuzetno pozitivan i važan cilj, dobar za svako društvo, pa tako i za hrvatsko.

Pravo žena na siguran život ne smije biti žrtvovano bilo kakvim politikantskim interesima pojedinaca ili neke stranke. Jedina ispravna odluka, jedina moralna i politički odgovorna odluka, jedina moguća odluka za socijaldemokrate je glasanje za ratifikaciju ove konvencije. Stoga sam izuzetno zadovoljna da je predsjednik SDP-a uvidio pogrešku i da je vodstvo stranke promijenilo odluku te će svi naši zastupnici glasati za bolju zaštitu žena od nasilja i za ratifikaciju.

Konkretne Bernardićeve izjave pobijaju jedna drugu i odražavaju to nesnalaženje oko ove vrlo, vrlo važne teme za naše društvo. Kao i građani i naši glasači željela bih da predsjednik moje stranke jasno i dosljedno komunicira s javnošću. S obzirom na to da mi je to struka, stojim mu na raspolaganju za savjete o medijskoj komunikaciji kako bi u tome bio uspješniji u budućnosti.

Smatrate li da je uloga SDP-a oko ratifikacije Istanbulske konvencije bila pozitivna ili negativna?

U cijelosti uloga SDP-a oko ove teme je pozitivna. Za vrijeme bivšeg vodstva potpisali smo Konvenciju, a za vrijeme novog vodstva zatražili smo lani za Dan žena da se Konvencija stavi na dnevni red sabora i ratificira. No kako ništa u životu nije crno-bijelo, tako je i tu bilo pogrešaka i propusta.

Kada je SDP bio na vlasti, propustili smo ratificirati Konvenciju i započeti njeno provođenje. Ljudska prava su, a zaštita žena od nasilja je dio ljudskih prava, sama srž socijaldemokratskog sustava vrijednosti i stoga je naš grijeh tu veliki. Za taj propust nema nikakvih opravdanja i ne smijemo ih ni tražiti. Treba jasno građanima priznati da je tadašnje vodstvo SDP-a pogriješilo. Svatko može pogriješiti. Snaga neke organizacije leži u priznavanju pogreške i njezinu ispravljanju. SDP će svojim glasanjem za ratifikaciju Konvenciji simbolički ispraviti tu pogrešku.

A što se tiče zadnjih dana, duboko mi je žao da se u vodstvu stranke razmišljalo o nekom drugačijem scenariju vezanom uz ratifikaciju. To je bilo politički nemudro i nepotrebno, a nanijelo je štetu našoj vjerodostojnosti. Ta izgubljenost u odlukama zabrinula je mnoge u društvu. Stoga je presudno važno da je ta odluka promijenjena i da će svi SDP-ovci u saboru glasati za ratifikaciju.

Ostaje nam vidjeti koliko HDZ-ovaca će "vježbati svoju savjest" na temi zaštite žena od nasilja. Jer pravi i duboki problem društva je otpor krajnjih konzervativaca, a takvih ima i u HDZ-u, spram jače zaštite žena od nasilja koji je kamufliran u izmišljenu bedastoću "rodne ideologije".

Što je SDP propustio napraviti u raspravi oko IK?

Ako govorimo o javnoj raspravi posljednjih mjeseci, SDP je nastojao sustavno u javnosti objašnjavati smisao i svrhu same Konvencije i činjenicu da će usvajanje tog dokumenta biti veliki korak naprijed u borbi protiv nasilja spram žena i u obitelji. Posebno je u tim pozitivnim aktivnostima prednjačio Forum žena.

Pitanje je jesmo li mogli uspješnije komunicirati? S obzirom na to da stranka već dugo ima problema sa snagom vlastite komunikacije spram građana i medija, to je obilježilo i našu komunikaciju oko ove teme. Da, trebamo biti puno uspješniji u slanju svojih poruka građanima, pa tako i svih poruka oko ove teme. To je cilj koji ovo vodstvo tek treba postići.

Neka od europskih političkih stranaka ljevice imaju po statutu dvoje supredsjednika različitog spola. Mislite li da je vrijeme da i SDP uvede tu praksu u hrvatsku politiku kao snažan simbol zalaganja za ravnopravnost i smatrate li da bi bilo otpora u vašoj stranci protiv te ideje?

SDP je napravio izvrstan iskorak u smjeru konkretnih poteza za ravnopravnost žena uvođenjem paritetne zastupljenosti žena na izbornim listama, što znači da će 50% liste biti žene, a 50% muškarci.

Ako nastavimo tim putem, smatram da bi bilo izvrsno da SDP ima jednu potpredsjednicu i jednog potpredsjednika, odnosno da je jedna od dvoje potpredsjednika obavezno žena.
Što se tiče modela da političke stranke vode istovremeno dvoje ili više supredsjedavatelja, ne smatram ga uspješnim niti dobrim rješenjem za bilo koju stranku, pa tako i SDP.

S obzirom na politiku koju zagovarate, je li HBK jedna od ključnih institucionalnih prepreka promjena društvenih stavova prema ženama kao drugotnima?

Da. Nažalost, mnogi crkveni dužnosnici u Hrvatskoj ekstremno su konzervativni, u ljutom boju protiv svega suvremenog te krajnje nazadni i isključivi. Ma u kakav celofan oni zamatali svoje stavove, ma kakvim izlikama se služili, ma kakva neuvjerljiva opravdanja svojih stavova izmišljali, iz njihovih javnih istupa jasno proizlazi patroniziranje i diskriminacija žena, strah od slobodnomislećih žena i muškaraca i bijes na sve koji misle drugačije, bijes na sve što donosi društvenu promjenu.

Prostor slobodnog društva je prostor u kojem se takvi ne snalaze, dapače raznolikost i svaki aspekt slobode pojedinca ulijevaju im snažan strah. Od tuda njihova ljutnja i bijes, dok neki među njima i ne prikrivaju svoju mizoginiju.

Radi se o pojedincima s "vjerom bez osmijeha i istinom koju nikada ne obuzima sumnja“, da parafraziram poznati citat Umberta Eca iz Imena ruže. Takvi ekstremni pojedinci su nažalost često najglasniji predstavnici Crkve u javnom prostoru. Jasno da u Crkvi postoje i liberalni i umjereni svećenici koji žive sa svojim vremenom i shvaćaju da je promjene i modernost nemoguće zaustaviti, ali su tiši.

Teško mi je reći tko prevladava u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Svim građanima je očito da su ekstremni konzervativci iz Crkve najglasniji. Stoga bih rekla da Crkva ima velikih problema u prilagodbi društvenim promjenama, prihvaćanju bilo kakve različitosti, ogromnih problema u prihvaćanju potpune i istinske ravnopravnosti žena i muškaraca i još većih problema u shvaćanju svoje uloge u suvremenom, demokratskom društvu i sekularnoj državi.

Hrvatska ne smije dozvoliti da neshvaćanje, isključivost i strah pojedinih svećenika određuju njezinu budućnost. U trajnom zagovaranju modernosti i širenja područja osobnih sloboda, vidim veliku i odgovornu ulogu socijaldemokracije u našem društvu.